Posjetili smo obitelj Butković kako bismo provjerili što stoji iza strelovitog rasta tvrtke koja se bavi prometom, a koju vodi brat ministra prometa Olega Butkovića
Da hrvatski policajac mora biti genijalac kako bi svoju obitelj uspio uzdržavati policijskom plaćom, napisao je na Facebook profilu početkom 2013. godine tada mlađahni Benjamin Butković iz Povila pored Novog Vinodolskog, kao novopečeni pripadnik PU primorsko-goranske.
I otac mu, Srećko Butković, poduzetnik i ugostitelj, zaključio je kako baš nije pametno dokazivati takvu genijalnost te je sinu ponudio vođenje etablirane obiteljske konobe Lucija, izrasle neposredno uz rivu povilske luke, ili pak obližnjeg autokampa.
“Nakon što se oženio i dobio kćer, živio je kao podstanar pa sam mu kupio stan na kredit. Pitao sam ga kako misli hraniti obitelj s pet tisuća kuna plaće prometnog policajca? Neće mu biti puno lakše ni ako bude napredovao na poslu, a ja ga ne mogu dovijeka financirati. Zato sam mu htio prepustiti restoran ili kamp koji bi mu omogućili bolji život, ali rekao mi je da on nije za to. Pitam ga, a za što je? Kaže, za kamion!”, priča nam Srećko Butković kako je počela uspješna poduzetnička karijera njegova mlađeg sina.
Eksplozivan rast obiteljske tvrtke
Projekt Povile d.o.o. za cestovni prijevoz robe osnovao je već sljedeće 2014. godine, no sve do 2016. živio je od plaće prometnog policajca patrolirajući na motociklu lokalnim cestama. Usput je podizao tvrtku na kamionske kotače i tek 2017. godine prvi put ostvario značajniji prihod od 265.591 kunu. Do danas tvrtka raste kao gljiva poslije kiše, povećava i kompletira vozni park i 2018. zarađuje gotovo 11 puta više! – 2.898.273 kune uz dobit od 702.433 kune.
Lani je prijavila 4.946.591 kunu prihoda, no prvi put i gubitak u poslovanju od 16.516 kuna. Broj zaposlenih povećala je za troje pa ih je sada šestero. Prošlogodišnjem prihodu približili su se na jedva stotinjak tisuća kuna već potkraj svibnja 2020. i do kraja godine mogli bi ga udvostručiti.
Benjamin Butković očito je primjer američkoga sna u hrvatskim prilikama. Sa 26 godina vratio je policijsku značku i 2016. se posvetio poduzetničkoj karijeri, baš kao što mu je brat 2005. u istoj dobi, sa samo 26 počeo graditi političku, postavši gradonačelnik Novog Vinodolskog. Nakon što su mu sugrađani još dvaput zaredom povjerili vođenje Grada, stariji sin osnivača tamošnjeg HDZ-a, Srećka Butkovića, Oleg, na prijedlog Tomislava Karamarka te 2016. preuzima Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u Vladi Tihomira Oreškovića. U listopadu 2016. zadržava položaj i u Vladi Andreja Plenkovića. Već sljedeće 2017. godine tvrtka njegova 11 godina mlađeg brata Benjamina ostvaruje prvu dobit u poslovanju.
Niz nepotvrđenih optužbi
Da stariji brat nadgleda poslovnu karijeru mlađeg pa čak i skrbi o njenu razvoju, stoji u pismu što nam je s izvadcima iz zemljišne knjige stiglo iz Rijeke, a iz kojih je razvidno kako se Benjamin Butković od 2014. tri godine kreditno zaduživao u riječkoj BKS banci za ukupno 435.000 eura, zalažući kao osiguranje kuću i dvor u Povilama na 54 te dvorište od 50 četvornih metara.
U nizu optužbi za lokalne političke intrige i pogodovanja stranačkim podobnicima, što autori pisma ničim ne potkrjepljuju, ponovno se pojavljuju navodi o preporukama ministra Olega Butkovića kineskim graditeljima Pelješkog mosta s kojima je u kontaktu kao naručitelj posla u ime Vlade RH, da angažiraju tvrtku njegova brata na izvođenju zemljanih radova na spoju mosta s obalom. Čak se i osnivanje društva te kupnju kamiona i građevinskih strojeva povezuje s tada predstojećom gradnjom pristupnih cesta Pelješkome mostu o čemu su s mnogo ograda tipa “navodno”, “šuška se” i sl. već pisali neki portali, no takve spekulacije nikad nisu potvrđene.
Iz popisa kupaca Projekta Povile koji nam je dostavljen, među njih stotinjak nismo pronašli državne institucije ili poduzeća u njenu vlasništvu, niti smo prepoznali one koji posluju s državom. Sam ministar Oleg Butković ispričao nam je prigodom susreta u očevu restoranu kako je brata još uoči osnivanja društva upozorio da od njega ne očekuje nikakvu pomoć s političke razine. Tada je već devet godina bio gradonačelnik, a kada je postao ministar zabranio mu je poslovanje s državom, javnim poduzećima i ustanovama, čak i s tvrtkama koje značajnije posluju s državom kako ga, kaže, nitko ne bi optuživao za sukob interesa.
“To ne znači da Benjaminu netko neće ponuditi posao očekujući od mene kao ministra nekakve ustupke ili pomoć, ali ja to sigurno nikome neću obećati niti mu ispuniti takva očekivanja”, jasno se ogradio.
Benjamin vrti milijune, Oleg milijarde
Premda u već trećoj vladi zaredom barata milijardama kuna i pokriva baš resor u kojem posluje njegov brat, ministar Oleg Butković ostao je neokrznut brojnim aferama s kojima su se one suočavale. Kako Benjamin sa svojom tvrtkom svake godine vrti sve više milijuna i učvršćuje se na tržištu cestovnog prometa robom, preuzeo je i otplatu obroka kredita za stan što mu je otac kupio u Novom Vinodolskom kada je zasnovao vlastitu obitelj.
No, kakva su to kuća i dvor te dvorište na 104 m² u brdu nekoliko kilometara od obale u predgrađu Novog Vinodolskog, kojima se u komercijalnoj banci može jamčiti za tolike kredite? – pitat će se svatko tko se ikada kreditno zaduživao i pritom morao založiti višestruko vrjedniju imovinu.
Naime, čim je osnovao Projekt Povile, Benjamin se zadužio za 70.000 eura jamčeći povrat navedenim nekretninama. Pet mjeseci kasnije, u travnju 2015., dobio je još 20.000 eura, a na samome kraju iste godine čak 145.000 eura i dalje zalažući iste nekretnine. U studenome 2016., tri tjedna nakon što mu je brat potvrđen za člana Plenkovićeve vlade, Benjamin se zadužuje za novih 150.000, a u rujnu 2017. za još 50.000 eura i svaki put kao osiguranje novčane tražbine BKS banci zalaže istu kuću, dvor i dvorište. Ali to nije sve!
Još iz 2008. godine Srećkov mlađi sin vukao je 255.908 eura kreditnih obveza za koje je Alpe-Adria poslovodstvu d.o.o. iz Zagreba jamčio livadom i oranicom na 2424 m², dakle nešto manjima od četvrtine hektara. I one su na istoj adresi na kojoj su kuća, dvor i dvorište založeni kod BKS banke. Kako kredit nije vratio, livada i oranica su mu ovršene. Međutim, ovršitelj ih je prodao Projektu Povile koji se uknjižilo kao novi vlasnik 2017. godine pa je sve ipak ostalo u obitelji.
Kakvu to livadu i oranicu na manje od četvrtine hektara kreditor prihvaća kao jamstvo povrata gotovo dva milijuna kuna, a kuću s dvorom i dvorištem na stotinjak “kvadrata” kao hipoteku za više od tri milijuna, pitali smo Srećka Butkovića, obiteljskog poslovnog stratega i prokurista u Projektu Povile, s prebivalištem prijavljenim na istoj adresi na kojoj su sve te nekretnine, u ulici Franje Butkovića 18? Naš je domaćin, kao i u telefonskom razgovoru kada smo ga to pitali, bio iznimno susretljiv.
Tri kamiona i dva bagera u tri godine
Dočekao nas je u svojoj konobi na Kvarneru. Srećko Butković svakog jutra ustaje oko pet sati kako bi već u šest u riječkoj luci dočekivao ribarske brodove i čamce te kupovao najbolju, tek ulovljenu ribu za svoj restoran. Ondje pak ostaje kasno u noć provodeći tu više vremena nego u kući. Premda mu je već 66, svako malo skače i odvodi tek pridošle goste do njihova stola, upoznaje ih s dnevnom ponudom i preporučuje specijalitete. Usput požuruje konobare i provjerava priprema li se sve naručeno kako valja. Konobu je, kaže, izgradio prema vlastitim zamislima i ona izgleda kao da je iznikla iz okoliša.
Kada ode od stola, razgovor nastavljamo s njegovim starijim sinom, Olegom, koji vikende rado provodi kod kuće kada god mu to dopuste ministarske obveze. Tako smo te subote potkraj kolovoza saznali znatno više o kreditima kojima su njegov mlađi sin i on financirali opremanje i poslovanje Projekta Povile.
“Benjamin je dobio predračun za kamion četveroosovinac na 60.000 eura. Uzeli smo ga na kredit i rekao sam mu da ako ne bude mogao vraćati kredit, neka proda kamion i hvata se drugoga posla. Hvala Bogu, u tri godine uzeo je još tri kamiona i dva bagera i sve ih otplaćivao iz prihoda ostvarenih u radu s njima”, napominje Srećko Butković.
Pojašnjava nam da mu pod hipotekom nije samo obiteljska kuća i dvorište, nego i veliki podrum pored kuće te stan u Novom Vinodolskom. Željeli smo nekretnine u Povilama i osobno vidjeti pa nas je Srećko poveo do nekoliko minuta vožnje udaljene svoje djedovine. Dočekala nas je dvostruka Srećkova supruga, Emilija Mandukić Butković, s kojom je u svakom braku dobio sina.
Mediteranska kuća od 90-ak kvadrata
Kuća je izgrađena u mediteranskom stilu. Na svojevrsnoj je osami, okružena vrtovima ograđenim suhozidima, cvijećem, drvećem i niskim raslinjem, udaljena desetinama metara od najbližih kuća. Uređena je na takav način da promatrač stječe dojam kako su vlasnici opsjednuti njome. Sve je tu na svome mjestu, šarmantan spoj moderne tehnologije i antiknoga namještaja, prožeto duhom starine sa stropnim gredama i brodskim podovima. Srećko se tu rodio, a na katu su mu nekad sinovi imali svoje sobe. Danas u njoj živi samo sa suprugom.
Kuća ima nešto više od 90 četvornih metara stambene površine i prije pet godina stalna sudska vještakinja, inženjerka građevinarstva Jasminka Lilić, procijenila je njezinu tržišnu vrijednost na 112.000 eura. Skupa sa stanom od 98 četvornih metara, BKS banka procijenila ju je u srpnju ove godine na 251.000 eura. Srećko pak misli da mu kuća s okućnicom, dvorištem i podrumom vrijedi između 300 i 400 tisuća eura, ali ne bi je, kaže, prodao niti za milijune. Prisjeća se kako mu je prije nekoliko godina jedan Talijan za nju nudio pet milijuna kuna.
“Satima je tu hodao, divio se lokaciji, pogledu na more i obližnje otoke, sjedio ispod lipe koju je tu posadio još moj pradjed! Nagovarao me da mu je prodam i nudio sve veću cijenu, ali ta kuća za mene jednostavno nema cijene”, govori nam i pokazuje kako mu je lipino korijenje podignulo kamene kocke kojima je popločao terasu, ali ne pada mu napamet vaditi ih i ravnati pod. Lipa ondje postavlja pravila i terasa joj se mora prilagoditi.
Podrum iza kuće, nekoliko metara ispod zemlje, posebna je priča. Sići kamenim stubama s ljetnih vrućina na terasi u svježinu njegovih odaja iznimno je osvježavajuće. U trima povezanim prostorijama Butkovići ondje čuvaju vino, maslinovo ulje, suhomesnate specijalitete i druge namirnice za svoju konobu, a oko velikoga stola zna se okupiti veselo društvo pa zaboraviti na vrijeme i isključiti se od gornjega svijeta.
Sporne livada i oranica s druge su strane suhozida koji omeđuje okućnicu. Srećko nas uvjerava da je to ustvari građevinsko zemljište, samo što kao takvo nije zavedeno u zemljišnoj knjizi. Zbog toga je i vrijednost te nekretnine veća. Butkovići ondje zasad ne namjeravaju graditi i radije sade povrće za osobne i za potrebe konobe.
Svi smo u HDZ-u, ali ne krademo!
“Nikome ništa nismo dužni. Imam tri kredita i redovito ih otplaćujem kao i Benjamin svoje obveze. Na pitanja o našoj imovini morao sam prije dvije godine odgovarati i policiji koja je zaprimila prijavu da je Oleg kao ministar dobio stan koji se vodi na moje ime. Donio sam im sve ugovore o kreditima, potvrde da ih uredno servisiram od rada autokampa i restorana te ostalu dokumentaciju koja ih je zanimala. Provjeravali su me i novinari pitajući Kineze koji grade Pelješki most, surađuju li s Projektom Povile, otkad i pod kojim uvjetima.
Koliko bismo mi morali biti glupi i blesavi da Benjaminu kupimo kamion kako bi radio na Pelješkom mostu jer mu je brat ministar pa će mu sređivati takve poslove?! To je uvreda zdravog razuma! On se muči po cijele dane kako bi mogao otplaćivati kredite, pa i onaj za stan kojeg sam mu to prepustio otplaćivat će još nekoliko godina.
Ti koji pišu pisma protiv nas ne znaju da bih se ja prije ubio nego okaljao ugled svojih sinova. Oleg je postao gradonačelnik jer sam ga uvjerio da to može. Mi smo ovdje osnivali HDZ još 1989. i cijela obitelj je u toj stranci, ali ne krademo, nego smo s mukom stvarali sve što imamo.
Kada je Oleg ušao u politiku, rekao sam mu dvije stvari: ‘Prvo, nemoj da te itko drži za jaja, i drugo, ako si čist, svakome reci što ga slijedi. Ako nisi, povuci se i ostavi se toga posla’. Je li to u redu?”, retoričkim pitanjem zaključuje Srećko Butković.
