Dragutinu je ruku pomoći pružio Goran, također korisnik prihvatilišta u koje je stigao u ponedjeljak
Dragutin Dokleja (67) prije nekoliko je dana izbačen iz riječkog prihvatilišta Ruža sv. Franje zbog dolaska u prihvatilište u alkoholiziranom stanju i druge pismene opomene. Otpušen je u ranim jutarnjim satima 11. siječnja 2018., nakon čega je cijelu noć proveo na klupi i u autobusnoj čekaonici. Ondje je jedna gospođa nazvala hitnu, nakon čega su ga odveli u bolnicu.
Četiri je dana spavao na otvorenom, a u ponedjeljak je došao u prihvatilište Oaza i sada boravi tamo. U Oazi se s tim što mu se događa nije mogao pomiriti Goran Raspor, također korisnik, koji mu je odlučio pomoći, piše Novi list.
“Jesam, bio sam ovisnik, i sada se liječim, ali nisam htio okrenuti glavu od onoga što proživljava Dragutin. Znamo se od prije i riječ je o mirnom čovjeku. Odlučio sam mu pomoći i krenuo od šaltera do šaltera. U nekoliko sati sam uspio riješiti mu niz stvari koje su mu nužne. Pa nitko od ljudi iz prihvatilišta u preko 400 dana nije bio u stanju ili nije htio pomoći mu srediti papire za penziju na koju ima pravo od prije dvije godine. Meni je za to trebalo nekoliko sati. Izabrali smo mu i liječnika opće prakse jer ga nije imao, nije imao zdravstveno. Sve smo to riješili”, kaže Goran.
Cijeli je slučaj prijavio i Pučkoj pravobraniteljici jer je uvjeren da su Dragutinu narušena ljudska prava.
“Dragutin bi sigurno bio umro da je dalje ostao vani po ovoj zimi. Odlučio sam upoznati javnost s cijelim slučajem jer ne želim da itko to više doživi. Nije normalno da čovjeka te dobi koji nije agresivan izbace na klupu, u park da se smrzne. Iz prihvatilišta koje bi trebalo biti sklonište za ljude koji su doživjeli to što je doživio Dragutin. Znam da bi ljudi mogli reći pa tko im je kriv, imali su krov nad glavom. Ali nije to baš tako. Osobno sam cijeli život po institucijama jer me je mama ostavila sa šest mjeseci, bio sam u Lovranu, pa u Rijeci po domovima i s 18 godina sam završio na ulici. Gledam i vidim što se događa. Neke stvari jednostavno nisu u redu i ne želim od toga okretati glavu. Ljudi koji vode prihvatilišta trebali bi nam pomagati, ali često to nije tako. Iako smo beskućnici, i mi smo ljudi i nije u redu da se dogodi ono što se dogodilo Dragutinu.”, govori Goran.
Dragutin je potvrdio da je bilo tako i rekao da je zahvalan Goranu do kraja života. Na pitanje što bi bilo da ga Goran nije uzeo za ruku i krenuo obijati šaltere, Dragutin je odšutio i slegnuo ramenima.
“Dragutina Dokleju smo pokušavali više puta uputiti na liječenje od ovisnosti o alkoholu što je on i odbio te smo radi njega više puta pozivali policiju i hitnu službu, a na koncu zbog kršenja kućnog reda bili prisiljeni i otpustiti ga. U Prihvatilištu se nalazi više korisnika koji su teško uspostavili apstinenciju i u procesu su liječenja od alkoholizma te smo obavezni zaštititi i njih i ne dovoditi ih u rizik. Cilj nam je omogućiti svakom korisniku mogućnost i priliku za resocijalizaciju i povratak u društvo, no prvi uvjet je da i sam korisnik pristane na to”, navela je Nela Pujić, voditeljica prihvatilišta Ruže sv. Franje.
Dr. Jasenka Duvnjak potvrdila je da će Dragutin u prihvatilištu Oaza ostati sve dok se ne riješi njegova situacija s liječenjem.
“Dragutin bi trebao ići na liječenje na Rab i dok god se to ne riješi, nećemo ga otpustiti. Osim ako ne izazove nekakav incident jer su to naša pravila. Ali riječ je o čovjeku koji je inače miran”, rekla je dr. Duvnjak.
Na pitanje kako komentira postupak prihvatilišta Ruže sv. Franje, dr. Duvnjak je rekla da su tamo pomogli i da pomažu velikom broju ljudi, piše Novi list.
Vijesti.hr
