Koncertna sezona Riječkog simfonijskog orkestra u „Zajcu“ nastavlja se u subotu, 4. prosinca 2021. simfonijskim koncertom „Beethoven, Bruch, Čajkovski“
Izvedbom će ravnati virtuozni i temperamentni, mladi šef-dirigent, maestro Valentin Egel, a na programu su tri poznata i rado slušana djela trojice velikana klasične glazbe.
Koncert će otvoriti uvertira „Coriolan“ Ludwiga van Beethovena, jednog od najvećih umjetnika u povijesti čovječanstva koji je u svojoj glazbi donio duh nove epohe, oslobodivši je prvi put u povijesti društvene uvjetovanosti i izrazivši u njoj načelo umjetnosti kao izraza osobnosti.
Svoju je uvertiru o slavnom rimskom vojskovođi Coriolanu, napisao 1807. za istoimenu tragediju Heinricha Josepha von Collinsa. Njegova glazba sjajno opisuje često burnu dramsku radnju odražavajući u potpunosti tijek ove tragedije.
Potom slijedi Max Bruch i njegov glasoviti Prvi violinski koncert kada će uz Riječki simfonijski orkestar, po prvi put kao solist, nastupiti i predstaviti se dugogodišnji riječki koncertni majstor Anton Kyrylov.
Max Bruch, njemački romantični skladatelj napisao je u svom plodnom skladateljskom opusu više od 200-tinjak skladbi, uključujući tri violinska koncerta od kojih Prvi violinski koncert u g – molu postaje okosnica i nezaobilazni dio svakog violinskog repertoara. Koncert je skladan 1866. god. Već od svog prvog pojavljivanja na koncertnim pozornicama postaje jedan od najomiljenijih romantičarskih violinskih koncerata kod slušateljstva a i kod izvođača.
VIDEO DANA:
U njemu Bruch koristi nekoliko tehničkih i skladateljskih principa iz Mendelssohnova Violinskog koncerta u e – molu. Spaja prvi i drugi stavak bez pauze što u to doba predstavlja novinu, te skraćuje orkestralni uvod u ekspoziciji uvodeći temu solo instrumenta odmah nakon nekoliko uvodnih orkestralnih taktova. U odnosu na dotadašnju strukturalnu formu klasičnih koncerata ova promjena donosi slobodu i osvježenje.
Koncert će veličanstveno zaključiti Četvrta simfonija Petra Iljiča Čajkovskog, najpopularnijeg ruskog skladatelja i najizrazitijeg predstavnika slavenske romantike.
Materijalnu neovisnost ovom je skladatelju, još dok je radio kao profesor, omogućila njegova mecenatkinja, bogata udovica Nadežda von Meck, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskog. Ona će ga godinama obilno materijalno pomagati i moralno sokoliti potičući ga na skladanje velikih djela. Zahvaljujući toj pomoći Čajkovski se uspio osloboditi mukotrpne službe i u miru se posvetio skladanju. Veza koja mu je to omogućila dirljiva je i neponovljiva priča o dvoje ljudi koji se, na izričit zahtjev gospođe Meck, nikada nisu sastali.
Čajkovski joj se odužio na najljepši način posvetivši joj svoju Četvrtu simfoniju, skladanu 1877. godine. U svoje doba bila cijenjena kao njegovo prvo zaista cjelovito simfonijsko djelo. Po riječima samog skladatelja u prvom stavku naći ćemo temu Sudbine koju ne može svladati; drugi je stavak pomalo tužno, ali ipak slatko razmišljanje o prošlosti; u trećem će stavku svi gudači odložiti gudala i taj prelijepi Scherzo izvoditi pizzicato načinom, trzajući žice prstima. U posljednjem je stavku želio opisati jednu pučku svečanost.
Čajkovski je umro 1893. godine, devet dana poslije praizvedbe svoje Šeste simfonije. Nadežda von Meck umrla je tri mjeseca poslije njega.
