
Dok je snijeg posjetio i Cres, a bura dodatno spustila osjet temperature, pet mladih kujica dočekalo je zimu u kavezima koji jedva pružaju ikakav zaklon. Iako je za njihovo stanje znala i lokalna i šira javnost, višekratne prijave nisu rezultirale konkretnom pomoći. Administracija ima svoje rokove, ali ovi psi nemaju – upozoravaju iz udruge Lošinj Animal Help Point, koja je javno progovorila o slučaju koji je potresao ljubitelje životinja diljem Kvarnera.
Psi su zatvoreni u neprimjerenim uvjetima, izloženi hladnoći, vjetru i vlazi. Voda im se smrzava, hrana je ustajala, a kavezi ne štite od vremenskih nepogoda. Jedna od kujica, vidno iscrpljena i u bolovima, pokazivala je znakove upale natečenih sisa – tek odvojena od svojih štenaca. Pitanje koje se nameće nije samo humano, nego i pravno: može li se privatno vlasništvo staviti iznad osnovne potrebe životinje za životom i skrbi?
Jedna od kujica trenutno je na liječenju kod volontera Lošinj Animal Help Pointa. Prestravljena je najjednostavnijim stvarima koje su većini pasa prirodne – ulaskom u kuću, stepenicama, hodanjem na uzici. No jedno savršeno razumije: dodir, pažnju i nježnost. Na maženje reagira bez zadrške, traži još, kao da prvi put u životu osjeća sigurnost. Upravo zato se volonteri s pravom pitaju – kako takvo biće vratiti natrag u kavez?
Udruga upozorava da nisu azil i da nemaju kapacitete za trajni smještaj većeg broja životinja. Svaki pas kojem pomažu smješten je u privatne stanove i kuće volontera. Trenutačno imaju mogućnost preuzeti jednog od pasa jer „nije dobar za lov“, ali bez pomoći zajednice – to nije dovoljno. Psi su plašljivi, ne znaju živjeti u kući, ne prepoznaju šetnju kao rutinu, nuždu su obavljali u kavezu pored hrane. Ipak, unatoč svemu, nevjerojatno su blagi, zahvalni i željni ljudskog kontakta.
Zato Lošinj Animal Help Point apelira na građane koji imaju uvjete i volju pružiti privremeni ili trajni smještaj barem jednom od ovih pasa. U ovom trenutku ne trebaju savjete, nego konkretna rješenja. Jer dok se čeka da institucije „odrade svoj posao“, zima ne čeka – a ovi psi nemaju luksuz vremena.
Ako postoji granica između zakona i čovječnosti, ovaj slučaj ju je odavno prešao. Pitanje više nije tko je nadležan, nego tko je spreman reagirati.







