Foto: Bruno Vignjević
Svi oni koji su potiho njurgali zbog odgode koncerta Amira Medunjanin Trio u sklopu glazbenog programa Kastafskog kulturnog leta u petak navečer (viša sila – kiša!), nakon nastupa bosanskohercegovačke pjevačke dive mogli su zaključiti samo jedno – ispatilo bi se čekati i danima da bi se se čula ovako jedinstvena, iskrena, topla i dojmljiva interpretacija tradicionalnih bosanskohercegovačkih (i šire!) napjeva, najvećim dijelom sevdalinki (Amira je publiku počastila i s par napjeva iz Hrvatske i drugih zemalja u okruženju).
Koncert je započeo Amirinom isprikom zbog jednodnevnog „kašnjenja“ njezina koncertnog nastupa, i u startu je nasmijala brojnu publiku (oko 1500 posjetitelja na montažnoj tribini, parteru i okolici kastavske Crekvine!) opisivanjem načina na koji je uopće uspjela oformiti svoj Trio za sinoćnji nastup.
Odgoda je naime poremetila plan nastupa originalno najavljenog gitarista Ante Gela kojeg je morao odmijeniti fantastični Sarajlija Boško Jović. Jovića je Amira nazvala u petak kasno navečer, i ovaj je već u rano subotnje jutro morao autobusom (zrakoplovi – popunjeni!) put Zagreba, i dalje automobilom do Rijeke, gdje je s kontrabasistom Zvonimirom Šestakom kompletirao sjajnu postavu Amirina pratećeg benda za ovu priliku.
Teško je riječima opisati minucioznu, minimalističku (dva akustična instrumenta i glas!) a opet tako bogatu glazbenu sliku i prateću atmosferu ovog koncerta. Nizali su se bosankohercegovački tradicionali i klasici sevdaha, pa sve do „ Što te nema“ koju su proslavili Jadranka Stojaković i Himzo Polovina, „Kradem ti se u večeri“ , podravske „Čula jesam da se dragi ženi“…
Amira je svojim milozvučnim vokalom prizvala neka davno prošla vremena, vremena u kojima se – kao što je i sama rekla prilikom jedne od pauza između pjesama – iskrenije davalo, voljelo, radilo i živjelo; a dah tih vremena sjajno se uklopio u scensku kulisu mitske Crekvine.
Redom su se dalje nizali tradicionali, među kojima se našla i jedna od najstarijih zapisanih sevdalinki „Kiša pada, trava raste“, sjajna „Sejdefu majka buđaše“, „Stade se cvijeće rosom kititi“… Osim bosanskih napjeva, Amira se dotaknula i makedonskih tradicionala poput „Mito bekrijo“ te nezaobilazne „Jovano, Jovanke“.
Pored vrhunskih vokalnih mogućnosti i glazbene uigranosti sa Jovićem i Šestakom, Amira Medunjanin je u pauzama između pjesama nasmijala publiku do suza s nekoliko anegdota o svom odnosu sa „svekrvom Hercegovkom“, s nekoliko viceva o Muji, ali i sasvim „običnim pričicama“ iz svakodnevnice. Gotovo da je najava koncerta bila neprecizna: trebalo je stajati – „vrhunska izvođačica sevdalinki u formi world musica, i stand-up komičarka“!
Emotivni vrhunac koncerta bio je kada je u pratnji prijateljice do pozornice došla mlada, 20-godišnja Riječanka Sandra, skromna djevojka koja nije željela otkriti mnogo o sebi, već samo to da voli i sama zapjevati, da je zaljubljenica u sevdah i Amirina velika obožavateljica. Amira joj je na nekoliko minuta prepustila mikrofon, a djevojka je svojim moćnim glasom ugodno iznenadila, pa i zaprepastila ne samo publiku, već i samu Amiru koja je Sandru srdačno izgrlila nagovarajući ju da otpjeva još poneki stih – nažalost neuspješno, jer se sramežljiva Sandra nakon pozdrava s Amirom vratila na svoje mjesto u publici.
Šlag na torti bio je kraj koncerta kada je Amira otpjevala zasigurno najpoznatije sevdalinke, djela mostarskog pjesnika Alekse Šantića „Emina“ te legendarnu „Što te nema“.
Glazbena diva koju mnogi od milja zovu i „bosanskom Billie Holiday“ nagrađena je nakon gotovo dvosatnog koncerta strastvenim aplauzom, a jedna joj je gledateljica tijekom koncerta ustupila i svoj „pare“ kako bi se pjevačica ogrnula u prohladnoj kastavskoj večeri koja je međutim bila izuzetno topla u srcima svih koji su prisustvovali jednom glazbenom događaju za pamćenje, zasigurno vrhuncu ovogodišnjeg glazbenog programa Kastafskog kulturnog leta.
Tekst: Bruno Vignjević, Robert Zeneral
Video: Gordana Kvajo (youtube)
