Petrinjci su privremeni mir našli u hotelu Crikvenici: ‘Sve se počelo rušiti i mi smo se zagrlili, čak i moj pas’
Oglas
Banovini eto pomažu Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, nema tko nije uputio neku pomoć ili im pružio ruku.
Pa tako 80 ljudi, umjesto u Petrinji koja se ne prestaje tresti, od danas živi u Crikvenici. U hotelu koji je dosad bio zatvoren i to u punom pansionu.
Više u VIDEOPRILOGU:
Boran Agim Hajvasi iz Siska je ispričao kako je on doživio potres: “Ja sam bio vani se igrao sa svojim psom i onda je moja tetka izašla vani i rekla je da će sad biti potres, ja sam potrčao i to se počelo rušit i mi smo se zagrlili, čak i pas moj”, dodao je kako se sada osjeća dobro.
Zdenka Kovač iz Petrinje ispričala je kako su dospjeli u hotel: “Ja sam nazvala i kad se gospođa javila pitala sam koliko mogu ostat, koliko trebam platit pansion. Pa je rekla, odgovorila mi, ma ništa. Pa možete ostat, ja pravim rezervaciju do 31. 1. Jednostavno nisam mogla doć k sebi.”
Sa Zdenkom je ovdje suprug, koji je 82. rođendan dočekao u podrumu uništene kuće u Petrinji. Tamo nisu mogli ostati.
Franjo Kovač iz Petrinje kaže kako poznaje dosta ljudi s Učke: “Tamo sam bio s pčelama, davno, neću o tome sada govoriti, ali su ljudi jako ugodni, tako da mislim da sam ovdje naišao na iste ugodne ljude s Kvarnera.”
Uspjeli su im organizirati i igraonicu
U crikveničkom hotelu, koji su otvorili da bi pomogli, slobodne su još četiri sobe. Htjeli su pružiti sve što i inače imaju njihovi gosti. Melita Stipeč je direktorica hotela je rekla kako su ima danas uspjeli organizirati i igraonicu za djecu te da se nada da su zadovoljni s njihovim gostoprimstvom.
Boran Agim Hajvasi iz Siska kojemu je tek sedam godina se zahvalio svima: “Stvarno hvala svim ljudima koji su nam omogućili da budemo u miru i tišini i da ne trebamo bježati.”
Boran s početka priče posebno je dijete. Sa svojih sedam godina podrška mlađim rođakinjama.
Još uvijek nisu spremni na povratak
Adela Halit iz Siska ispričala je svoje iskustvo s potresom: “Sve se drmalo, televizor je pao na pod, mojoj baki se porezao prst jer je trčala za nama i izašli smo van jedva, pakirali smo se i odmah smo otišli iz Siska.”
Svatko se s proživljenim strahom nosi na svoj način. A ovaj predah, kažu, liječi.
Biserka Krković iz Siska je mislila da dolazi na dva, tri dana. Nakon dva tri dana, sad kada se treba vratiti, još uvijek osjeća da nije spremna, da joj trebaju još dva tri dana.
Morat će proći puno više dana da se oporave, ali trenutno je sreća u malim stvarima.
