Iz Kine se Net.hr-u javio Franko Andrijašević, koji igra za Zhejiang FC: ‘Ovdje se dosta brinu o svojim ljudima. Plaće su redovite, Vlada Kine dosta brine o ljudima u Kini. Što se tiče poslova, da svatko ima posao i da su plaće redovite. Imam osjećaj da oni žele dovesti Kinu na istu razinu po pitanju standarda, klase, da svi budu tu negdje po pitanju socijalnog života’
Nekadašnji povremeni hrvatski reprezentativac, nekad i službeno najbolji igrač HNL-a Franko Andrijašević (30), već je šest mjeseci u Kini, piše Silvijo Maksan za Net.hr.
Igra za Zhejiang FC, tamošnjeg drugoligaša koji se bori za ulazak u prvu kinesku nogometnu ligu. Ostale su još dvije utakmice do kraja prvenstva. Kako sad stvari stoje, vjerojatno će igrati doigravanje za ulazak u elitni razred tamošnjeg nogometa. Andrijašević, bivši igrač Hajduka, Dugopolja, Dinama, Lokomotive, Rijeke, Genta, Beverena, nastupio je u 22 službene utakmice za Zhejiang, te zabio 5 golova. Ima 1255 minuta u svojim nogama…
Hangzhou ima preko 10 milijuna ljudi
Inače, Zhejiang je, ranije poznata kao Chekiang, u biti primorska pokrajina na istoku Narodne Republike Kine. Površina pokrajine iznosi 101.800 četvornih kilometara, a u njoj sad živi, pretpostavlja se, više od 54 milijuna ljudi. Glavni grad je Hangzhou u kojem živi i Franko, a koji ima 10.36 milijuna ljudi, prema popisu iz 2019.
Franko je još u lipnju ove godine otišao put Kine, u svoju novu nogometnu avanturu nakon Rijeke. Htio je to probati, okusiti i drugačiju kulturu, život, vidjeti može li igrati nogomet i u toj zemlji. Nažalost, u Kinu je došao bez obitelji, sam. Supruga i djeca su mu, naime, ostali u Hrvatskoj. Teško mu je malo zbog toga ali gura, što da radi…
“Nakon tih pola godine ovdje, dosta dobro sam pohvatao i državu kao takvu i Kinu, kao i njihov mentalitet i karakter. Sve u svemu, mogu biti zadovoljan s ovih pola godine što sam ovdje”, kazao nam je u petak Franko Andrijašević iz Kine.
Nismo htjeli ovog puta pričati s njim samo o nogometu. Htjeli smo da nam Franko malo približi Hangzhou i Kinu kao takvu, ali i da nam otkrije kako se snašao, što ga dojmilo, kakvi su ljudi, standard u odnosu na Hrvatsku, što ga je dojmilo, kako se živi, kako bi se ono u narodu reklo… Ipak se radi o najmnogoljudnijoj zemlji svijeta koja je u TOP 5 najmoćnijih zemalja, te u krugu onih koji se najviše razvijaju u gospodarskom dijelu.
U pandemijskoj 2020. godini kineski BDP porastao je 2,3 posto, najslabije u 44 godine, ali Kina je opet bila jedino veliko gospodarstvo koje je bilježilo rast, unatoč poremećajima koje je prouzročio koronavirus. Kina je, stoga, početkom ove godine zacrtala sebi 6-postotni rast gospodarstva i obećala više novih radnih mjesta u gradovima, signaliziravši pojačano oslanjanje na domaće snage u istraživanjima i razvoju. Što su zacrtali, to su i ostvarili…
Kina planira povećavati potrošnju na istraživanja i razvoj više od sedam posto godišnje do 2025.
“Hangzhou je među tri grada u Kini, tako da je stvarno vrhunski. Ima svega i svačega, zadovoljan sam. Iako, moram vam priznati i kazati kako ga nisam još dovoljno dobro istražio. Stalno smo u zatvorenom, stalno igramo pod tim nekakvim balonima 40-50 dana, igramo utakmice stalno dakle, tako da nemaš ti priliku niti izlaziti između dva balona, imaš možda nekih 10-15 dana u biti. U tim periodima između, stvarno sam prezadovoljan. Naprimjer, posjetio sam Šangaj isto. Prekrasan grad isto”.
‘Kinezi su jako sve po redu’
U usporedbi s Hrvatskom, Lijepa naša je po broju stanovnika dio grada u Hangzhou, kvart.
“Je, istina. No, isto tako, Kinezi su kao ljudi dosta precizni i sve po redu. Nema kod njih, ono što im se kaže, to se i radi. Fokusirani su na svoj posao, svoj život. Posao uvijek gledaju obaviti dobro. Dosta su pristupačni. Kad ih nešto pitaš, imaš osjećaj da ti se obraćaju s iskrenim osmjehom. Što se tiče života, njima je cijeli ovaj period, do zadnjih možda dvadesetak dana, bilo OK po pitanju korone. Mogao si se u svim gradovima i pokrajinama normalno se kretati, nije bilo izolacija osim zaraženih. No, dok smo mi u balonu, pogoršala se situacija. U Kini su dosta stroge mjere. Mi smo sad u zatvorenom, ali ono što čujem, dosta su toga pozatvarali. Neki koji moraju biti u izolaciji su u izolaciji, ali ono, takav su narod da nema tu da se pobune”.
Kina je povukla svoju žensku rukometnu reprezentaciju sa SP-a na kojem je do prije par dana igrala i Hrvatska, zbog dvoje zaraženih dužnosnika. Morat će proći 31 dan, tek onda će se moći vratiti kući.
“Bile su to vrućine do listopada, početka, paklene su vrućine bile i trajale čak tri mjeseca. Trebalo mi je zato da se fizički prilagodim tome svemu. Što se tiče nogometa, moraš se prilagoditi na neke stvari. Svaka liga ima svoje mane i vrline, kao i svugdje. U početku nisam baš igrao, više od mene su igrala druga dva internacionalca u momčadi, jer su tu ipak puno duže od mene, iskusniji su, a postoji pravilo ovdje u drugoj kineskoj ligi da mogu igrati dva stranca, treći je na klupi. I kad ulazim, mijenjam stranca. Ne može se dogoditi da u jednom trenutku na terenu možemo sva trojica istovremeno biti. No, u posljednje vrijeme igram stalno od prve. Vidim da su zadovoljni, pohvatao sam njihov sistem i ligu kao takvu. Osjećam se sve bolje, sve sam bolji na travnjaku i svi su zadovoljni samnom u klubu kako se razvijam”.
‘Kad sam dolazio u Kinu, neke stvari sam si stavio u glavu’
Jesu li Zhejiang FC i Kina ono što ste i očekivali?
Kakva je situacija po pitanju životnog standarda u Kini, ima li posla, jesu li ljudi zadovoljni s te socijalne strane, u odnosu na Hrvatsku?
“Ima u Kini poslova, ovdje se dosta brinu u svojim ljudima. Plaće su redovite, Vlada Kine dosta brine o ‘običnim’ ljudima u Kini, narodu da se tako izrazim. Što se tiče poslova, da svatko ima posao i plaće su redovite. Imam osjećaj da oni žele dovesti Kinu na istu razinu po pitanju standarda, klase, da svi budu tu negdje po pitanju socijalnog života, da su svi neka srednja klasa. Mislim da u Kini i postoji takav nekakav plan dovesti sve na tu razinu da nema bogatih i siromašnih, nego da su svi neka sredina, visoka sredina. Ovdje stvarno ima dosta radnih mjesta. Hrvati mi ovdje govore, Hangzhou nije do prije 5-6 godina bio toliko veliki grad kao sad. Imao je možda dva-tri milijuna stanovnika. No, u tom periodu do danas, napravljeno je mnoštvo zgrada, stanova, kuća, objekata, grad se strašno proširio. Kinezi općenito stalno grade, stalno nove zgrade, ovdje građevinske firme profitiraju na najjače valjda. Svakih 100-200 metara nešto se gradi. Sad grad ima preko 10 milijuna stanovnika, praktički u par godina stanovništvo je poraslo za osam milijuna i dalje raste”.
Kakvi su vam planovi?
“Kad završi ova sezona, imat ću još dvije godine ugovora. Iskreno, s obzirom kad gledam početak i kako mi je ovdje, ostat ću što duže u Kini. Što sam sve vidio i doživio do sad, svidjelo mi se stvarno. Puno je bolje od onoga što sam očekivao. Stoga, plan mi je što duže se zadržati ovdje. E sad, kako će to biti, možda nakon te dvije godine i odlučim vratiti se kući. S obzirom kako se prema meni odnose u klubu, od svih, prezadovoljan sam. Prihvatili su me od prvog dana. Neusporedivo s Belgijom. Kako su me u Belgiji prihvatili, a kako ovdje, ma to je nebo i zemlja”.
HNL zbivanja
Pratite zbivanja u HNL-u?
“Pratim, razmišljam da nikad ovako napeto u HNL-u nije bilo kao ove sezone. Od kad ja pamtim HNL, nikad ovako nije bilo, da se 4 momčadi bore za prvaka praktički, ludilo… Rijeka je odlična, Goran Tomić je napravio i radi dobar posao. Doveo je igrače brze na krilima, tranzicija im je strašna, zabijaju puno golova. Jedino malo, eto, imali bi možda i više bodova da su se obrambeno malo više stabilizirali, na način da ne primaju toliko golova. No, u borbi su za prvo mjesto. Bit će fight. U proljetnom dijelu čeka nas prava borba. I Dinamo i Hajduk i Rijeka i Osijek pojačat će se najvjerojatnije. Rijeka je zdrav klub koji uvijek pronađe dobar način za izostanke u momčadi. Sve je sjelo na svoje. Za titulu će trebati napraviti taj jedan još korak. I ostali su dobri i nezgodni”.
Hajduk se pojačao, kako vam Bijeli izgledaju i jeste li gledali posljednji Jadranski derbi na Rujevici?
“Hajduk se digao, dobro izgledaju. To je bila prva utakmica Valdasa Dambrauskasa na klupi Hajduka i po meni, više su u njoj Bijeli sretno dobili, ali već se pokazalo u sljedećim susretima, posebno protiv Dinama na Maksimiru, da su ozbiljna momčad. Nedostajao im je taj jedan pravi trener koji treba to sve posložiti. Dosta dobrih igrača si doveli, pojačanja, postoji kemija s navijačima, Hajduk je u naletu, bez obzira na kiks protiv Lokomotive. Nešto drugačije od Hajduka nego do sad, u pozitivnom smislu”.
Franko se u Kini vidio s Jonjićem, igračima koji igraju prvu ligu, našli su se u Šangaju. S njima dvojicom se podružio…
“Nisam vidio ni Leku, koji je trener Majstoroviću u klubu, ali čujem tu i tamo kakva je priča, kako je njima, kakva je situacija po pitanju njih i njihovih klubova. No, nisam uhvatio sa svima se naći, jako teško u ovim trenucima izlete raditi”.
Dirnulo ga kako su ga dočekali
I za kraj, Franko nam je ispričao anegdotu, te odgovorio na pitanje da li je naučio nešto kineskog, zna li ga barem malo pričati?
“Haha, ne baš. Znam dvije-tri riječi kazati, zezam se tu s ekipom pa ako mi oni nešto kažu, ja ponovim. Ali, do tog popodneva već izvitri. Kineski je jako težak jezik. Anegdotu vam moram ispričati? Uf, koju sad… Znači, tek kad sam ovdje došao prvi put u lipnju mjesecu ove godine, rođendan mi je bio 22. lipnja i još sam bio u karanteni. Prije toga, bio sam isto zatvoren. U klubu su to saznali i poslali mi tortu u karantenu, te sliku na mobitel, na kojoj su svi stajali oko torte, uz napis ‘sretan ti rođendan Franko’. Na torti je stajalo nešto u stilu ‘želimo ti sve najbolje, da što prije izađeš’. To mi je bila jedna gesta nakon koje mi je bilo jako drago, bio sam sretan. Baš su htjeli da im se pridružim što prije. Nisu me ni znali, a ipak su imali osjećaja za takvo što. To mi je bio pokazatelj da sam u dobrom klubu”, piše Silvijo Maksan za Net.hr.
