Predsjednik prvoligaša s Kvarnera na današnji je dan prije osam godina preuzeo klub i uzdignuo ga do visina koje nisu mogli očekivati ni najveći optimisti
Skupština je trajala nešto više od pola sata. Za mnoge je ideja dotadašnjeg predsjednika, pokojnoga Roberta Komena, o inozemnom investitoru koji će spasiti Rijeka, bila – utopija. Toga je dana, 20. ožujka 2012. godine, Damir Mišković postao predsjednik HNK Rijeka uz blagoslov talijanskog “naftaša” Gabrielea Volpija, odnosno zaklade Social Sport. Do tada su Rijeku “na aparatima” držali Komen i gradonačelnik Vojko Obersnel. Mjesec i pol dana prije toga nogometaši Rijeke putovali su na pripreme u Međugorje s posuđenim gorivom… Živjeli na dug, piše Orlando Rivetti za Sportske novosti.
Damir Mišković je Riječanima donio radost. Naslov prvaka, Kupove, Europe, stadion i kamp na Rujevici… U osam godina. Danas je godišnjica, ali i Miškovićev 55. rođendan. Šampanjac je otvorio u Dubaiju, gdje se nalazi “zatočen” sa suprugom Snježanom i kćerkama. U karanteni zbog koronavirusa.
– U Ujedinjenim Arapskim Emiratima stotinjak je slučajeva zaraženih. Prvenstvo je prekinuto prije dva tjedna. Narod je discipliniran, pridržava se svih uputa. Svatko je u svojoj kućnoj karanteni. Valja se držati uputa i Boga moliti da sve prođe što brže. S ljudima iz kluba razgovaram desetak puta dnevno. Zajednički donosimo odluke. Ali nije vrijeme nogometa. Disciplinirano u borbi protiv opakog i nevidljivog neprijatelja. Zdravlje ljudi je najbitnije u ovom trenutku, a nogomet će se igrati. Slijedi nam kriza, u svim segmentima društva, pa tako i u sportu. Život je najveća vrijednost. Odgođeno je za godinu dana i Europsko prvenstvo, što je jedino ispravno – govori Mišković.
Osam godina je za kormilom Rijeke. Kvarnerska olupina postala je postala je ponos Riječana. Europski klub. Osam stresnih godina, ali i zadovoljstva. Osvojeno je pet trofeja…
Stres utopljen u zadovoljstvo učinjenim. Zahvala svima, od marljivih čistačica na Rujevici do mojih prvih suradnika. Onih koji su od prvog dana u projektu, Deana Šćulca, Srećka Juričića… Svi su uložili silnu ljubav, nevjerojatnu energiju u tih osam godina što su ostale za nama. Bilo je puno skeptika, uvjerenih da su sve lažna obećanja. Vjerovali smo, znali smo što možemo i želimo, svi zajedno. Danas je Rijeka priznati europski klub. Ponos grada!
Pet godina trebalo je Miškovićevoj Rijeci do ostvarenja snova, osvajanja naslova prvaka. Ali i dvostruke krune prije tri godine.
– Na putu do prvog cilja promijenili smo više od 100 igrača. Dobar posao napravila je struka, ali i klupski menadžment. Mijenjala se momčad dok nismo dobili – šampionski sastav. Možda petogodišnje razdoblje izgleda dugo, ali Rijeka nikad u svojoj povijesti nije slavila naslov prvaka. Imali smo cilj, ostvarili smo ga!
Pet trofeja u osam godina. Nacionalno prvenstvo, tri Hrvatska kupa, jedan Superkup. Tri nastupa u skupnoj fazi EUropske lige…
– I play-off Lige prvaka, kada smo nesretno ispali od Olympiacosa. Trofeji su slika našeg rada. Fantastičan uspjeh. S relativno malo novaca. Puno bogatiji klubovi nemaju takve rezultate. Snagu crpimo iz našeg zajedništva, u klubu i Gradu. Imamo šest tisuća navijača koji su stalno uz nas. Ponosimo se tim što smo izbacili Red Bull Salzburg, dobili Milan, bili bolji od Standarda, Feyenoorda… Bili bolji od Stuttgarta. Tek za desetak godina shvatit ćemo veličinu tih uspjeha, govori Mišković za SN.
Stuttgart i remi (2:2), na Mercedes Areni, nakon pobjede na Kantridi (2:1), početak je riječke čarolije. Nakon izborene skupine Europske lige Mišković je izjavio: “Ako sanjam, nemojte me buditi…” Najdraža utakmica, bez obzira na osvojeni naslov prvaka.
– Nezaboravna noć. Za sva vremena, najdraža utakmica. Pokazala je zajedništvo, kluba, igrača i navijača. Veselili smo se kao da smo postali svjetski prvaci. Taj rezultat je za Rijeku bilo kao i drugo mjesto Hrvatske na Mundijalu u Rusiji. Nakon Stuttgarta ništa nije bilo isto. Shvatili smo da smo na dobrom putu. Bilo je to 2014. godine. Kup, Superkup i Europa nakon dvije godine. Danas smo klub s pedigreom.
Od utakmice s Hajdukom, 21. ožujka prije osam godina, 0:3, na Kantridi, dan nakon ustoličenja, do 2:0 glatke pobjede na Rujevici nad Splićanima 8. ožujka ove godine. Hajduk je nakon toga (Balakov) promijenio desetak trenera, ali samo su dvojica (Kopić i Oreščanin) uspjeli dobiti Rijeku u osam godina.
– Ekipa se tada borila za ostanak, ali taj ožiljak nikad neće zacijeliti. Govorili su mi “što ti je to trebalo…”. Malo smo se popravili i sada Hajduk ima dosta problema u jadranskim derbijima. Veliki Hajduk, trofejni klub bogate povijesti teško izlazi na kraj s malom Rijekom… Vremena se mijenjaju.
Priča o čaranju
Rijeka je 2014. godine osvojila Kup dvama pobjedama nad Dinamom. Bila je bolja od Dinama u dva finala u Varaždinu i Puli, kada se igrala jedna utakmica. Četiri pobjede u četiri utakmice, tri finala.
– Dinamu smo crna mačka Kupa, ali u prvenstvu nikako da na Maksimiru uzmemo bodove. Jednom u osam godina! Kada jednog dana završim svoju epizodu s Rijekom, pričat ću kako smo mijenjali hotele po Zagrebu, čarali…
Novi trener Simon Rožman nastavio je tradiciju, dobio je momčad Dinama u četvrtfinalu Kupa. Rožman je “diplomirao” na Hajduku, dobio ga je dvaput u prvenstvu (4:0 na Poljudu i sada 2:0).
– Rožman je pun pogodak za Rijeku. Radi veliki posao, momčad je na drugoj poziciji, a promovira mlade igrače. Smolčić, Lepinjica, Štefulj i Pandur naše su bogatstvo. Najteže je stvarati rezultat i igrače istodobno. Matjaž Kek napravio je čudesan uspjeh, a Igor Bišćan je ostavio traga. Imali smo sreće s trenerima. Srećko Juričić i Ivan Mance znaju svoj posao. Rožman zna klupske ciljeve, izboriti europski nastup, nije bitno s koje pozicije, i promovirati mlade igrače. Svakom treneru treba dati vremena prilagodbe. Može biti samo bolji, govori Mišković za SN.
Osvojiti Kup je ispred onoga drugog cilja, drugog mjesta.
– Ponavljam, trofej je uspjeh. Za sva vremena. Biti drugi zadovoljstvo je za jedan dan… Neće biti smak svijeta ako ne osvojimo Kup. Ne znači to da ne bih želio biti drugi… Prezadovoljan bih bio Kupom.
Uoči Nove godine Mišković je rekao da je s Rijekom postigao svoj maksimum. Ozbiljnog investitora dočekao bi s crvenim tepihom sa zlatom porubljenim…
– Točno. Jer ova situacija nije normalna, dok se ne riješi pitanje financiranja nogometa nitko neće pokucati na naša vrata. Sustavno financiranje sporta prvi je uvjet, sjećate se Opatijske inicijative, da bi netko uložio novac u hrvatski sport. Sve druge države u svijetu imaju sustavno financiranje sporta, morat će se dogoditi i kod nas. Čekamo… Nisam se umorio. Postigao sam vrhunac u ovih osam godina i više od toga ne mogu dati… Financijski, a to znači ni rezultatski. Volim Rijeku, klub i grad, zbog toga bih želio da dođe netko tko će podignuti sve na višu razinu. Postigao sam maksimum, ne sramim se kazati, ponosan sam napravljenim, ali…
Život u zabludi
Procjena je sudskog vještaka da kamp na Rujevici vrijedi 36 milijuna eura. Social sport je prve tri godine u HNK Rijeka uložilo po 2,2 milijuna eura. Sve je vraćeno.
– Vrijednost Rujevice je 36,4 milijuna eura. Social Sportu je novac vraćen. Mnogi žive u zabludi da je “netko” upucavao novac u HNK Rijeka. Ne, mi smo ga stvarali svojim radom. Kada nismo dobro trgovali s prodajom igrača ili smo ostali bez europskog novca, imao sam kredit od pet milijuna eura. Sve je uredno vraćeno kada sam preuzeo klub prije dvije godine… Rijeka svake godine u igrački kadar ulaže oko 1,5 milijun eura. Rijeka nema nikakvih dugova prema Social Sportu. Kamp je druga priča, moramo još platiti 18 milijuna, odnosno ratu od 700.000 godišnje bez kamata, na rok od 26 godina… Nitko ne gradi hotele s kešom.
Kako zatvoriti proračun?
– Prodajom igrača i Europom. Zahvaljujem sponzorima. Sava Osiguranje nas stalno prati. Nismo zaradili dovoljno od prodaje igrača da bismo se pokrili, ali imamo dovoljno novaca da sezonu izguramo do kraja. Prošla su vremena kada je proračun bio 20 milijuna eura… Bili smo prvi, igrali Ligu prvaka, izvan svake pameti. Zarađivalo se i trošilo. Bilo bi dobro izboriti Europsku ligu, uzeti 2,9 milijuna eura, ali ne možemo to staviti pod prioritete, piše SN.
Kantrida & Kinezi u stanju su mirovanja
Prije pet godina, 2. kolovoza, inaugurirana je Rujevica koja je promijenila život Rijeke.
– Rujevica je naše najveće bogatstvo. Od vremena Austro-Ugarske i izgradnje Kantride prije više od 100 godina u Rijeci nije ništa napravljeno. Rujevica je svima na čast i ponos. Ako financijski uvjeti budu dopuštali, nadograđivat ćemo je i poboljšavati uvjete. Napraviti još nekoliko terena. Rezultati za povijest, a Rujevica za sve buduće generacije… Prije osam godina trenirali smo iza gola, molili Boga da ne padne kiša. Nismo znali hoće li se utakmica igrati zbog blata, a danas imamo kamp kao – apoteku. Omladinski pogon je duša našeg kluba. Sada imaju maksimalne uvjete. Radilo se puno i rezultat toga je da imamo pet-šest igrača u prvom sastavu. Sada imamo mlade igrače koji se mogu boriti za drugo mjesto. To prije nije bio slučaj i zbog toga nismo mogli davati priliku mladima. Kvaliteta prije svega. To je najveća pobjeda, mladi koji se bore za vrh hrvatskog nogometa. Da pokušamo igrati Europu. Strategija kluba je bila – pet mladih igrača u pet godina, uspjeli smo u godinu i pol dana…
Kinezi i Kantrida?
– Trenutačno je sve u stanju mirovanja. Velika je to investicija, zahtjeva brojne kontakte, radili smo na tom projektu, ali od studenoga prošle godine, kada se u Kini pojavio koronavirus, sve je stalo. Nisam se predao, dapače, tražimo nove ljude, nove investitore. U tri godine obišli smo cijeli svijet, imamo neke kombinacije. Hoće li biti Kinezi, Japanci ili Amerikanci, teško je kazati. Kantrida nam je stalno u glavama, zaključio je Damir Mišković za Sportske novosti.
