U posljednjoj ovosezonskoj utakmici MaxTV Prve lige nogometaši Rijeke više su razmišljali o večerašnjoj proslavi naslova prvaka na Korzu no o izvedbi dostojnoj novog prvaka Hrvatske, što se nažalost itekako odrazilo na krajnjem rezultatu utakmice
DINAMO – RIJEKA 5:2 (3:1)
ZAGREB – Sadion Maksimir. Utakmica 36. kola MaxTV Prve lige. Gledatelja 15.000. Sudac: Mario Zebec (Varaždin)
Kada u modernom nogometu jedna momčad na teren istrči ošamućena od slavlja – i s mislima na slavlje zbog osvojenog naslova državnog prvaka – a druga nabrušena da upravo na koži one prve pokaže da je bolja, krajnji rezultat utakmice sasvim je izvjestan. Nogometaši Rijeke ovu su utakmicu očito shvatili tek obavezom, revijalnim susretom kojeg što prije treba odraditi kako bi se nastavilo sa slavljem – no nešto su o tome morali pitati i domaćine.
Detronizirani prvak Dinamo, koji je nakon jedanaest godina vladavine HNL-om izgubio naslov, nije se naime želio uklopiti u slavljeničke planove Riječana i navijača Rijeke koji su u velikom broju pohodili Maksimir – oko šest tisuća riječkih navjača okupiralo je danas Maksimir, no njihova beskrajna energija i žar nisu se nažalost prelili u glave i noge igrača u bijelim dresovima.
Foto.: Hoću Ri
Opipao je „puls“ riječkih braniča Soudani već u 4. minuti kada se negdje oko centra izborio za jednu loptu, u „remplanju“ se potom lako otarasio Zute a driblingom još par igrača u bijelim majicama, a onda je došavši na nekih 14 metara od gola Riječana precizno uputio loptu po travi pored nemoćnog Prskala u njegov lijevi kut.
Na ekspresno vodstvo Dinama reagirali su Riječani dobrim šansama Bezjaka i Gorgona, no nakon drugog gola Soudanija (ponovno nakon nepotrebnog gubitka lopte na sredini terena „u režiji“ neopreznog Eleza) igra Bijelih – pogotovo u obrani – posve se raspala. Dojam je istekom prvo poluvremena tek „kozmetički“ popravio Vešović bijegom (nakon Elezove duge lopte) iza leđa modre obrane i smirenim, elegantnim poentiranjem.
No umjesto produženja nade u povoljniji krajnji ishod utakmice nonšalantni Riječani su odmah na početku drugog dijela utakmice inkasirali još dva „laka komada“, a dojmu nije pomogao ni promašaj Franka Andrijaševića s 11 metara (nakon prestrogo dosuđenog prekršaja u šesnaestercu Dinama?) koji je barem mogao ublažiti konačni poraz Riječana i približiti ga onom ishodu s kojim su Riječani jesenas na Rujevici „razmontirali“ Dinamo (5-2). Andrijašević je ipak uspio popraviti svoju grešku u 83. minuti lijepim golom nakon kornera kada je poentirao neobranjivim udarcem glavom.
Odrađena je tako i ta posljednja prvenstvena utakmica koja je za Riječane stigla u najgorem trenutku, usred slavlja, no napravili su igrači medvjeđu uslugu najviše samima sebi – možemo samo zamisliti kako će ih Matjaž Kek nagaziti, usprkos slavlju na Korzu, kako bi u preostalih nekoliko dana, do srijede, mobilizirao sve njihove preostale fizičke i psihičke kapacitete.
Jer unatoč današnjem porazu u vidljivo „odrađenoj“ utakmici, Bijeli se ne odriču ambicija da u srijedu u Varaždinu u dvoboju s istim suparnikom osvoje i Kup Hrvatske; i tako na trijumfalan način, dvostrukom krunom, zaokruže sezonu koju ne može pokvariti ni ovakav poraz u nebitnoj utakmici.
Kao i mnogo, mnogo puta do sada, na visini zadatka ostala je Armada, odnosno svi navijači Rijeke koji su na Maksimiru kreirali fantastičnu nogometnu atmosferu odnosno raspjevanu proslavu o kojoj će se još dugo pričati: i na koju nisu mogli ostati imuni ni neutralni promatrači koji nisu prestajali s čestitkama Riječanima na osvojenom naslovu prvaka.
Idemo Rijeko, proslavimo naslov pa u srijedu krenimo ozbiljnije i drugačije po Kup Hrvatske koji znači dvostruku krunu!
