Korona je duboko protresla i pretresla svijet i društvo u svim sferama. Ušla nam je u živote poput urgana, porazbacala stvari, prioritete, događaje i zaprijetila normalnom načinu života, svim našim rutinama i tradicijama.
Dotakla se i sporta kao rijetko koja pojava prije. Prevrnula je sportaše, klubove i natjecanja naopačke i odnose u sportu promijenila negdje na gore, negdje na bolje.
Ušla je i u nogomet, u zabavu i tradiciju koju nazivamo najvažnijom sporednom stvari na svijetu. I nju je korona okrenula za 360 stupnjeva. Uništila je natjecanja, premiješala kalendare, potopila klubove te potjerala navijače sa njihovih prirodnih staništa – prisilno.
Kako je itko mogao zamisliti prije samo 365 dana da će monumentalna zdanja diljem Europe i svijeta zjapiti prazna. Da će se utakmice poput finala Lige prvaka igrati u ambijentalnoj kulisi svojstvenoj županijskim ligama. Pa čak i tamo zna biti življe, zanimljivije i emotivnije od te prazne građevine sa 80 tisuća stolica koje samo svjedoče kakva nas je nevolja pogodila.
Niti naša Rijeka nije zaobiđena u tim pojavama. Naviknuta na huk svoje Armade i tisuća navijača kojima srce kuca u plavo-bijelom ritmu, Rijeka je ostala prepuštena muku stadiona po Hrvatskoj, a posebice na finalu Kupa gdje su „bijeli“ u potpunom mraku morali dizati „svojeg“ Rabuzina pred praznim tribinama grada u srcu Dalmacije. Netko je tako odlučio, njima na dušu.
Ipak, utjehu joj daje domaći travnjak i onih 300 „luđaka“ koji se neumorno svaku utakmicu natiskaju na oštrim grbavim stijenama okruženima trnjem i svakojakim papratima. Kroz tri ograde sa privatnog terena, čuje se pjesma koja ipak unatoč svim nedaćama i zabranama, daje vjetar u leđa igračima trenera Simona Rožmana.
Kulisa je to na kakvu Rijeka ima pravo i u sutrašnjem susretu pretkola Europske lige kada na Rujevicu stiže ukrajinski Kolos iz Kovalivke. Unatoč strahu od moćne UEFA-e i nekakvih zabrana, Rijeka će imati privilegiju biti bodrena i nošena od strane najvjernijih navijača te će na tim krilima pokušati izboriti doigravanje i putovanje u Dansku ili Poljsku.
Možda baš taj mali jezičac na vagi bude dovoljan da se riječki nogometni brod pogura u posljednju rundu pred grupnu fazu, te da onda otvorenog garda u lijepom Kopenhagenu ili pitoresknim Gliwicama traže tu pobjedu za novi veliki uspjeh našega kluba.
Unatoč svim nedaćama, ozljedama i odlascima, Rijeka i dalje teče i dalje je jaka i bori se. Sutra treba i našu pomoć, ako ne na „brdu“, onda zasigurno pred malim ekranima u vašim dnevnim boravcima ili omiljenim okupljalištima. Rijeka treba energiju kako bi nastavila svoj europski put, a znamo svi da kada je najteže, da su tu navijači da pomognu. (C. B.)