Rijeka – Split 2:0 (0:0)
Stadion Kantrida. Utakmica 31. kola MAXtv Prve HNL. Gledatelja: 3.500.
Suci: Željko Frković (Gospić), Hrvoje Barišić (Osijek), Dejan Berger (Osijek), Jurica Mihalj (Velika Mlaka).
Strijelci: 76’ 1:0 Tomasov (Bertoša), 91’ 2:0 Glavina (autogol).
Žuti kartoni: Lešković, Samardžić (Rijeka), Vidović, Roce, Galović (Split).
HNK Rijeka: Vargić – Tomečak, Samardžić, Lešković, Bertoša – Álex (od 69’ Ajayi), Bradarić, Radošević (od 52’ Močinić), Tomasov (od 89’ Ivančić) – Sharbini – Balaj.
RNK Split: Zagorac – Radotić (od 62’ Galović), Vrgoč, Barbarić, Glavina – Vidović, Mršić – Bagarić, Kvesić (od 79’ Erceg), Roce (od 74’ Blagojević) – Cikalleshi.
Trener nogometaša Rijeke Matjaž Kek nema baš često običaj po izlasku zamijenjenog igrača istome stisnuti ruku i posebno ga na taj način pozdraviti – no potkraj utakmice Rijeke i Splita nije imao kud. Tribine su gromoglasnim pljeskom i uzvicima odobravanja ispratile Zadranina u bijelom dresu na klupu na čemu im je Marin Tomasov uzvratio istom mjerom, posebno se okrećući prema tirbini na kojoj je neumorna Armada tijekom cijelog susreta pjevala svoje ode Gradu i Momčadi.
Zaslužio je Tomasov sve pohvale i publike i trenera, jer je svojim pogocima odlučio već drugu prvenstvenu domaću utakmicu zaredom. Kada se već činilo da bi Rijekina „viktorija“, odnosno igra na jedan gol mogla nekim čudnim spletom okolnosti završiti i s nepopularnih 0:0, u 76. minuti Sharbini i Bertoša su na lijevoj strani riječkog napada odigrali lijepu kombinaciju, a ovaj potonji je gotovo s korner linije lijepo zavrnuo u sredinu kaznenog prostora gdje se Tomasov našao na pravom mjestu, i glavom matirao „letećeg“ vratara gostiju Zagorca koji je u nekoliko navrata dotad izluđivao riječke napadače maestralnim obranama.
Rezultatsku neizvjesnost oko večerašnje utakmice „ubio“ je drugi pogodak Riječana postignut u prvoj minuti sudačke nadoknade, kada je u navlas jednakoj akciji sada Ayaji probio lievi bok i ubacio u sredinu, a između Balaja i Ivančića loptu je u vlastitu mrežu – čini se – proslijedio gostujući branič Glavina, mada je službeni spiker na stadionu strijelcem proglasio Balaja. A dojam s tribine govori da je loptu u mrežu ubacio – Ivančić.
Bilo kao bilo, na taj način okončana je priča ove utakmice koja je ipak trebala biti riješena puno prije. Tomasov je pljesak zaslužio i zbog svoje agilne igre u početku utakmice, kada je imao i nekoliko stopostotnih prilika: u 7. minuti odlučno je ubacio u šesnaesterac za Balaja koji je bio korak prekratak. Već u sljedećoj minuti našao se u velikoj prilici, no u situaciji iz koje je u prethodnom kolu pogodio – sada je pucao pored gola.
U 19. minuti ponovno Tomasov u glavnoj ulozi – predriblao je nekoliko igrača gostiju, odlično tukao po zemlji, no Zagorac je bio spreman. U 31. minuti najbolja prilika u prvom poluvremenu – Tomečak je preciznom dugom loptim „izbačen“ pred vratara Zagorca, no ovaj mačjim refleksom brani udarac Tomečaka iz velike blizine po sredini šesnaesterca.
Jedinu pravi priliku na utakmici Splićani su imali u 40. minuti, i to iz prekida – Cikalleshi je odlično tukao iz slobodnog udarca s tridesetak metara, lopta je putem prema golu nekog zakačila i promijenila smjer. No ovoga puta je Vargić sjajnim refleksom spriječio njezin let prema golu.
I u 42. minuti još jedna velika prilika za Rijeku. Tomečak je s desne strane odlično uočio Balaja na desetak metara od gola, uputio mu preciznu loptu, no Balaj loptu udara prejako i ona završava negdje na dijelu D tribine gdje se okupljaju Drenovčani!
Kada je i drugo poluvrijeme krenulo nevjerojatnim promašajima riječkih napadača, dio gledatelja pobojao se da ovo ne bude jedna od onih utakmica tipa „ne zabiješ pet komada, pa primiš dva“. Naime, u 55. minuti Alex je nakon odbijanca imao prazna vrata pred sobom, no njegovu ipak za nijansu preslabo upućenu loptu sustigao je panterskim skokom vratar Zagorac na samoj gol liniji, i izvadio ju iz vrata kada su već svi na stadionu viknuli gol. Zapravo je pravo pitanje je li možda Alexov pokušaj i bio regularan zgoditak?!
U 59. i 60. minuti ponovno je Tomasov u glavnoj ulozi kada je dvaput pokušao realizirati slobadan udarac s gotovo istog mjesta otkud je u prethodnom susretu pritiv Istre zabio prekrasan gol. Ipak, oba puta – preko vratiju Splićana.
Božica Fortuna je nakraju ipak zasluženo nagradila Riječane – bila bi prava tragedija da iz ove utakmice, gdje su bili totalno nadmoćna momčad nasuprot posve neambicioznim Splićanima, nisu uzeli sva tri boda. Bodovi iz ove utakmice Riječanima nisu bili presudni, no sjajno je saznanje da je Rijeka izrasla u momčad s europskim štihom koja bez obzira na bodovne okolnosti i položaj na ljestvici igra prvenstveno za sebe i za svoje navijače, odnosno već odavno ne podliježe „balkanskom“ mentalitetu tipa „lako ćemo, ma nije nam ovo važno“.
Takvu Rijeku smo željeli, takvu Rijeku imamo, i u takvoj Rijeci uživamo!