Izdvojili smo pet najvažnijih stvari koje smo naučili iz utakmice Hrvatske i Portugala
U jednoj od najdramatičnijih utakmica Svjetskog prvenstva, Hrvatska se oprostila od daljnjeg natjecanja porazom 2:1 od Portugala u Torontu.
Bio je to susret koji je sažimao sve ono što nogomet jest: taktičko nadmudrivanje, individualni bljeskovi, nevjerojatni preokreti, sudačke kontroverze i, na koncu, slomljena srca, piše Net.hr.
Iako je eliminacija bolna, pogotovo nakon što je VAR u 103. minuti poništio izjednačujući pogodak Joška Gvardiola, ova utakmica ponudila je nekoliko ključnih lekcija. Otkrila je nove dimenzije u igri nekih ključnih igrača, ali i bolno podsjetila na stare slabosti.
Ulazak koji je promijenio sve
Prvo poluvrijeme bilo je za zaborav. Portugal je dominirao posjedom, Vitinha i João Neves kontrolirali su tempo, a Hrvatska se mučila izaći iz vlastite polovice. No, potez Zlatka Dalića na poluvremenu, kada je umjesto Ante Budimira uveo Igora Matanovića, u potpunosti je promijenio dinamiku na terenu.
Matanovićeva pojava unijela je prijeko potrebnu energiju i agresivnost. Njegov neumorni pritisak na stopere Rúbena Diasa i Renata Veigu nije im više dopuštao mirnu izgradnju napada. Gotovo odmah, Hrvatska je postala opasnija. Upravo je Matanović, nakon što je ukrao loptu, stvorio priliku za Matea Kovačića već u 48. minuti.
Njegova prisutnost u šesnaestercu konstantno je vezala portugalske braniče, što je otvaralo prostor za druge. Vodeći pogodak Perišića također je stigao kao posljedica veće prisutnosti hrvatskih igrača u završnici, nešto što je u prvom dijelu bilo nezamislivo. Dalićeva izmjena pokazala je taktičku fleksibilnost i potvrdila da Hrvatska na klupi ima igrače sposobne instantno preokrenuti tijek utakmice.
Kovačić kakvog rijetko viđamo
Mateo Kovačić odigrao je drugo poluvrijeme koje bi moglo definirati njegovu daljnju ulogu u reprezentaciji.
Nakon statičnog prvog dijela, veznjak Manchester Cityja preuzeo je potpunu odgovornost, pokazavši novu, okomitiju i napadački drskiju stranu svoje igre. Prestao je biti samo metronom u sredini terena i postao je motor koji je probijao linije.
Njegov prodor u 75. minuti, kada je nanizao nekoliko portugalskih igrača i s ruba šesnaesterca fantastičnim udarcem pogodio vratnicu, bio je esencija te transfo
rmacije. U nastavku iste akcije, ponovno je opasno zaprijetio, no vratar Diogo Costa sjajno je obranio. Kovačić je neprestano tražio put prema golu, ugrožavajući Portugalce udarcima iz daljine i nudeći se kao rješenje u završnici. Ova partija pokazala je da on može i mora biti puno više od pukog kontrolora ritma; on posjeduje moć i vještinu da bude igrač koji stvara višak i donosi direktnu opasnost, što je dimenzija koja će Hrvatskoj u budućnosti biti neprocjenjiva.
Neumorni Perišić
Ivan Perišić još je jednom dokazao svoju veličinu i neizmjernu važnost za Hrvatsku. Pogotkom u 53. minuti postao je najbolji strijelac Hrvatske u povijesti svjetskih prvenstava, no njegov doprinos bio je daleko veći od samog gola. Igrajući na poziciji lijevog beka, vodio je iscrpljujuću bitku s Pedrom Netom i Joãom Cancelom.
Unatoč stalnim napadačkim obvezama, odradio je lavovski dio posla u obrani, pokazavši nevjerojatnu taktičku zrelost i odgovornost. Njegova energija bila je zarazna; bio je prijetnja u napadu, ali i siguran oslonac u defenzivi. Upravo je njegov centaršut u sudačkoj nadoknadi pokrenuo akciju za poništeni Gvardiolov gol. Perišić je u Torontu demonstrirao da je kompletan igrač koji je nadišao ulogu krilnog napadača i postao jedan od stupova momčadi, sposoban jednako kvalitetno doprinijeti u obje faze igre.
Stare boljke
Koliko god je drugo poluvrijeme bilo hrabro i kvalitetno, Hrvatska je na kraju platila cijenu starih boljki – kobnih padova koncentracije u ključnim trenucima. Oba primljena pogotka plod su situacija koje su se mogle i morale izbjeći.
Izjednačenje je stiglo iz kaznenog udarca nakon što je Nikola Vlašić, prema procjeni suca i VAR-a, nepotrebno i nespretno srušio Veigu prilikom prekida. Taj trenutak vratio je u život Portugalce koji su do tada bili u podređenom položaju. Pobjednički pogodak Gonçala Ramosa u 94. minuti još je bolniji podsjetnik na dekoncentraciju. Nakon sjajnog centaršuta Rafaela Leãa, Ramos je ostao nečuvan između dvojice hrvatskih braniča i glavom zakucao loptu u mrežu.
Takav propust u završnici utakmice na ovoj razini jednostavno je nedopustiv i brutalno je kaznio sve dobro što je Hrvatska napravila u drugom dijelu.
Portugalova pobjeda na krilima inspiracije
S druge strane, pobjeda Portugala, iako slatka, otkrila je njihovu veliku ovisnost o individualnoj kvaliteti. Unatoč velikim zvijezdama u veznom redu poput Vitinhe i Brune Fernandesa, momčad Roberta Martíneza mučila se stvoriti konkretnu priliku iz uigrane akcije.
U prvom poluvremenu, unatoč posjedu, njihova igra bila je sterilna i bez probojnosti. U drugom su potpuno pali pod hrvatskim pritiskom. Njihov povratak u igru dogodio se nakon prekida i jedanaesterca, dok im je pobjedu donio trenutak genijalnosti Rafaela Leãa i ubojita realizacija Ramosa.
Unatoč ogromnom talentu, Portugal je djelovao ranjivo kada se suočio s organiziranim i hrabrim suparnikom. Njihov prolazak dalje više je posljedica individualnih bljeskova nego superiorne kolektivne igre, što bi im moglo predstavljati ozbiljan problem u srazu s taktički još discipliniranijim protivnicima poput Španjolske, piše Antonela Ištvan za Net.hr.
