Najlakše je problem podmetnuti pod tepih, i praviti se da ništa ne narušava rujevičku idilu. Kamp i Stadion HNK Rijeka su izgrađeni – doduše, još okolna infrastruktura vapi za uređenjem, i za nadati se da nitko neće polomiti noge šećući oko stadiona po mrklom mraku kozjim stazicama, izbjegavajući građevinske iskope kako bi s istoka došao na zapad, i obrnuto. Prva momčad se nakon mlakog ulaska u sezonu snažno podigla, i eto je na drugom mjestu, svega dva boda iz Dinama. Zašto još strasnije ne oglasiti borbu za prvo mjesto?
Komfor na zapadnoj tribini je dosad nezamisliv, milina je gledati utakmicu na novom stadionu, a novinari imaju svu potrebnu logistiku oko sebe, maženi su i paženi. I to uzvraćaju potporom voljenom klubu na svakom koraku, promocijom svake klupske akcije, podrškom klubu i ekipi i onda kada momčadi baš ne ide. I tako treba i biti!
Istok i zapad kao pod “željeznom zavjesom”
Doduše, istočnu tribinu poznajemo samo po čuvenju, praktički ju je nemoguće i posjetiti ako imaš ulaznicu za zapad – i obrnuto. Komunikacije među tribinama nema. No kako ću čuti, od frendova iz Armade, školskih prijatelja koji su ostali vjerni svojim mjestima naslijeđenima s Kantride, nema kominukacije i „minglanja“ niti među navijačkim odsjecima na jednoj tribini, istočnoj! Između je ograda, i intervenntna policija, što je raritet koji nismo očekivali na novom stadionu!
Frendovi su, žao mi je što to moram reći, već neko vrijeme – hajdemo reći – ovako – nezadovoljni. Ako to nije preslaba riječ. A ja moram prenijeti njihova razmišljanja, ne samo zato jer su mi frendovi, novinarska etika i objektivan pristup izvještavanju to nalažu! I ne samo oni – društvene mreže već neko vrijeme naširoko bruje nezadovojstvom jednog dijela navijača Rijeke, poglavito Armade, koji imaju niz pritužbi na neopravdano strogo, da ne kažemo represivno ponašanje redarske službe i policije prema navijačima. Jedna navijačica komentira: “Nogomet će ponovo biti zabava kada više ne budeš morao 3 puta kartu pokazivati… kada ne budeš morao brinuti o tome jesi li popio pivu previše prije ulaska… ili na tribini… jer, moraš i izlaziti trijezan, inače te vode na puhanje…
I prije svega kad maknu policiju sa tribine…”
Ograda među domaćim navijačima
Dakle, krenimo redom. Pored već spomenute podjele navijača na istočnoj tribni jer je ogradom među odjeljcima spriječen slobodan protok ljudi (a time valjda i misli, kao da je nečija želja?!), navijači se žale i na neobjašnjvo grub odnos redara i policije prema njima. Tvrde, za nemalu cijenu ulaznica odnosno pretplatničkih paketa, očekuju – ako ne baš rastezanje crvenog tepiha – onda barem normalno ophođenje prema njima. Mnogi navijači periodično prolaze „sistematski pregled“ od strane policije, a zakon o navijačima , kako kažu, posebno se strogo u zadnje vrijeme provodi na Rujevici.
“Zašto dijelite naviječe?”, komentiraju neki na društvenim mrežama, i dodaju: “Pazite da vam se ne dogodi Maksimir!”.
Na tribini gotovo da ne smije biti „mrdanja“, sjedenje strogo preporučeno, sačuvaj bože pokušati se uhvatiti za ogradu – to nije dopušteno ni najmlađima, pa i ako ih roditelji pritom pridržavaju, što potkrepljuju i fotografije ustupljene nam od navijača. Navijači iz prvih nekoliko redova, iako im ograda poprilično smeta, ne smiju ustajati kako bi bolje vidjeli zbivanja na terenu. U tom dijelu i gore opisani komfor na stadionu dobija drugačiji prizvuk.
Navijačke teorije zavjere
Naši znanci iz navijačkog sektira Tribina B nazvani po svom nekadašnjem „staništu“ na Stadionu Kantrida, redom obiteljski ljudi u srednjim godinama od kojih velik broj na utakmice dolazi s djecom, također se iščuđavaju nad nekim postupcima redara i policije, posebno na posljednjoj utakmici odigranoj na Rujevici, Rijeka –Osijek 5:0.
Neki navijači idu toliko daleko da zbog opisanog ponašanja snaga reda stadion već nazivaju „koncentracijskim logorom“, a kreirane su već i „teorije zavjere“ – upravi kluba naime prema tim teorijama nisu niti potrebni strastveni navijači, već mirni „potrošači“ od kojih će imati koristi kroz prodaju ića i pića, a ne eventulanu štetu od strastvenog navijanja u kojem često može gadno stradati skupi stadionski inventar a klub najčešće mora plaćati skupe kazne HNS-u ili UEFA-i.
Ono što je najgore po navijače, ali i klub, moguća je pojava podjele u navijačkom puku. Jer dok dio Armade snažno osuđuje represiju na stadionu i nečiji pokušaj da „od navijača naprave kazališnu publiku“, drugi dio rezonira kako „onaj tko je izgradio kuću, ima pravo i regulirati ponašanje gostiju u njoj“. Neki idu toliko daleko da prizivaju bojkot i “igranje vlastite utakmice pod istočnom tiribnom”, dok drugi tvrde da je navijačima prekipjelo i da je pokretanje bojkota pitanje trenutka. “Treba pokrenut inicijativu za slobodu navijača na Rujevici pa makar svi bili vani.”, kaže jedan navijač na facebooku.
Ovo je zajednička “kuća”
No činjenica je da ovi „gosti“ stadion HNK Rijeke smatraju svojim domom, a pritom su platili i (ne baš jeftinu) ulaznicu za UŽIVANJE u tom domu, smatrajući da od službi zaduženih za provođenje reda i mira moraju dobiti dužno poštovanje, kakvo bi trebao uživati i svaki drugi kupac koji plati za prisustvovanje nekom zabavno-kulturno-sportskom događaju. Usto, u klubu se „kunu“ u simbiozu s navijačima, pa je tim još čudniji porast broja nezadovoljnih navijača.
O nezadovoljstvu dijela navijača izvijestili smo, i uputili upit i HNK Rijeci, smatrajući da možda i ne znaju potpune razmjere problema, ali i Policijskoj upravi primorsko-goranskoj; sve kako bi se na vrijeme razjasnili eventualni nesporazumi. Jer baš nikome nije u interesu da se na bilo koji način naruši „lijepa riječka nogometana priča“ u kojoj bi trebali SVI uživati.
I toplo se nadamo da onaj popularni stih pop-pjesmice „Milicija (policija) trenira strogoću, da ne bude baš sve kako ja hoću!“, ilustracija bezrazložne policijske brutalnosti u neka davna, druga vremena, neće uhvatiti korijenje i pod stijenama Rujevice.
foto: facebook Apartmanimance Fužine-Skrad
