Švedski ekspert koji je vodio WHO u suzbijanju ebole dr. Nordström govori o mitovima i istinama
Švedska je posljednjih tjedana vrlo često u medijima, na udaru kritika da je, kako kritičari tvrde, odabrala čuvanje ekonomije umjesto ljudskih života. Odgovor na pitanje kakav je točno bio odgovor švedskih vlasti i kako su se odlučili za tu strategiju u borbi protiv virusa potražili smo kod jedne od najkompetentnijih osoba da odgovore na ta pitanja, dr. Andresa Nordströma, dužnosnika švedskog Ministarstva vanjskih poslova zaduženog za globalno zdravstvo te bivšeg pomoćnika i bivšeg vršitelja dužnosti generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Dr. Nordström je izdvojio vrijeme da odgovori na naša pitanja o situaciji u Švedskoj koja bilježi 16.755 slučajeva i 2021 smrtni slučaj do sada, a kao čovjeka koji je predvodio uspješne napore u suzbijanju epidemije ebole, te bivšeg čelnika Svjetske zdravstvene organizacije pitali smo ga i o globalnom odgovoru na epidemiju te napadima američkog predsjednika Trumpa na WHO.
Na početku bih rekao da švedski odgovor na epidemiju i nije toliko različit od reakcije drugih zemalja. Ono što se može pročitati u medijima je drugačije od onoga kako doista jest. Naš je cilj ograničiti širenje virusa i jednak cilju drugih zemalja. Ljudski životi su nam najveći prioritet.
Postoje razlike u našem pristupu, ali na neki je način nemoguće uspoređivati pristupe od zemlje do zemlje jer je priroda širenja zaraze drugačija, gdje je krenula, koji su dijelovi populacije zahvaćeni, a i mi imamo vrlo otporan javni zdravstveni sustav. Dobro kontroliramo gdje imamo slučajeve, gdje se šire, u kojem dijelu populacije i potom poduzimamo mjere. Rekao bih da razlika u pristupu nije velika jer kad biste prošetali Stockholmom vidjeli biste da ograničavamo društveni kontakt i potičemo distanciranje.
Šveđani se i inače drže na distanci
Ja recimo danas radim od kuće. Ako odete u javni prijevoz koji u Stockholmu radi vidjet ćete da nitko ne sjedi jedan pored drugoga, ali to je nešto što i inače ne radimo u Švedskoj, držimo se na distanci, takva je naša kultura.
Dopuštamo ljudima da izlaze, potičemo ih da šeću sada kada dolazi proljeće, to je dobro za zdravlje uz držanje distance. Ljudi uglavnom poštuju preporuke. Ipak, posljednjih tjedana smo primijetili da ljudi posebno u restoranima ponekad ne drže distancu i to nas brine. Poslali smo jasnu poruku ako se to ponašanje ne promijeni da ćemo poduzeti mjere.
“Nismo ekonomiju pretpostavili životima”
Naš je pristup kombinacija načina na koji inače komuniciramo s našim građanima, tako da vlasti šalju poruke, a ne pravne dekrete. Mi dajemo preporuke kojih se građani trebaju držati, ali ne koristimo pravne instrumente kao neke druge države. I to, sve u svemu, funkcionira.
Poduzeli smo neke pravne mjere, kao što je zabrana skupova s više od 50 ljudi i zabranili smo posjete u domovima za starije osobe. Naša strategija počiva na uobičajenom odnosu između naroda i vlasti koji se temelji na povjerenju, ali i na odgovornosti.
“Trebali smo učiniti više”
RTL: Švedska ipak ima prilično velik broj slučajeva i broj smrtnih slučajeva. Kako to objašnjavate? Je li došlo do prodora zaraze u domove za starije?
Epidemija je počela tako što su se ljudi vraćali s odmora, sa skijanja i mnogo njih je došlo iz Sjeverne Italije. Vidjeli smo velik broj slučajeva i to je bilo neizbježno. Bilo je puno izazova i naravno postoje stvari koje smo mogli napraviti drugačije. Imamo puno slučajeva među starijima koji žive u domovima i to je doprinijelo velikom broju smrtnih slučajeva.
Iako smo mislili smo da smo uveli prave mjere, obučili zaposlenike, vrlo oštro ograničili kontakte među generacijama, ipak smo imali puno slučajeva. Najteži slučajevi i značajan broj umrlih su bolesni i stariji koje ugrožava i sezonska gripa. Ipak, mogli smo to možda izbjeći i trebali smo učiniti više nego što jesmo.
Kako ste donijeli odluku koju epidemiološku strategiju donijeti s obzirom na to da nisu postojali niti podaci niti bilo kakve dugoročne studije o širenju virusa? Kako ste se odlučili koji model odabrati?
Strategija se bazirala na onome što smo znali od početka kako se virus širi, koliko je zarazan i da se zaraza događa bliskim kontaktom, i htjeli smo da bude održiva dugoročno. Kad smo vidjeli da nemamo samo uvezene slučajeve i da se zaraza širi među ljudima u Švedskoj izdali smo preporuke posebno tamo gdje smo imali slučajeve. Dali smo ljudima dali jasne upute perite ruke, držite distancu, ako imate određene simptome ostanite kući. To su bile mjere prema onima za koje smo mislili da su možda zaraženi i za opću populaciju jer smo znali da će najpodložniji biti stariji ili oni koji imaju neku bolest.
Učili smo od Kine i nismo znali više od drugih, ali imamo držim robusne sustave otkrivanja zaraze i širenja tako da se javni zdravstveni sustav Švedske dobro prilagodio.
Ali nikad nismo, kao ni nijedna zemlja, pokušali primijeniti strategiju potpunog zaustavljanja virusa.
Čovjek koji je zaustavio ebolu
Bio sam zadužen za zaustavljanje epidemije virusa ebole u Sierra Leoneu i tamo se taj virus morao zaustaviti. Okončati epidemiju. Ovdje pokušavamo smanjiti broj slučajeva, posebno među ranjivim skupinama, smanjiti pritisak na naš zdravstveni sustav i u konačnici spriječiti da ljudi umru, ali nikad nismo rekli da virus možemo zaustaviti. Pokušavamo ga obuzdati i u tom smo smislu poduzeli mjere, koje se razlikuju u različitim zemljama.
Utjecaj tih mjera na svakodnevni život građana nije značajno drugačiji nego što je to u drugim zemljama. U odnosu na neke jest, mi dopuštamo ljudima da idu u trgovine i van i nismo se potpuno zatvorili, ali to je bila izbalansirana odluka.
Prema nekim analizama, dolazi vam vrhunac krajem mjeseca, kada bi vam moglo nedostajati kreveta na odjelima intenzivne njege.
Naš zdravstveni sustav radi fantastičan posao i rastegnut je, ali ne previše. Sada imamo popunjenost ležajeva na odjelima intenzivne njege od 80%, tako da uspijevamo. Projekcija koju sam ja dobio od naših epidemiologa je da smo dosegli vrhunac 15. travnja.
Ne bojim se da naš zdravstveni sustav to neće moći podnijeti. Naši ljudi na odjelima intenzivne njege obavljaju fantastičan posao i umorni su, ali što se tiče broja kreveta ne bojim se hoćemo li imati dovoljno. Razmišljamo hoće li naše medicinsko osoblje moći nastaviti raditi i nositi se sa svime, jer ako je i vrhunac prošao epidemija još nije završila.
Zdravstveni radnici su vrlo posvećeni i lojalni, podržavaju jedni druge i uskaču si. Stresno je, to je izazov.
Korona kao generalna proba
Kao što ste rekli, vodili ste borbu za zaustavljanje ebole. Mislite li da ovu pandemiju možemo gledati kao probu za neku buduću epidemiju smrtonosnijeg virusa? Je li ovo na neki način dobra vježba za svijet?
To je zanimljivo pitanje. Postavili su mi puno pitanja do sada, ali to nikada. Možda ste u pravu. Moramo izvući pouke iz ovoga i mislim da je način na koji je svijet reagirao puno drugačije nego na epidemiju ebole. Posebno kada govorimo o utjecaju na društvo, na druge zdravstvene usluge, na ekonomije i ljudske živote. Kako bi bilo kad bismo imali nešto što je doista smrtonosno i stvarno opasno, jer ovo nije. Ako pogledate širu sliku, vidimo da je umrlo 163.000 ljudi (u trenutku vođenja intervjua), ali uz dužno poštovanje prema tim ljudima i njihovoj rodbini, to nije tako puno.
Tijekom epidemije gripe 1968. godine umrlo je milijun ljudi, ja sam tada imao osam godina. A nismo poduzeli nikakve mjere da je zaustavimo, jednostavno smo dopustili da se dogodi i nosili smo se s njome. Danas je sasvim drugačija situacija, imamo puno ambicioznije sustave, ljude i političare koji ambicioznije žele zaustaviti epidemiju.
Vaše je pitanje veće od toga, pitate kako bismo se nosili u budućnosti s ovakvom epidemijom, ali mislim da bi odgovor na nešto stvarno smrtonosno bio sličan ovome što smo učinili. Ovo kako je svijet reagirao bio bi odgovor na nešto što bi bilo još opasnije od ovoga sada.
Pitanje od milijun dolara
Je li svijet onda odgovorio na dobar način? Bi li bilo više mrtvih da nije? Je li se moglo zaustaviti epidemiju ranije?
To je pitanje za milijun dolara. Ne znam. Morat ćemo pričekati godinu dan možemo odgovoriti na to. Mislim da smo napravili maksimum da zaustavimo širenje, da spasimo živote. Mislim da je svijet napravio najbolje što je mogao. Neki ljudi kritiziraju da smo reagirali prekasno na tim i tim mjestima. Mislim da je ovo bio jedan jako snažan odgovor u odnosu na ono što smo činili u prošlosti. Moramo pažljivo sagledati koje su bile nuspojave, posljedice. Jesu li ljudi umirali jer im je bila nedostupna druga liječnička skrb?
Dobivamo uznemirujuće izvještaje iz Afrike gdje bi ogroman broj ljudi mogao umrijeti od gladi zbog nedostatka hrane, ali i urušavanja ekonomije. Morat ćemo, ali za to je prerano, razgovarati o tome kako balansirati ono što želimo postići. Vidimo što se posljedično dogodilo ekonomiji, ona će se oporaviti, samo je pitanje koliko će joj trebati, ali što će to značiti za zdravlje ljudi u Hrvatskoj, Švedskoj, Africi, u mnogim drugim zemljama, gdje bi to moglo imati dugoročne posljedice po zdravlje ljudi. To još ne znamo. Ali bit će važno sagledati i to. Ne sada, ali u budućnosti.
Što kada popustimo s mjerama?
Koliko bi sve ovo moglo trajati? Svi to pitaju, kada ćemo imati cjepivo, antivirusne lijekove?
Mislim da to nitko ne može reći. Znamo da razvoj cjepiva traje 12-18 mjeseci, tako da ga nećemo imati sutra. Radi se na lijekovima, ali ne znam gdje su s razvojem. Ako pogledate trendove, u smislu broja slučajeva i smrti, vidimo pozitivan razvoj, posebno u Aziji, mada zabrinjavaju vijesti iz Singapura. U Europi smo možda dosegli vrhunac i brojevi će padati. Pitanje je hoćemo li imati drugi val i kakav će biti.
SAD je u sasvim drugačijoj situaciji od ostatka svijeta u smislu broja slučajeva i broja smrti. Ono što ne znamo je što će biti u zemljama koje su imale strože mjere nego mi u Švedskoj, što će se dogoditi kada ih popuste. To je veliko pitanje. Hoće li doći do povećanja broja slučajeva? Drugi val?
Zemlje poput Novog Zelanda su bile vrlo učinkovite u ograničavanju broja slučajeva, što će biti kada se otvore? To ne znamo. Teško je reći kada će sve ovo završiti, ne mogu reći.
Napad na WHO tužan i opasan
Bili ste zamjenik direktora i v.d. direktora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Koji je vaš komentar na napade američkog predsjednika Donalda Trumpa na tu organizaciju?
Mislim da je to vrlo tužno, ali ne samo tužno, već je to što radi i vrlo opasno. Nije stvar samo u tome da će obustaviti financiranje WHO-a, ne brine me novac toliko. Puno me više brine povjerenje u WHO. Optužbe da Organizacija nije bila transparentna, da nije dijelila podatke, a znam, bio sam v.d. generalnog direktora i znam da konstantno dijelimo podatke, osobito sa SAD-om.
Mi usko surađujemo – još govorim mi – oni surađuju sa Centrom za kontrolu bolesti (CDC) SAD-a. Siguran sam da 10 ljudi iz CDC-a sada sjedi u WHO-u i tamo su od početka. Mislim da je ta optužba da WHO nije bio iskren prema SAD-u i svijetu u najmanju ruku nepoštena. I bojim se što će biti kada budemo trebali organizaciju poput WHO-a najviše.
To je kao da imate požar i vatrogascima kažete da idu kući. Trebamo ih. Čak i ako imaju nedostatke, a trebamo napraviti što SAD traži, procijeniti sve, tu nema sumnje, nisu savršeni. Radili su greške i radit će ih i dalje, ali šira slika je da ono što WHO sada čini, u usporedbi s epidemijom ebole, to je potpuno druga priča. Tužan sam i ljut zbog napada SAD-a na WHO u ovom trenutku.
O sugovorniku:
Dr. Anders Nordström je veleposlanik za globalno zdravstvo u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova. Bio je u Upravnom odboru organizacija kao što su UNAIDS I GAVI – the Vaccine Alliance, koju su osnovali Bill I Melinda Gates te Globalnog Fonda za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije. Bio je i pomoćnik generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije za opću upravu, v.d. generalnog direktora i pomoćnik generalnog direktora za zdravstvene sustave i usluge Svjetske zdravstvene organizacije, kao i generalni direktor Švedske međunarodne agencije za razvojnu suradnju (Sida). Danas je član Odbora za etiku i upravljanje Globalnog Fonda i predsjedavajući Odbora za strategiju PMNCH-a. Dr. Nordström je počeo kao liječnik na Karolinska Institute u Švedskoj, a ima iskustvo s terena, u razvijanju nacionalnih i međunarodnih zdravstvenih politika i strateškom planiranju. Prvi mu je međunarodni angažman bio u švedskom Crvenom križu u Kambodži i Odboru Međunarodnog Crvenog križa u Iranu. 12 godina je radio u Sidi, kao regionalni savjetnik u Zambiji, te u Stockholmu gdje je radio na programima Agencije za razvoj zdravstva i ukidanje siromaštva u 18 zemalja Afrike, Latinske Amerike i Azije. Zahvaljujemo veleposlanstvu Kraljevine Švedske na pomoći oko realizacije intervjua.