O potrošačkoj košarici i cijenama rekao je da je to igra mačke i miša u mraku
Eurostat je danas objavio zanimljive podatke – u Hrvatskoj je u lipnju promet u maloprodaji pao najviše u cijeloj Europskoj uniji i Eurozoni. Lipanjski promet u Hrvatskoj je manji za čak 2,7 posto i to je najsnažniji pad u više od dvije godine. Odmah iza Hrvatske su s padom većim od 2 posto Austrija i Latvija dok je promet u maloprodaji u cijeloj EU pao za svega 0, 1 posto.
Kada se gledaju podaci za cijelu Uniju, najviše je u lipnju pala prodaja hrane, pića i duhana – za 1 posto.
Gost RTL Direkta bio je ekonomski stručnjak i profesor na Visokom učilištu Effectus Mladen Vedriš koji je komentirao najnovije trendove.
Kako objašnjavate ovaj rekordan pad prometa u maloprodaji u Hrvatskoj?
To je realnost. Naprosto kupovna moć pada i s padom kupovne moći ljudi se ponašaju se znatno racionalnije. Moramo uvijek razlikovati što su financijski pokazatelji i što su nacionalni pokazatelji. Nedavno provedeno istraživanje pokazalo je – ako se kupuje pažljivo na akcijama, bira mjesta gdje se kupuje neka košarica – umjesto 120 eura – može koštati 75 eura. Tako da je sigurno jedno pad naturalnog, fizičkog prometa, a drugo je znatno pažljivije kupovanje što se onda izražava na financijskim pokazateljima. To je i pitanje kupovne moći i to je ono o čemu će se u Hrvatskoj morati početi ozbiljno razgovarati. Mi smo impresionirani kad nam plaća ili drugi neki prihod poraste nominalno, ali kad se to sučeli s porastom troškova pojedinih artikala ili njihovim zbrojem, onda sigurno to zaostaje. Ali, da bi iole trezvenije oko toga razgovarali postoji nešto drugo. Mi nemamo istinske institucije koja se zove Udruga za zaštitu potrošača. Da možemo izmjeriti, da oni rade komparativna istraživanja kao npr. što smo plaćali prije godinu ili dvije i koliko je porastao ili pao naš osobni dohodak. Tako da je to tema razgovora, ne samo za ljeto, nego za čitavu godinu.
Znači li to da su cijene dostigle maksimum i da Hrvati prestaju trošiti? Kakve to posljedice može imati? Pa čak i one pozitivne?
Pozitivne posljedice ima na kućne budžete. Ljudi znatno pažljivije raspolažu svojim sredstvima i na taj način ne ulaze u neke minuse, prekoračenja i slično. Međutim, makroekonomski gledano, ono što je dobrim dijelom bilo poticalo potrošnju i jednim dijelom omogućilo državi isplatu većih plaća – to je bio rast PDV- a koji je bio zasnovan na inflaciji. Svaki porast cijena energije, hrane, svega skupa – znači 25 posto više se slijevalo u državni proračun. Tako da smirivanje ili pad potrošnje sigurno će imati konzekvence na taj najznačajniji izvor prihoda za državu, a onda preko toga, naravno i na pojedine rashodne stavke.
Znamo da inflacija u Hrvatskoj polako pada, ali građani i dalje imaju dojam da cijene rastu i to više nego što statistika pokazuje.
I vi ja i svatko od nas sluša ili gleda ide u dućan. I kažite mi koji je artikal u prošloj godini porastao za 2-3 posto? Ja znam niz artikala koji je porastao za 23 posto, pa i više. To je realnost. Počeo sam s tom zaštitom potrošača, a takva jedna nevladina udruga ili zapravo sustav udruga i itekako bi iskazao što je ta košarica proizvoda koja ekspanzivno raste i koja utječe tada dominantno na naše budžete. Prema tome, pitanje je košarice, njene strukture, dinamike i sve to skupa, rekao bih, da je igra mačke i miša u mraku. Kad se upali svjetlo i kad se te kategorije malo realističnije počnu mjeriti ovakav razgovor bi bio znatno konkretniji i s više argumenata. Zašto nema takve jedne mreže institucija, a razvijene države EU s kojima mi želimo ići u bok, snažno pomažu takve udruge i financijski i organizacijski i istraživački. Oni su kontrola, oni su imunitet, oni su poput kreme na suncu. Inače ste izloženi da vas peče, a bez kreme je to dosta neugodno tako da ta karika nedostaje.
A kome odgovara to što toga nema?
Ovo što sam ja rekao, odgovara nama građanima i potrošačima. Svi koji su u lancu prodaje i koji sudjeluju u formiranju cijene, od proizvođača, trgovine, financijskih posrednika pa do države nisam siguran da takva jedna bistrija slika ne bi njihovu poziciju jasnije ocrtala u tom lancu poskupljenja. Znači, vi morate imati, kao što imate Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja i niz drugih agencija, ajmo napraviti na ovom području ovakav jedan monitoring.
Guverner HNB-a je prije nekoliko tjedana rekao kako građani ne uspoređuju cijene s prošlom godinom, nego s cijenama prije tri godine. Tada je život bio osjetno jeftiniji. Ima li ikakve teoretske šanse da se barem približimo tim cijenama ili je to jednom bilo a sad se samo spominjalo*?
Nema, jer su porasli svi troškovi, porasla je zapravo nekakva ukupna razina cijena. Međutim, kvaka je prvo zaustaviti daljnji porast cijena, a to možete jedino na ovakav način u tržišnoj ekonomiji s jednim kontrolom monitoringom. A s druge strane tada znatno realnije možete vidjeti što su značila nominalna povećanja plaća i ostalih prihoda prema porastu tih cijena, tako da jedino što možete napraviti da kontrolirate tržišni proces mehanizmima koji su vam dostupni i onda kroz to da uspoređujete koliko, ali ne nominalno nego realno, naši prihodi rastu i kompenziraju taj porast cijena.
Činjenice da plaće rastu, ali se rijetki mogu pohvaliti povišicom koja prati taj rast cijena.
Jedno je govoriti o nominalnom povećanju, a drugo je govoriti o usklađivanju kupovne moći. Ukoliko vam plaća poraste 22 posto ovaj krug artikala o kojima mi govorimo ugrubo poraste 25 ili 27 posto, onda vaše povećanje znači 5 postotnih poena ali u rikverc, a ne naprijed. Bez obzira na to što vas veseli da ste nominalno štogod više izbrojili eura. I to je ta realnost i o toj realnosti treba progovoriti, a sve ovo drugo zapravo predstavlja jedno uljepšanu sliku pada kupovne moći koje je nastupilo u proteklih tri godine. I tu sigurno ni uvođenje eura nije nevino jer je i te kako pomoglo da se niz špekulacija u okviru zaokruživanja cijena odigra u tom interregnumu. A istinski, pravi igrači su počeli dizati cijene deset mjeseci ili godinu dana prije uvođenja eura.
Kada govorimo o poskupljenjima, jedan od generatora inflacije su usluge. One su posebno poskupjele na moru. Osjete to i turisti iz inozemstva. Pa postaje li zaista Hrvatska preskupa turistička destinacija?
Mi smo došli na procjep. Svaki strani turist koji dolazi ima određeni budžet koji je namijenio godišnjem odmoru. I mi smo potpuno zaboravili, pogotovo u eri pandemije da postoji konkurencija i da ta konkurencija ima izuzetno kvalitetne hotele. Ima aviokompanije, ima all inclusive uslugu. Prema tome, svaki taj turist jednim klikom stječe pregled i uvid što može dobiti za svoj novac u Hrvatskoj ili negdje drugdje. Tako da taj fenomen porasta cijena koji se bazirao na tome koliko onome koji prodaje uslugu ili apartman treba novaca, a ne koliko je onaj koji dolazi spreman potrošiti prvo koliko mu budžet dopušta, a drugo što je alternativa, to nas je dovelo u ovu situaciju i to će biti jedna prirodna, zapravo flotacija. Iz igre će ispadati oni koji taj kriterij za jednu prosječnu klijentelu ne mogu zadovoljiti, da su po cijenama prihvatljivi, a istovremeno za višu kategoriju turista ja vas pitam, evo otiđite na bilo koju destinaciju našu koja je brendirana od sjevera do juga pa šta taj turist da radi i gdje da potroši ta sredstva i za, recimo ovoga vremena kad mi razgovaramo. Tako da mi nismo, čast izuzecima, sagradili kvalitetnijih hotela, a i nismo ponudili ništa drugo što čini taj doživljaj, što čini vrijednost turističke usluge. U krajnjoj liniji da smo pretjerali i za tu platežno sposobniju klijentelu vidi se po drastičnom padu nautike u kojoj mjeri su te cijene tjerale nautičare negdje drugdje kratko već osjećaju.
Osjećaju li se turisti prevareno?
Apsolutno. Mi smo se kao destinacija punili u eri autoturizma. Srednja Europa je htjela se ići negdje odmoriti na more itd. Vratili su se normalni uvjeti, a mi smo dizali cijene prema našoj razini inflacije i koliko su ovdje cijene rasle. A onaj koji je dolazio iz drugih zemalja gdje je bila niža inflacija, imao je niži porast prihoda i on jednostavno ne prihvaća pratiti našu razinu cijena, a pogotovo ako uslugu koju dobiva nije adekvatna tom povećanju. Tako da procjep između realiteta i onoga što turističko tržište zahtijeva i onoga što mi ovdje nudimo je sigurno diskrepanciji, piše Danas.hr.
