Pročitajte što je Indexov kolumnist Goran Vojković napisao o strahoti koja se dogodila u Rijeci…
DOŠLI smo do dna. Hrvatsko sudstvo je počelo davati dozvole za ubojstvo djeteta. Doslovno. Dođete pred sud sa slučajem teško bolesnog djeteta koje roditelji ne žele liječiti, a dežurni sudac se ponaša kao da ima beskonačno vremena ispred sebe.
Hrvatsko državno sudstvo, svojom neodlučnošću i neradom, doslovno je pomoglo da dječak od devet godina umre u bolovima. Blagim i bezveznim sudskim rješenjem osudili su dijete na bolnu smrt. “U ime Republike Hrvatske.” Dakle, i u vaše ime.
Zakazivati hitna ročišta za 10 dana te davati rokove od par tjedana neodgovornim, glupim (koji god izraz da upotrijebite biti će nedovoljan) roditeljima koji ne žele započeti primjereno liječenje od karcinoma teško oboljelog djeteta – davati takve rokove znači doslovno ubiti dijete. Uz broj, obrazloženje i pečat nadležnog tijela.
Ovo pročitati danas, u 2015. godini, je za plakati. Da je ovako nešto moguće u Hrvatskoj? U ovom stoljeću? Roditelji koji odbijaju kemoterapiju za teško bolesno dijete, liječe ga „alternativom“, a država praktično stoji i gleda dok dijete u bolovima umire? Na koju razinu bešćutnosti smo pali?
> ŠOKANTNO: Roditelji odbili liječiti teško bolesnog sina – dječak umro u mukama!
Hrvatska – zemlja gdje se mogu legalno ubijati djeca
Dječji tumori su opaki i zli. U tijelu koje se prirodno ubrzano razvija, ubrzano se dijele i stanice tumora – i ukoliko se ne reagira iznimno brzo, ukoliko se ne reagira svim sredstvima koja današnja medicina ima na raspolaganju – rezultat je obično samo jedan: brza i bolna smrt.
Istina je i da liječenje ponekad ne pomaže, ti tumori su često i prečesto previše brzi, agresivni i nepoznati za današnju medicinu. No, u mnogim slučajevima postoji nada i postoji šansa – ukoliko se krene u liječenje, posebno ako se krene na vrijeme. Liječenje mora započeti jako brzo, svim metodama koje suvremena medicina poznaje, među ostalim i agresivnim kemoterapijama. Koje jesu vrlo teške, no za danas ne poznajemo bolje postupke.
Kod djece, početak terapije je ključan – što prije, to su mogućnosti izlječenja veće. Ukoliko imate 90 godina i nađu vam tumor – vrlo je moguće da ćete umrijeti od nečeg drugog, jer je podjela stanica usporena. No, kada govorimo o djetetu od 9 godina, govorimo o danima. Njegovo tijelo brzo raste, njegove stanice se brzo dijele – i njegovi tumori rastu rapidno brzo.
Što se tiče roditelja koji u takvim slučajevima odbijaju liječenje metodama službene medicine – tu država ne smije imati milosti – treba ih u roku odmah privremeno lišiti prava na roditeljsku skrb i dijete početi liječiti. I napraviti sve što medicina može i zna.
Roditelj je dužan brinuti se o djetetu i njegovom zdravlju, ali nije vlasnik djeteta. Da li mu može davati nekakve homeopatske kapi i slično uz službenu terapiju – može ako ne škode. Ali dati roditelju pravo da tako „liječi” dijete (jer u pitanju je obično šarlatanstvo) – znači da je država, državni sud dao doslovno dao dozvolu za ubojstvo djeteta.
Ubojstvo djeteta za koje je postojala realna šansa da bude izliječeno. Kako se navodi na stranicama CYBERMED-a: „Ne-Hodgkinov limfom (non-Hodgkin, NHL) predstavlja tumor koji nastaje zloćudnom preobrazbom stanica limfocitnog reda. Razumijevanje NHL-a posljednjih je desetljeća bitno unaprijeđeno što uz nove, sve uspješnije načine liječenja mijenja prognozu oboljelih od ove bolesti.“
Centar za socijalnu skrb je radio svoj posao
Iako smo se navikli na sporost, da ne kažemo nerad centara za socijalnu skrb, ovdje moramo primijetiti da je taj centar (unatoč razdoblju godišnjih odmora) reagirao brzo, i štoviše kada je vidio da drugi ne reagiraju, ponavljao svoje zahtjeve:
“Po zaprimanju obavijesti KBC Rijeka dana 10.08.2015. o odluci roditelja H. G. iz Omišlja i V. B. iz Kostrene, da dijete I. B. G. kojem je dijagnosticiran Non – Hodgkin limfom, protivno mišljenju i preporuci liječnika odvedu iz bolnice, Centar je žurno poduzeo niz mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta:
– dana 11.08.2015. izvršen je terenski izvid u Omišlju gdje je majka upoznata sa odredbama Obiteljskog zakona o pravima djeteta na skrb za zdravlje i život, i uz njih vezane dužnosti roditelja, te joj je izrečena mjera iz čl. 109. ObZ-a upozorenje na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta
– dana 13.08.2015. Centar kod Općinskog suda u Rijeci pokreće postupak oduzimanja prava roditeljima da žive sa svojim djetetom i odgajaju ga, te prijedlog za hitno donošenje privremene mjere kojom bi se dijete do okončanja navedenog postupka povjerilo na čuvanje i odgoj Dječjem domu „I.B. Mažuranić“ u Lovranu
– dana 13.08.2015. Centar je Policijskoj postaji Krk podnio kaznenu prijavu protiv roditelja djeteta
– dana 14.08.2015. Centar Općinskom sudu u Rijeci upućuje prijedlog za lišenje prava na roditeljsku skrb. Sudu dat prijedlog da se hitno odredi privremena mjera kojom bi se skrbnica za poseban slučaj ovlastila da u ime i za korist djeteta donese odluku o dozvoli liječenja u za to odgovarajućoj medicinskoj ustanovi
– dana 24.08.2015. održana ročišta u Stalnoj službi Delnice i Opatija kada sud roditeljima nalaže da uroku 15 dana (do 07.09.2015.) dostave dokaze da je realizirano daljnje liječenje i dijagnostička obrada u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, budući su roditelji sudu priložili dokaz da za 01.09.2015. imaju dogovoren pregled u Klinici za tumore u Avianu, Italija
– dana 03.09.2015. Centar je zaprimio dopis KBC Rijeka u kojem nas obavještavaju da su obaviješteni iz Klinike u Avianu da je otac doveo dijete 01.09.2015. na pregled, ali je odbio tamo nastavak liječenja
– Isti tren Centar sudovima u Delnice i Opatiju dostavlja podnesak kojim se traži da se odmah donesu odluke bez obzira što nije istekao rok dat roditeljima.“
Iako smo se i na ovim stranicama znali obrecnuti na rad Ministarstva socijalne politike i mladih, ovdje definitivno nemamo što reći osim da nadležni centar radio brzo i iskoristio ovlasti koje ima – jer centar za socijalnu skrb nema svoje sudske i policijske organe pomoću kojih može izravno djelovati.
Vidimo da su čak i u onih desetak dana između 5. i 15. kolovoza, kada državna i javna uprava gotovo potpuno ne rade, gdje obično i u velikim ministarstvima nađete po par službenika i zamjenika ministra koji čita novine – ljudi hitno pisali rješenja i izlazili na teren. I tu im svaka čast.
No što je radio sud?
Sudski nerad i komoditet – razlog zašto je dijete umrlo
Budimo jasni – ovo dijete je umrlo radi nerada hrvatskog suda. Radi potpune neljudskosti, neosjećanja, neznanja i birokratizacije suda. Radi stava sudaca kojega možemo ovako opisati: „Što su me došli opterećivati usrid lita! Ja sam sudac, doživotno imenovan, koji ne odgovara za svoje odluke! Kolovoz je i ja imam svoje ustavno pravo na godišnji, na šugaman i šlape i svoj metar plaže!“
Ponovimo ovo gore:
– dana 14.08.2015. Centar Općinskom sudu u Rijeci upućuje prijedlog za lišenje prava na roditeljsku skrb.
– dana 24.08.2015. održana ročišta u Stalnoj službi Delnice i Opatija kada sud roditeljima nalaže da u roku 15 dana (do 07.09.2015.) dostave dokaze da je realizirano daljnje liječenje
Što se ima čekati na ročište 10 dana? Znate li, pitajte bilo kojeg liječnika što znači non-Hodgkinov limfom ostaviti 10 dana? Dan 14. kolovoza je naravno bio pred Velu Gospu, pa se gospodi iz sudova baš i nije radilo. Pa je bio praznik, pa se čekalo da se okupe – tek 24. kolovoza. I onda, umjesto da vide kako vrijeme bolesnom djetetu doslovno otkucava – daju rok roditeljima od 15 dana da se započne s liječenjem! Roditeljima koji su ga već povlačili iz bolnice!
Ovog dječaka od devet godina je ubila hrvatska država. Konkretno hrvatski sud, svojim neradom. Jer roditelji mogu biti i blesavi, i neupućeni i svakakvi – i zato postoji država koja je tu kako bi zaštitila nemoćne. U ovom slučaju teško bolesno dijete od devet godina. Država to nije napravila. I tu nema opravdanja.
Nema opravdanja ni za suca, ni za sud, ni za cijeli sustav – srednjoškolsko znanje biologije je dovoljno da bi se znalo koliko su opasni tumori kod djece i koliko treba brzo reagirati – a to je u ovom slučaju bilo sporo i presporo. Ljudi plaćeni od nas, poreznih obveznika, dobro plaćeni i nesmjenjivi, dopustili su da jedan divan dječačić umre. Čekali su 10 dana na ročište i onda roditeljima koji su već izvukli dijete iz bolnice – daje ogroman rok od 15 dana. To nije ni pravno ni ljudski. Ovo se sve trebalo riješiti u 24 sata i za to imamo pravne osnove.
Tko je odgovoran?
Pitanje je – da li ćemo im mi kao građani dopustiti da netko i dalje prima novce poreznih obveznika, odlučuje da zbog svog komoditeta i možda nezamjeranja jedno dijete pošalje u bolnu smrt i nikome i ni za što ne odgovara za to? Ili bi netko ipak trebao dobiti barem otkaz? Jer ni o pravu ni o humanosti taj sudac nije imao pojma.
Da li možda treba da još koje dijete umre, da bi netko shvatio da je ovaj slučaj privremenom mjerom morao riješiti istog dana? Da je trebalo dignuti cijeli sud kako bi se sve procesne radnje izvršile kako treba, da je tu trebala biti spremna i sudska dostava spisa i policija i sva ostala asistencija kako bi dijete bilo u bolnici već 15. kolovoza i počelo primati terapiju koja mu treba?
I hoće li ministar pravosuđa i dalje biti za sve ovo neodgovoran ili će barem reći imenom i prezimenom tko je odgovoran? Nećete nas uvjeriti da se „procesno nije moglo brže“, jer u pitanju je dijete od devet godina. Razlog radi kojega je, da je trebalo, čak i Vlada mogla u roku od par sati, ako treba, promijeniti propise uredbom sa zakonskom snagom. Nazove se Vrhovni sud, nazove se premijera, neka se dogovore što treba – i mijenjaj odredbe ako treba! A nije trebalo. Postoji privremena mjera.
Birokracija je bešćutna. Birokracija je tako bešćutna da je spremna čak i na smrt djece kako ne bi dirala vlastiti komoditet. Neka vam dragi sugrađani ovo bude opomena u kakvoj zemlji živite i tko je kod nas došao na položaj odlučivati o životu i smrti djece. Oni kojima je rok za najhitnije moguće postupanje – 10 do 15 dana.
Zamislite kakvi su to ljudi, jer sutra su u položaju suditi i vama. Oni su država. Autoritet. Vlast. Plaćeni od naroda, bešćutni i nesmjenjivi.
