Jednostavno, čovjek se u Irskoj osjeća cijenjen za svoj rad, kazao je Dubrovčanin Goran Tikavica
Goran Tikvica je Dubrovčanin koji radi i živi u Dublinu, gdje je prije godinu dana otišao s djevojkom. Sad u Irskoj radi kao pizza majstor. U razgovoru za Dubrovački dnevnik rekao je više o motivima svog odlaska, o tome kako se snašao u Irskoj, toj Meki za Hrvate, te i o tome namjerava li se vratiti u Dubrovnik.
Tikvica je završio srednju medicinsku školu, a kruh je zarađivao u ugostiteljstvu, napominje, “kao većina njegovih medicinskih kolega”.
“Po završetku škole zaposlio sam se u pizzeriji “Mamma mia” i tamo proveo pet lijepih godina gdje sam naučio spravljati pizze što i sad radim u Dublinu. U svojih 14 godina radnog staža u Dubrovniku prošao sam jako puno pizzerija nakon Mamma mie, te se čak i okušao i kao vlasnik. Dvije godine sam bio suvlasnik Vita belle, ali ‘ubili bi me svim porezim i nametima naše države te mi nije ostajalo dovoljno da bi se isplatilo za količinu stresa kojem sam bio izložen”, rekao je Goran.
“U Dubrovniku se s manje od 7 tisuća kuna ne može preživjeti”
Ističe kako je nakon “tog pokušaja za boljim životom odradio u Dubrovniku još godinu dana i odlučio se zaputiti na najveći hrvatski otok zvan Irska”.
“U Dubrovniku ako si samostalan i ne želiš živjeti na grbači roditelja moraš prvenstveno puno novca izdvojiti za stan. Za početak vam treba oko tri tisuće kuna za stan pa recimo i tisuću kuna za režije. Ispod sedam tisuća kuna ne možete preživjeti. Ali za razliku od većine Hrvata u Irskoj ja nisam došao radi novca već zbog boljeg života i više slobodnog vremena”, naveo je Tikvica, objasnivši kako se teško bilo odlučiti za odlazak.
“Bilo me je malo strah jer sam znao da se praktički počinje od nule. Sad će godina dana da sam ovdje i niti u jednom trenutku nisam požalio što sam otišao”, kaže.
Otkrio najveću razliku u životu u Hrvatskoj i Irskoj
“Našao sam posao pet dana nakon dolaska u dosta popularnoj pizzeriji, koja ima sedam objekata u Dublinu. U roku od šest mjeseci sam dobio prvo povećanje plaće plus bonus od 500 eura za vjernost firmi, a nakon deset mjeseci postao sam zamjenik šefa kuhinje. Jednostavno, čovjek se ovdje osjeća cijenjen za svoj rad. Automatski onda nije teško raditi u takvim uvjetima”, kazao je Tikvica.
Ističe što je najveća razlika.
“Ovdje ne radim preko 45 sati tjedno i svaki blagdan sam duplo bolje plaćen ako radim. Napokon imam vremena za prijatelje i obitelj. Istina, život u Dublinu je ubrzan kao u svakom velegradu, nekad imaš osjećaj da vrijeme jako brzo leti, ali navikneš se na to. No, razlika je i što su ljudi ovdje pozitivni i vedri”, govori.
“Nisu opterećeni kao ljudi u Hrvatskoj. Jednostavno, to je totalno drugačiji mentalitet. To je narod koji je godinama bio ugnjetavan od strane Engleza, a nikad nećeš čuti ružnu riječ na Engleze. Oni žive u sadašnjosti gledaju samo budućnost i stvarno sam se odmorio od naših tema o ustašama i partizanima i vječitom vraćanju u prošlost”, objasnio je Tikvica.
Dodaje kako u Irskoj, dakako, “novac ne raste na drvetu”.
“Ako mislite to onda se varate. Ovdje se isto nekad naporno radi, ali na kraju se stvarno isplati”, istaknuo je.
“Ako se namjeravate preseliti ovdje, za početak ipak ne bih preporučio Dublin već Cork, Kilkenny ili Limerick jer je stan u Dublinu teško naći. Ja sam imao sreće i pomoć prijatelja koji tu živi četiri godini. No, posao je lako naći za svakoga pa i za one kojima engleski nije baš dobar”, rekao je.
Odgovorio je na pitanje misli li se vraćati u kontekstu života u Hrvatskoj.
“Ne, stvarno se ne mislim vraćati jer ovdje se čovjek osjeća, sretno i zadovoljno. Ovdje sam dobio sina i sigurno mu mogu pružiti život kakav nikad ne bih imao u Hrvatskoj. Nekad ti fale obitelj i prijatelji, ali zbog saznanja da svako ljeto mogu doći na odmor lakše mi pada odvojenost”, zaključio je Goran Tikvica.
Vijesti.hr
