Već po nijansi tekućine koja curi iz kotla barba Šime može ocijeniti kakve je kvalitete rakija. Vitalnom vlasniku kotla su 93 godine i zadnji je na Pagu koji peče tradicionalnu pašku travaricu
Nekada je skoro svaka kuća na Pagu imala vinograd i svaka obitelj pravila je svoje vino, ali oduvijek im je od vina bila draža njihova paška travarica. Danas više nema vinograda, pa kupuju grožđe kako bi održali tradiciju pečenja ili kako oni kažu kuhanja rakije, piše Danas.hr.
Jesenski dani rezervirani su za druženje oko kotla obitelji Goleš. Uz njih kotao imaju još samo paške benediktinke.
Već po nijansi tekućine koja curi iz kotla barba Šime može ocijeniti kakve je kvalitete rakija. Vitalnom vlasniku kotla su 93 godine i zadnji je na Pagu koji peče tradicionalnu pašku travaricu.
“Ja sam to sve primio od moga oca. Moj otac je kuvao još za vrijeme stare bivše Jugovine. Onda kad je on ostario, onda sam nastavio ja. Do sada sam kupio već tri kotla. I tako sam se u tome usavršio u toj paškoj travarici”, kaže Šime Goleš i dodaje da je tajna aromatične travarice u omjeru voća i trava koje idu na mošt od grožđa.
Koromač, vrijesak, pelin, lovor, ružmarin, divlja metvica i anis samo su neke od biljaka koje se stavljaju u pašku travaricu. Uberu se nekoliko dana prije pečenja rakije kako bi se malo prosušile. Željko se odavno uputio u tajne očevog kotla.
“Mora izlazit na nekih 18 stupnjeva da ne bude vruća jer onda nije dobra gradacija i uglavnom ostavljamo tu travaricu na 19 i pol gradi, to je negdje oko 45 posto alkohola”, pojašnjava Šimin sin Željko, ponosni nasljednik kotla.
Nekada su s cijelog otoka dolazili kod njih praviti rakiju. Tada je bilo puno vinograda na Pagu, danas su potpuno iščezli.
“Otkad sam rođen, ja sam tu na kotlu. Znači svake jeseni smo tu. Prije je to trajalo po dva mjeseca, kad sam bio mali, a sad nažalost po 10 dana ako se skupi ko od prijatelja da dođe tu skuhat rakiju”, dodaje Željko.
Prošle su vrućine i turistička okupacija otoka, pa su ovo dani kada se druži cijelo susjedstvo.
“Ima nas trojica – četvorica koji svake godine zajedno kupimo grožđe i onda kuhamo rakiju i tu se družimo”, kaže Dušan Fabijanić.
Onaj tko “kuha” rakiju dužan je i počastiti društvo.
“Ovo traje cili dan. Od jutra, dok tamo teče, ovo traje…Najbolje je ujutro ovako malo, malo feticu kruva i toga, a onda posli gre na gradele. Ništa bolje na gradele nema od janjeta”, uvjeren je Vladimir Kaurloto ispred kojega je na stolu domaća panceta, kobasice i nezaobilazni paški sir.
“Danas za ručak će bit kotlovina i nešto na gradele. Janjetine i ćevapa jer ovi stariji nemaju zubi, onda za njih stavimo malo ćevapa”, smije se Dušan dok zeza ostatak društva.
Kraj svog kotla pjesnik Šime, koji je izdao i zbirku pjesama, goste počasti i ponekim stihom. A onda poslije svega i nazdraviti travaricom koju Pažani smatraju lijekom za puno toga, ali prije svega za dobro raspoloženje, piše Danas.hr.
