Ugostitelj iz Splita tvrdi kako su u prosjeku plaće servisa porasle za 30 posto, a u kuhinji i do 100, 200 posto
Ništa u Hrvatskoj ne izaziva toliko pažnje, rasprave i čuđenja kao što su plaće u sezoni.
Prije koji tjedan svi su pisali o oglasu za kuhara u Pakoštanima za koji se nudi 35 000 kuna, taman nakon što su svi teška srca uspjeli prihvatiti vijest da neke čistačice čišćenje apartmana naplaćuju 100 kuna na sat.
S jedne strane fali ogroman broj radnika i ljudi ne žele raditi za ništa, s druge strane imate poslodavce koji prigovaraju da što sad ti konobari traže 20 000 kuna kao da su kirurzi, s treće imate strance od Nepala do Srbije, kojima nije problem raditi za puno manje od toga.
Cijena rada je poput cijene kvadrata stana. Ti možda misliš da tvoj vrijedi 2000, ali ako susjed proda za 1000, e nećeš puno više dobiti ni ti. Ali ako proda za 3000, toliko se možeš nadati i ti. Tako su lančano krenuli i hrvatski konobari i kuhari. Traže više jer znaju da su toliko dobili i oni u susjednom kafiću. Više nitko ne želi od jutra do sutra gorjeti za pišljivih 10.000 kuna.
Voditelj ugostiteljskog objekta Zagreb, Muslid Dalipi tvrdi kako je za 10.000 kuna teško pronaći čovjeka za rad na roštilju, izvještava Ivan Skorin za RTL.
Problem ima i Petar Čumandra, također vlasnik ugostiteljskog objekta koji kaže: “Traže nekakve luđačke cifre, počev od toga da su neki već kuharima počeli nuditi kao da su Michelinove zvijezde”. Upitan zašto ne bi tražili toliko ako postoji netko tko im to nudi, govori kako je to njihova strana priče i ne želi ulaziti u to.
Tko je u pravu
I to je taj paradoks – gazde imaju dojam da šljakeri izvoljevaju kad traže veće plaće, a šljakeri odgovaraju, nemojte kukati da radnika morate tražiti u Aziji, nego nas platite više.
Sam Bushara je 80-ih došao iz Sudana u Hrvatsku, sad slaže tacose u Tkalčićevoj i jako dobro zna koliko je malo stranih radnika bilo nekad, odnosno, koliko ih je puno sad. Tvrdi kako je problem u nama Hrvatima jer se ne znamo organizirati.
A nama Hrvatima će se očito morati promijeniti paradigma. Nazvali smo oglas za sezonskog konobara na Krku i dobili početnu plaću od 8000 kuna, plus napojnice.
Denis Gospalić je student, takozvani stalni sezonac kaže kako shvaća i jednu i drugu stranu, odnosno i poziciju u kojoj je njegov poslodavac u kampu Mošćenička draga, ali i poziciju svojih vršnjaka.
“Cijelo vrijeme objavljujemo oglase na student servisu i na raznim portalima i nitko nam se nije javio”, govori pa ističe kako se ljudima ne da, ali i kako neki traže i “predobre” uvjete.
Što južnije, to tužnije za gazde, ali za one koji ribaju, prže i nose tacne, napokon pravedno plaćene ruke.
Ugostitelj iz Splita, Danijel Nikolla tvrdi kako su u prosjeku plaće servisa porasle za 30 posto, a u kuhinji i do 100, 200 posto.
Ipak, prema podacima Zavoda za zapošljavanje usprkos svim tim velikim ciframa koje pune naslovnice u Hrvatskoj je prosječna plaća recepcionera 4800 kuna, a dostavljača 3.800. To je službeni prosjek, uz takve plaće i strani radnici će nas početi zaobilaziti u širokom luku, izvještava Ivan Skorin za RTL.
