Tim koji gubi mora se mijenjati, a Plenkovićev zdravstveni tim je poražen
Ovako stvari stoje: u vrhu smo Europe prema broju oboljelih od koronavirusa i umrlih od posljedica zaraze; ozbiljne epidemiološke mjere zakasnile su barem mjesec dana; raspao se zdravstveni sustav, raspao se sustav registriranja zaraženih koronavirusom i praćenja kontakata; zaraza se nezaustavljivo širi i “necovid” bolnicama, broj dnevno umrlih juriša prema stotini. Ukratko, epidemija u Hrvatskoj poprimila je razmjere katastrofe kojoj se u ovom času ne nazire kraj, piše Helena Puljiz za Net.hr.
Netko za to mora odgovarati i želi li se zadržati minimum povjerenja javnosti prema radu Stožera, odnosno zdravstvenih vlasti, kadrovska osvježenja više se ne smiju odgađati. To više nije pitanje razvoja pojedinačnih političkih karijera nego pitanje golog opstanka.
Budući da premijer Andrej Plenković ima lakši oblik bolesti koji mu omogućuje da uredno radi posao šefa vlade, koronavirus ga ne sprječava da hitno pronađe nove kadrove za zdravstveni sustav. Iako u bolnicama i domovima zdravlja kronično nedostaje liječnika, u HDZ-u liječnika barem nikad nije manjkalo i vrijeme je da se u borbu uključe bolji igrači s klupe.
Katastrofa ovih razmjera se očito mogla izbjeći da su vlasti reagirale na vrijeme i da su zdravstveni sustav vodili ljudi koji znaju upravljati i sustavom i krizom u sustavu, umjesto što su se sustavno bavili i bave najprizemnijom političkom propagandom. Dvojac koji u tom prednjači su ministar zdravstva, dr. Vili Beroš, i ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dr. Krunoslav Capak, a koji su proteklih mjeseci pokazali da nisu u stanju upravljati koronakrizom te da situacija, za koju su njihova (ne)djela itekako zaslužna, višestruko nadmašuje njihove upravljačke sposobnosti.
Tim je poražen, promjene su nužne
Beroš nije bio u stanju organizirati učinkovitu obranu načetog zdravstvenog sustava, a Capak nije bio u stanju smisliti epidemiološke mjere za obranu zdravlja nacije.
Oni su, dakako, izbor premijera Plenkovića i radili su po njegovim uputama, ali kako trenutačno promjena premijera nije realna niti je realno očekivati smjenu političkog šefa Stožera Davora Božinovića, oni koje su kao stručnjake zadužili za brigu o zdravstvenom sustavu i epidemiološke mjere, očito nisu ispunili zadatak i moraju otići.
Tim koji gubi mora se mijenjati, a Plenkovićev zdravstveni tim je poražen. I to tako strašno da Hrvatska dnevno gubi više ljudi nego ih je gubila u Domovinskom ratu.
Premda su se još u rujnu sve europske države koje drže do sebe i do svojih građana počele ubrzano zatvarati i donositi stroge epidemiološke mjere (mada su bile suočene s brojkama o kojima smo mi mogli samo sanjati), cijeli listopad i studeni Hrvatska je bila prepuštena nekontroliranom širenju zaraze. Da nemaju tragične posljedice, mjere koje je Stožer donosio u protekla dva mjeseca bile bi smiješne jer su se svodile tek na smanjenje broja sudionika na svadbama i sprovodima za po pet svakih desetak dana.
Iako smo upravo zbog strogih epidemioloških mjera uspješno zajahali proljetni val zaraze, temeljem “stručnih” procjena Beroša i Capaka Hrvatska je tijekom ljeta otvorila granice i izložila građane nesmetanom širenju zaraze. Ministar zdravstva danas se pita tko je mogao znati da će posljedice njegovog i njihovog rada biti ovako strašne. Kad je stigao jesenski korona cunami, svakodnevno smo ih slušali kako se dive svojim mjerama kojih nema. Još prije desetak dana dr. Capak nas je uvjeravao kako Stožer ne donosi strože epidemiološke mjere jer one ionako ne donose rezultate. Baš onako kako nas danas uvjerava u postojanje nepostojeće radne skupine za zdravstvene matematičke predikcije koja bi osigurala alate za lakše i pametnije donošenje mjera.
Plenković kao gospodar života i smrti
S obzirom na Beroševo i Capakovo upravljanje koronakrizom, mogli bismo reći i da nam je još i dobro kako je moglo biti da se većina građana ipak ne pridržava fizičke distance i nošenja zaštitnih maski. I to ne čine zato što im to kažu Beroš i Capak ili što su im Božinović i Plenković u prosincu odlučili odrezati stroge kazne za nepridržavanje mjera, nego zbog vlastitog zdravog razuma.
Jer, sve one brojke kojima nas Capak i Beroš zasipaju iz dana u dan, za većinu građana odavno više nisu tek manje brojke anonimnih “starih i bolesnih osoba s komorbiditetom” nego imena i lica ljudi raznih generacija s kojima su dijelili život i koje su poznavali i za koje su danas svjesni da bi poživjeli samo da su sustav vodili sposobni zdravstveni stručnjaci umjesto političkih demagoga iz zdravstva.
Deseci tisuća oboljelih više nisu slučajni prolaznici nego članovi obitelji, prijatelji, kumovi, susjedi. Ni Capak ni Beroš, a ni mnogi viđeniji HDZ-ovci tu činjenicu nisu osvijestili i samo nastavljaju po starom bez da uzmu u obzir koliko ona mijenja odnos građana i prema epidemiji koronavirusa i prema političkim odlukama i epidemiološkim mjerama.
Kad je jurišao po drugi premijerski mandat, Plenkovića zasigurno nije gonila želja da u sezoni jesen-zima 2020. doslovno postane gospodar života i smrti, ali ta mu je sudbina zbog vlastitih kadrovskih rješenja i pogrešnih političkih odluka bila uistinu neizbježna.
Plenković i samo Plenković odlučuje koliku ćemo cijenu ove zime u životima platiti zbog premijerovog političkog kukavičluka.
Helena Puljiz/Net.hr
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Riportala
