(KOMENTAR) Sanja Barić: “Katastrofa da si jedan Centar daje za pravo ne prihvatiti pravno mišljenje upravnog suda!”

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Riječka ustavna stručnjakinja Sanja Barić osvrnula se u podužoj objavi na svom Facebook profilu na “vruću temu” prava osoba u istospolnoj zajednici – ili onih koje su i/ili sklopile životno partnerstvo – na udomljavanje djece. 

(VIDEO) Gay par koji želi udomiti dijete ima prijedlog za sve ‘hejtere’: ‘Mi smo država puna licemjerja’

Mogu li gay partneri udomiti dijete? To žele Ivo Šegota i Mladen Kožić koji su se još prije tri godine prijavili Centru za socijalnu skrb. Oni su im objasnili da njih dvojica nikoga ne mogu udomiti jer zakonom to nije dopušteno – životnim partnerima. Onda je Upravni sud lani u prosincu donio povijesnu presudu i rekao da životni partneri mogu biti udomitelji. Ali, Centar za socijalnu skrb njihov je zahtjev ponovno odbacio.

Riječka ustavna stručnjakinja Sanja Barić osvrnula se u podužoj objavi na svom Facebook profilu na “vruću temu” prava osoba u istospolnoj zajednici – ili onih koje su i/ili sklopile životno partnerstvo – na udomljavanje djece.

Njezinu objavu, odnosno mišljenje o ovoj situaciji, prenosimo u cijelosti:

Žao mi je da i dalje postoje teme zbog kojih treba reagirati na ovaj način (s obzirom da sam u virozi pa sam morala odbiti nekoliko tv upita, a vidim da se šire dezinformacije).

Tema je naizgled: udomiteljska obitelj – istospolna zajednica – životno partnerstvo.

Tema je zapravo: vladavina prava, pravo na sudski nadzor (ljudsko pravo), hijerarhija pravnih propisa, definicija obitelji, načelo jednakosti, pravo na pružanje usluga, odnos prava RH i Europske konvencije za ljudska prava te prava EU.

Što kraće i razumljivije moguće:

1) U pravnom poretku RH postoje upravna tijela. Prvi stupanj (ovdje Centar za socijalnu skrb) i drugi stupanj (Ministarstvo). I postoji ustavno pravo (ljudsko pravo) na sudbeni nadzor zakonitosti odluka upravnih tijela (koje pravo se konzumira pred upravnim sudovima). To je ujedno i hijerarhija tijela u odlučivanju o nekoj upravnoj stvari: 1. stupanj, 2. stupanj i upravni sudovi. Kada više tijelo nešto naloži nižem tijelu, svejedno u kojem i kakvom pravnom postupku (upravnom, sudbenom), niže tijelo ima poštivati odluku i pravno mišljenje višeg tijela (uz neke iznimke izravnog upućivanja npr. Ustavnom sudu RH). Ali pustimo iznimke. Ovdje govorim o općem pravilu. I o tome se ovdje radi. Ako je više tijelo dalo pravno mišljenje, niže tijelo ga mora poslušati. To je bit vladavine prava, pravnog poretka, sustava nadzora, itd. itd.

Zastupajući tezu da Centar može odlučiti kako želi bez poštivanja pravnog mišljenja višeg tijela (upravnog suda) znači da se zalažemo za tezu da svako tijelo može raditi štogod hoće i odbiti odluke višeg tijela koje su donesene povodom žalbi, upravnih tužbi… zastupamo tezu da smo mi uvijek u pravu samo zato što je to naše mišljenje bez obzira na hijerarhiju.

Dakle, već na ovoj načelnoj, formalnoj razini govorimo o pravnoj katastrofi da si jedan centar daje za pravo ne prihvatiti pravno mišljenje upravnog suda.

Sve ovo bez ulaženja u meritum stvari.

2) Meritum: za početak valja u potpunosti ostaviti sa strane osobna mišljenja o temi udomljavanja. Jednako su irelevantna, slagali se mi intimno s time ili ne. Ljudska prava i načelo jednakosti vrijede bez obzira na naše intime predrasude i mišljenja. Kao uostalom i ostatak pravnog poretka. S time da su ljudska prava i načelo jednakosti civilizacijski doseg pa je naše eventualno neslaganje doista problematično (ali ni to nije ključno u ovom slučaju).

Dakle, meritum: potpuno irelevantno što je zakonodavac napisao, opće je pravilo da zakonodavac (a) NIJE MOGAO misliti, pa ni napisati nešto što je (b) PROTUUSTAVNO i naravno da, ako se to NAIZGLED dogodilo, za to postoji (c) pravni “lijek”.

Idem drugačijim redom jer je logički jasnije za pratiti.

Prvo (b), što znači da je protuustavno? Protivno važećim odredbama Ustava RH, tumačenjima Ustavnog suda RH, uključujući i praksu Europskog suda za ljudska prava u pitanjima ljudskih prava. Isto tako i protivno načelu jednakosti u pravu EU, a u odnosu na tumačenja pojma usluge (jer ovdje nije u pitanju samo obiteljsko pravo, već i pružanje usluga, udomiteljstvo se profesionalizira, da ne širim temu).

I dalje pod (b): je li protuustavno izbaciti iz pojma udomiteljske obitelji istospolne partnere/životne partnere? Nesumnjivo jest. Niz presuda ESLJP, mišljenja USUDa, odluke ESPa… to je za stručnjake, da ne citiram, ali odgovor je – jest, nema nikakvog pravno dopustivog razloga isključiti životne partnere iz pojma udomiteljske obitelji. Radilo bi se o protuustavnoj diskriminaciji na temelju obiteljskog stanja. Ne zanimaju vas presude ESLJP, ali biste bili sretniji s bar jednim argumentom? Evo vam jedan najočitiji: dopuštate udomljenje samcu (osobi istospolne orjentacije), ali ne dopušate istospolnoj obitelji – očita izravna diskriminacija istospolne obitelji tj. diskriminacija na temelju obiteljskog statusa.

Vraćam se na (a) tj. što znači da zakonodavac NIJE MOGAO misliti, ni upisati nešto protuustavno.

Naravno da se to događa, protuustavni propisi pa i zakoni. Zato postoje nadzorni mehanizmi na čelu s Ustavnim sudom RH koji uklanjaju iz pravnog poretka protuustavne pojave, propise, zakone.

Dolazimo do (c) tj. što sada s tim zakonom i zašto sam stavila riječ “naizgled”?

Zakon koji je protuustavan može imati dvije sudbine. Prva jest da se ukine, dakle, izgubi pravnu snagu od trenutka donošenja odluke Ustavnog suda RH. Druga sudbina je puno mudrija, puno poznatija i puno češće primjenjivana u komparativnom pravu (čitaj: u drugim državama), iako nažalost kod nas još uvijek u povojima pa je ovo prilika da budemo mudri i operativni jer nitko ne želi ukinuti načelno neloš zakon (apstrahiram druge kritike ovog Zakona) zbog “ovakvog detalja”. Ta druga, mudrija mogućnost je upravo ovo što je učinio upravni sud, a to je da se tijekom primjene zakona on tumači na smisleni način, što znači uzimajući u obzir Ustav RH, tumačenja Ustavnog suda RH i praksu Europskog suda za ljudska prava (pa i Europskog suda pravde) i kaže da se u primjeni IMA SMATRATI DA SU ŽIVOTNI PARTNERI OBUHVAĆENI iako nisu izrijekom upisani.

Opet niste sretni jer nisam navela reference. Čitajte talijanski ustavni sud, njemački ustavni sud, američki vrhovni sud… itd., itd. Radi se o dobro poznatoj praksi koja se koristi ISKLJUČIVO u području načela jednakosti i ljudskih prava i koja u bitnome kaže:
– zakonodavac je protuustavno “zaboravio” u tekstu neku kategoriju;
– izostavljanje te kategorije protivno je načelu jednakosti i time diskriminatorno;
– zbog toga morali bismo izbrisati cijeli zakon i naložiti zakonodavcu da to upiše;
– ali to je neracionalno, sporo, neučinkovito;
– zato mi kao ustavni sud kažemo da se ovaj zakon ima tumačiti tako da uključuje i tu kategoriju;
– i to ne zato što smo tako smislili, već zato što to već sada zahtijeva Ustav i relevantna praksa;
– a zakonodavac ne smije nikada djelovati protuustavno.

Ipak je ispao duži post, ali ovo je jedini:
– relevantni algoritam razmišljanja o ovom aktualnom pravnom pitanju;
– ispravni sadržaj razmišljanja o ovom pravnom pitanju, zaključila je u svojoj objavi Sanja Barić.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari
Povezani sadržaj
Views Views