U Irskoj u kojoj žive i rade tisuće hrvatskih građana na snazi su mjere slične kao u Hrvatskoj.
Karantena je u Irskoj počela 13.3., na 8. rođendan mog sina”, kaže nam hrvatska novinarka Petra Pajdaković Šebek koja je s obitelji u Irsku odselila prije nekoliko godina.
“Početak je bio samo odluka da kreće rad od kuće tko može i zatvaranje škola. Krenulo je panično kupovanje WC papira, drugog je bilo po dućanima”, prisjeća se Petra početka prije sada više od mjesec dana.
Zadnji službeni podaci govore da je u Irskoj zaraženo 14.758 građana, dok je umrlo 571. Prilično stroge mjere su, čini se, donijele neke rezultate jer je ta zemlja kako je u subotu ustvrdio šef irskih medicinskih službi Tony Holohan uspjela izravnati krivulju slučajeva zaraze novim koronavirusom i više ne očekuje uzlaznu krivulju rasta broja zaraženih.
Vlasti smatraju da je vrhunac bio prije tjedan dana i da krivulja opada, te tvrde da ima dovoljno slobodnih kapaciteta na jedinicama intenzivne njege.
Zdravstveni sustav na rubu pucanja
“Mi smo od prvog dana doma i ne želimo se izlagati riziku jer je zdravstveni sustav na rubu pucanja i bez ovog. Gotovo četvrtina svih zaraženih je medicinsko osoblje jer im nisu na vrijeme osigurali zaštitnu opremu. Testiranje se čeka u prosjeku 10 dana i onda još tjedan dana rezultate tako da brojke ne odgovaraju realnosti. Prije Uskrsa je rečeno da 50 tisuća ljudi sa simptomima čekaju da budu testirani. Desetak dana nisu testirali pod izgovorom da nemaju reagensa i slali su testove na obradu u Njemačku”, govori Petra Pajdaković Šebek.
“Poseban su problem starački domovi – oni su prije par tjedana od HSE (irski ekvivalent HZZO-a) dobili naputak da se sami brinu za svoje slučajeve i da nikog ne šalju u bolnice. Tako da sad ima zaraženih u nekih 150 domova i bojim se da su praktički ostavljeni tamo da umru“, kaže Petra.
“Nema zaštitne opreme ni za osoblje u staračkim domovima i to je ogroman problem. Jako puno priča se objavljuje o tome kako se obitelji ne mogu oprostiti od svojih starih u domovima niti organizirati pogrebe. Irci inače imaju jako velike obitelji i sprovodi su im velika okupljanja tako da je za puno ljudi to sad emocionalno jako tužno, jer gledaju pogrebe preko interneta”, govori nam.
Nema online nastave
Inače, Petra ima dvojicu dječaka osnovnoškolaca. U Irskoj nema online nastave, ni komunikacije učitelja s djecom u osnovnim školama, dok je neke srednje imaju. “Svaki dan mi roditelji dobijemo mail što djeca moraju odraditi za idući dan. Dosta je toga, ovisno o učitelju, čak i dodatnih projekata. Prije dva tjedna je krenuo TV program sat vremena na dan, ali to nije nastava nego više onako par učitelja radi zgodne teme o matematici, znanosti i tako. To je u redu za manju djecu, no stariji iz toga ne uče ništa novo“, govori nam Petra Pajdaković Šebek.
Jedan od doista najvažnijih preduvjeta za rad i život od kuće, internet, zasad radi dobro u gradu, no Petra ističe da pola ruralne Irske nema širokopojasni internet, odnosno svi koji ne žive u većim mjestima imaju probleme.
“Osobno smo mi dobro”, kaže dalje Petra. “Idemo u dućan jednom tjedno, kuhamo zdravo i pečemo kruh (ali to smo i prije karantene), šećemo po parku blizu kuće, radimo s klincima što treba za školu i zasad sve psihički super podnosimo.
Kršenje fizičkog razmaka
“Ljudi nisu paranoični, dapače, nakon dva mjeseca kiše i oluja, zadnjih par tjedana je nevjerojatno suho i toplo tako da je na početku bilo teško održavat socijalno distanciranje jer su svi stalno išli na plaže i u parkove. Velika rasprava je bila oko Dana svetog Patrika jer su se bojali da bi proslave mogle jako proširiti zarazu, pa je na kraju ipak sve otkazano unatoč pritisku ugostiteljskog lobija.”
“Krajem ožujka su pooštrili mjere – starijima od 70 je naredjen tzv. “cookoning” – oni ne smiju napustati kuće uopće. Zatvoreni su svi pubovi, restorani i trgovine osim prehrambenih. Neki restorani rade dostave. Uvedeno je pravilo da se ne smije dalje od dva kilometra izvan kruga od kuće osim za nužnu kupovinu i ljudi koji imaju propusnice kao nužni radnici. Samo oni trenutno smiju koristiti i javni prijevoz”, kaže nam Petra.
“Ljudi se uglavnom pridržavaju mjera, nema prometa i nema gužvi po dućanima. Fali jaja i brašna, ali ostalog ima svega. Policija je tijekom Uskrsa dobila dodatne ovlasti za kontrole na cestama i vraćanje ljudi kući jer je puno njih htjelo putovati u vikendice i posjetiti obitelji za Uskrs. Prvi put je opomena ako te zaustave, drugi put je kazna 2500 € i do šest mjeseci zatvora”, opisuje.
Letova izvan zemlje nema tako da je gotovo nemoguće napustiti otok, naglašava. Opća zabrana kretanja, tzv. lockdown produljen je do 5. svibnja, a još nema najava o tome hoće li se i kada popuštati mjere. Državna matura je s lipnja odgođena za kolovoz.
Povrh svega – tehnička vlada
Irska se usred krize našla i u situaciji da ima tehničku vladu, naime izbori su održani 8. veljače, a mjesta u parlamentu su podijeljena između tri najveće stranke i nitko nema većinu. Tako sada zemlju vodi tehnička vlada koja je objavila da preuzima kapacitete privatnih bolnica, ali, dodaje Petra, ne žele objaviti koliko plaćaju za to.
Trenutno 533 tisuće ljudi prima tzv. Covid payment, odnosno državnu pomoć jer su bez posla zbog lockdowna – Vlada im uplacuje 350 € tjedno tijekom 12 tjedana, ali će na to na kraju godine morati platiti porez i doprinose, objašnjava Petra. Rast nezaposlenih je ogroman – sa 4,8 posto u veljači na 16,5 posto u ožujku.
Usprkos tome, krajem ovog tjedna je objavljeno da je na uskrsni ponedjeljak u Irsku doletjelo 200 bugarskih državljana kao sezonski radnici raditi na branju jagoda. “Zbog toga se na društvenim mrežama digla velika buka, ‘zašto mi ne smijemo dalje od dva kilometra od kuće, a dolaze strani radnici’, međutim na otvoreni oglas za taj posao Irci se jednotavno nisu javljali, a kompanija koja je dovela Bugare ima dugogodišnja dobra iskustva sa sezonskim radnicima iz Bugarske.
