
Znanstvenici u Velikoj Britaniji još uvijek ne znaju mijenja li nam koronavirus miris tijela
VIDEO DANA
Krajem ožujka, tim znanstvenika s londonske Škole higijene i tropske medicine, iz dobrotvorne udruge Medical Detection Dogs i sveučilišta Durham, najavio je novu inicijativu. Žele istražiti potencijal pasa u otkrivanju COVID-19 kod ljudi koji su možda bolesni, piše Medical News Today.
Mogu njušiti 250 osoba na sat
“Naš prethodni rad otkrio je da psi mogu otkriti neugodne mirise kod ljudi bolesnih od malarije s izuzetno velikom točnošću, iznad standarda WHO za dijagnostiku”, kaže profesor James Logan.
Znanstvenici priznaju činjenicu da nije jasno može li se COVID-19 uopće prepoznati po promijenjenom tjelesnom mirisu osobe.
Ali na temelju znanja o drugim respiratornim stanjima, pretpostavljaju da se miris mijenja.
“Ne znamo ima li COVID-19 specifičan miris, ali znamo da i druge respiratorne bolesti mijenjaju naš tjelesni miris, tako da postoji šansa da se to događa. Ako je tako, psi će moći otkriti bolest. Ovakva dijagnostika mogla bi revolucionirati naš odgovor na koronavirus”, objašnjava profesor Logan.
Obučeni psi mogu njušiti 250 osoba na sat, pružajući nam brzu i neinvazivnu metodu pregleda. Psi mogu prepoznati tko je bolestan jer vrlo dobro osjete čak i malene promjene tjelesne temperature i tako mogu odmah prepoznati čija je temperatura povišena. Znanstvenici vjeruju da bi psima bilo potrebno samo 6 tjedana obuke.
Mogli bi spriječiti ponovno izbijanje bolesti
Dugoročno gledano, psi bi mogli biti od koristi u zračnim lukama gdje bi njuškali putnike koji možda nose SARS-CoV-2 i brzo ih identificirati. “To bi pomoglo u sprječavanju ponovnog izbijanja bolesti nakon što stavimo ovu pandemiju pod kontrolu”, sugerira profesor Steve Lindsay sa sveučilišta Durham.
“Sada proučavamo kako možemo sigurno uhvatiti virus po mirisu pacijenta i predstaviti ga psima. Cilj je da psi u budućnosti mogu provjeriti bilo koga, uključujući i asimptomatske pacijente da znamo trebamo li ih testirati. Ovo bi bilo brzo, učinkovito i neinvazivno pa bi se resursi nacionalnih zdravstvenih službi koristili tamo gdje su stvarno potrebni”, kaže profesor.