U razgovoru za RTL Danas članovi obitelji otkrili su kako je Kristian zaprimljen u bolnicu, kako su saznali da je preminuo i što im je rečeno u bolnici
Zbog sumnje na teško ubojstvo 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan na Jankomiru, uhićena su četvorica medicinskih tehničara koji su trenutno u istražnom zatvoru.
Njegova smrt otvorila je niz pitanja o postupanju medicinskog osoblja prema posebno ranjivoj skupini pacijenata i njihovoj sigurnosti. U Kliniku je upućena inspekcija Ministarstva zdravstva, a u tijeku su i unutarnji nadzori kako bi se utvrdilo što je točno dovelo do smrti 32-godišnjaka.
S njegovom obitelji razgovarala je reporterka RTL-a Marina Brcković. U razgovoru za RTL Danas članovi obitelji otkrili su kako je Kristian zaprimljen u bolnicu, kako su saznali da je preminuo te kakvo su objašnjenje dobili iz bolnice.
U kakvom je stanju bio Kristian, zašto je došao u bolnicu?
Došao je mirnim putem kolima hitne medicinske pomoći nakon poziva člana obitelji, kako bi mu pomogli jer je imao strahove koji su zahtijevali razgovor sa stručnom osobom. Pri dolasku hitne i policije je surađivao, nije bio agresivan, ali mu nije bilo drago kada je došao na Jankomir jer se sjetio događaja od prije sedam godina kada je u sličnoj situaciji zatražio pomoć u PB Sveti Ivan prilikom čega je doživio fizičko nasilje i gušenje, o čemu obitelj nije imala saznanja do nedavno kada je isto saznala od treće osobe kojoj se Kristian povjerio.
Kada ste saznali za njegovu smrt?
Bolnica nije direktno obavijestila obitelj o preminuću pacijenta već su obavijestili zaručnicu oko 22.40 sati. Obitelj je za njegovu smrt saznala oko 23.10 sati preko obitelji zaručnice.
Što su vam iz bolnice rekli da se dogodilo?
Navedeno je kako je bio psihomotorno uznemiren, da su ga pokušavali sputati te da je nakon aplikacije muskularne terapije najednom prestao disati i izgubio puls. Kada je obitelj pitala za detalje kako se to točno dogodilo, doktorica je rekla da je tek došla u noćnu smjenu i da ne zna detalje, samo da je prestao disati. Obitelj je molila da vidi tijelo preminulog na što su dobili odgovor da ne mogu vidjeti tijelo jer su drugi pacijenti s njim u sobi. Tek nakon poziva članice obitelji, koja je ujedno liječnica, da vide mogu li zakonski ići vidjeti tijelo preminulog, obitelj je dobila dopuštenje da vidi tijelo.
Pri dolasku u sobu nikog nije bilo osim preminulog Kristiana. Pri izlasku iz bolnice, doktorica je rekla članici obitelji da kada ova tuga prođe, da će ona sjesti na kavu s njom da joj prepriča kakav je divan dan imala s Kristianom i da je bio jedan prekrasan i predivan mladić, a prije toga da je došla u noćnu smjenu i da ne zna detalje.
Jeste li prije vidjeli ove snimke i jeste li znali da se to dogodilo?
Obitelj o snimkama doznaje iz medija te prethodno nije vidjela snimke niti su u posjedu snimki, ali čim su vidjeli tijelo Kristiana i sumnjive tragove po tijelu, specifično na vratu, posumnjali su u točnost izjava liječnice o arestu srca kao uzroku smrti, uz to uzimajući u obzir da je Kristian bio potpuno fizički zdrav.
Obitelj je sljedeći dan podnijela prijavu u policijsku postaju zbog sumnje na nasilnu smrt, a zatim je dana 23. listopada 2026. putem odvjetnika podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu kao i zahtjev nadležnom Ministarstvu radi provođenja inspekcijskog nadzora nad ustanovom te zahtjev ustanovi da sačuva sve snimke videonadzora.
Što očekujete od cijelog ovog procesa?
Obitelj očekuje pravdu za Kristiana te se nada da nitko u budućnosti neće morati prolaziti istu patnju uzrokovanu smrću koje se nije smjelo dogoditi. Isto tako očekujemo da će svi oni koji su odgovorni za njegovu smrt dobiti otkaze i izgubiti licence za rad.
Koga sve smatrate odgovornim? Trebaju li odgovarati i sve osobe koje su u tom trenutku bile u sobi, a ne samo njih četvero?
Obitelj smatra da odgovarati moraju sve osobe prisutne u trenutku događaja, sudjelovali direktno ili indirektno u smrtnom ishodu. Svi koji su bili tamo vidjeli su što se zbiva i svi snose odgovornost za Kristianovu smrt. Kristian je pristao otići unutra kako bi mu pomogli, a liječnici, sestre i tehničari su ga iznevjerili.
Po čemu ćete ga pamtiti?
Pamtit ćemo ga ponajviše po njegovoj vedrini, velikom srcu i neizmjernoj ljubavi prema ljudima i životu. Bio je čovjek koji je i u najtežim trenucima znao pronaći razlog za osmijeh, ohrabriti druge i unijeti svjetlost tamo gdje je bilo teško. Imao je poseban dar razumjeti ljude, prepoznati njihovu bol i pronaći prave riječi onda kada su im bile najpotrebnije.
Pamtit ćemo ga po njegovoj dobroti, iskrenosti, hrabrosti i nesebičnosti, po spremnosti da pomogne, zaštiti, poduči i bude oslonac onima koje je volio. Po njegovu humoru, smijehu, pjesmi, snalažljivosti i životnoj energiji koja je bila zarazna.
Bio je iznimno iznimno inteligentan čovjek, čvrsta karaktera, a istodobno nježne i osjećajne duše. Čovjek velike vjere, koji je volio Boga, zahvaljivao na životu i kad je bilo lijepo i teško i nesebično dijelio svoje znanje, ljubav i dobrotu.
Najviše ćemo ga pamtiti po tome kako smo se uz njega osjećali – voljeno, prihvaćeno, sigurno i ohrabreno. Jer nije samo prolazio kroz živote ljudi, nego je u njima ostavljao trag. I upravo će taj trag, njegov zarazan osmijeh od uha do uha, njegove riječi, njegova ljubav i dobrota, zauvijek živjeti u svima koji su ga poznavali i voljeli.
Obitelj napominje da je sa zaručnicom iščekivao dijete koje je ona nakon njegove smrti izgubila, piše Net.hr.
