VRAĆANJE TRADICIJI

Video | Lijepa priča s Krka: Dok u Italiji upisuju u školu za pastire, Mirjenko čuva ovce ‘po starinski’ i otkriva – kako biti dobar pastir!

Iako primaju samo šestero ljudi, javilo im se na stotine Talijana koji se žele vratiti tradicionalnim zanimanjima, ali i besplatno živjeti u nacionalnom parku

U Italiji uskoro počinje prva škola za pastire. Kako ošišati ovce, kako se prema njima ponašati, sve će to polaznici naučiti potpuno besplatno, školu u Apeninima financira Europska Unija, izvještava Ida Balen za RTL Danas.hr.

Iako primaju samo šestero ljudi, javilo im se na stotine Talijana koji se žele vratiti tradicionalnim zanimanjima, ali i besplatno živjeti u nacionalnom parku.

Prvi korak za talijansku školu je prijava i to ide u nekoliko klikova.

Za početak se prima šestero polaznika, koji će mjesec dana u apeninskim planinama kroz teoriju i praksu učiti za pastira. A mi ćemo učiti od jednog od najboljih.

Mirjenko je na Krku životinjama okružen odmalena. On nije završio školu za pastira, već za bravara. Ali biti pastir, to je, kaže, ljubav. A ljubav mora biti uzajamna. Inače ništa od toga.

“Ja neki put dođem tu u zoru. Sve zavisi kakva je situacija. Svaki dan je drukčiji. Ako je sve u redu onda mogu spavat i do osam sati”, govori Mirjenko Mrakovčić.

“Kod blaga se mora poć. Nema petka, nema svetka, nema subote, nema nedjelje. Obavezno morate bacit oko na svaku pojedinačno i svaku pojedinačno gledat, ako se ne ponaša kako spada onda nešto nije u redu”, govori nam.

I dok Talijani svih zanimanja, masovno žele svoj posao zamijeniti onim na pašnjacima, Hrvati neće ni za tisuću eura. Zapošljavaju se pastiri iz Indije, Makedonije, Rumunjske. A oni domaći – pastiri su jer su to bili njihovi djedovi i očevi.

Mirjenko svakodnevno brine o tri stada. Uz krave, ima konje i magarce.

Kad se magarci izgube, nema druge nego u potragu, koja brzo završava, jer koliko god da su ponekad pravi magarci, svom pastiru će se odazvati.

“Ovo je blago uvijek na slobodi. Ali svejedno, treba ga dohranjivati i paziti”, govori Mirjenko.

“Vodu vozim, kubik vode, tisuću litara vode i šest ovakvih kocki sijena. Ako hoćete dobit plaću, morate radit”, ispričao je.

No na redu je najvažniji test. Ako životinje ne žele svojevoljno doći na poziv pastira ili pastirice, neće pomoći nikakve škole.

A kako Miljenko kaže, uz njega bi se lako naučilo biti pastir, za jedno, 15 dana.

I to je možda jedan od najljepših komplimenata. Jer koliko god svi u poslu željeli odobravanja – ovdje ne pale ulizivanja…

Krave, konji i magarci jednostavno nanjuše svog pastira, izvještava Ida Balen za RTL Danas.hr.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari