Oni žive na ulici – hladnoći unatoč, u Hrvatskoj je oko dvije tisuće beskućnika. Prema procjeni, polovina njih u glavnom gradu. Svoje zahtjeve državi i Gradu Zagrebu iznijeli su na Svjetski dan beskućnika, početkom listopada, ali pomaka nema. U toj tuzi ipak ima lijepih vijesti
Ispod stubišta jedne zagrebačke zgrade nalazi se skladište s hranom i odjećom. U njemu su se okupili beskućnici i volonteri koji o njima skrbe. Poruku šalju Vladi i Gradu.
Vesna Ribarić koordinatorica Facebook inicijative Od srca do srca nabraja koji su to:
“Prvi zahtjev je hitno otvaranje trajnog prenoćišta za beskućnike, zatim omogućavanje da se oni mogu oprati i otuširati i da se osigura taj hospicij za starije ljude.”
Prvi put su ih iznijeli prije mjesec i pol. Bili su na sastanku u Gradu, ali ništa se nije promijenilo. Tada ste u našem prilogu upoznali beskućnika Marka koji je na pitanje kako izgleda njegov život na cesti odgovorio:
“Nikako, nikako.”
Marko više nije beskućnik. Ima posao i smještaj. Sada je spremno, sa suzama radosnicama, stao pred našu kameru.
“Čuda se događaju naravno uz pomoć dobrih ljudi, naravno. Hvala inicijativi, donatorima i svima ljudima dobre volje.”
Pitali smo ga što je prvo napravio kada je dobio smještaj, a on nam je odgovorio:
“Naspavao se i okupao.”
U prvih deset mjeseci ove godine zbog skitnje su prekršajno kažnjene 233 osobe. To iskustvo dobro je poznato i Nenadu koji o svom životu kaže:
“Ja sam sad trenutno privremeno smješten, imam neki smještaj, do sada sam bio beskućnik. Spavao sam na autobusnim stanicama, na Glavnom kolodvoru, u parku, gdje god sam bio policija me pritvarala, protjerivala i pisala kazne.”
Udruge inzistiraju na novom prenoćištu, a Lora Vidović pročelnica zagrebačkog Gradskog ureda za socijalnu zaštitu kaže:
“Mi s a više od 400 tisuća eura financiramo dva prihvatilišta za 150 osoba s više od 400 tisuća eura i u njima u ovom trenutku ima slobodnih mjesta.”
Prebivalište u Zagrebu nije uvjet, ali primjerice, oni sa psihičkim smetnjama, kojih ima većina beskućnika ondje ne mogu.
“Ne želi ih prenoćište, ne želi ih Jukićeva, ne želi ih Caritas. Oni jedino mogu otići na psihijatriju na mjesec dana i onda su opet vani”, kaže Mile Mrvalj predsjednik Humanitarne udruge Fajter.
A klupa nije i nikom ne bi trebala biti krevet, piše Danas.hr.
