Profesor Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu kaže da će najveći utjecaj na cijene na polici imati dohodovna izdašnost potrošača
Inflacija je podigla cijene svega, a poskupjelo je i meso. Kraj divljanju cijena za sada se ne nazire, a građani strepe od daljnjih poskupljenja. U postocima, cijena mesa u Hrvatskoj narasla je za 17 posto, a na svjetskoj razini za 10,4 posto. Dok je primjerice svinjski but u prosincu 2021. godine koštao 34,87 kuna, godinu dana kasnije, u prosincu 2022. godine, cijena mu je bila 45,58 kuna.
Hoće li cijene mesa, kojeg Hrvati toliko vole u svim oblicima, dodatno poskupjeti? Profesor Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu kaže da će najveći utjecaj na cijene na polici imati dohodovna izdašnost potrošača.
“Vjerojatno mislite na tzv. cijene na polici… Novih valova u ovoj godini neće biti, ali očekujem kolebljivost cijena oko trenutačne cijene na tržištu“, kaže Grgić. Blaži pad cijena moguć je jer je u cijeni mesa ugrađeno stvarno, ali i očekivano povećanje cijene glavnih input kao što su stočna hrana i energija pa čak i porast cijene rada.
“Nadnice se neće smanjiti, ali zbog očekivanog smanjenja cijene spomenutih inputa i smanjene potražnje, moguće je i smanjenje cijena na policama. Ipak, ne zaboravimo iznimno visoku inflaciju koja će ipak utjecati na povećanje cijena”, rekao je profesor Grgić.
“Tu je i uobičajena, nadam se još veća, turistička potrošnja koja potiče porast cijena mesa. Ipak, u konačnici će najveći utjecaj na cijene na polici imati dohodovna izdašnost potrošača pri čemu naši i nisu baš u povoljnom položaju u odnosu na neke druge”, dodao je.
Zakon spojenih posuda
Posljednjih dana govori se i o tome da bi uvozna svinjetina uskoro mogla biti skuplja nego domaća pa smo Grgića upitali što će to značiti za kupce, odnosno hoćemo li svinjetinu iz trgovina koju smo do sada plaćali jeftinije plaćati skuplje. “Hrvatsko tržište je malo i pod velikim utjecajem kako dobrog tako i lošeg upliva većih proizvođača i tržišta. Ne može se izbjeći “zakon spojenih posuda”. Niti veliki europski proizvođači nisu neosjetljivi na porast cijene inputa tako da će se porast njihovih cijena preliti i na hrvatsko tržište”, objašnjava profesor Grgić.
Drugi problem je očekivano niveliranje cijena roba i usluga na zajedničkom tržištu, kojeg je Hrvatska integralni dio, naročito nakon prošle godine. “U Hrvatskoj se očekuje izjednačavanje ili barem ujednačenje zarada naših stanovnika s drugima na zajedničkom radno/dohodovnom europskom prostoru, što će ići ipak malo teže. Za početak, kod nas očekujem porast zarada u privatnom sektoru zbog nedostatka kvalitetne radne snage. Problem očekujem kod javnog sektora zbog velikog broja zaposlenika i njihove povezanosti s izdašnošću središnjih i lokalnih proračuna. Iako se intenziviraju sindikalni pregovori, veliki problem koji se primjećuje je mala zainteresiranost te čak i odljev zaposlenika u sektore i djelatnosti većeg dohotka”, govori.
Smatra da bi prihvatljivo poskupljenje bilo do ispod planirane inflacije, naravno na godišnjoj razini. “Tijekom godine će biti primjetne oscilacije, jer da postoje prostori i manjih cijena dokaz su česte akcije trgovaca”, kaže nam.
Zbog jeftinog uvoznog mesa najčešće “nastradaju” naši domaći proizvođači. Na pitanje ako dođe do poskupljenja uvoznog mesa, hoće li to biti dobro za naše hrvatske proizvođače, Grgić odgovara “i da i ne”.
“Stalno pokušavam ukazivati na potrebu odvajanja domaće od inozemne proizvodnje. Ako se želimo natjecati u cjenovnoj konkurentnosti, male su nam šanse”, rekao je.
“Priliku za naše proizvođače vidim u jačoj horizontalnoj i vertikalnoj povezanosti ili da se našalim “od papka od batka”. Fokus treba biti na proizvodima najveće razine prerade, zaštićenih znamenki, a dio proizvoda se treba pojaviti na tržištu kojega drže dohodovno jači potrošači”, govori.
“Na žalost, dio domaćih potrošača će i dalje kupovati uvozno koje ne mora i ne smije biti loše kakvoće. Znači, većinom usitnjena domaća proizvodnja nije ni prilika niti ugrožena uvozom. Veći problem predstavlja neregistrirani promet koji je za meso pojedinih vrsta i do 60%”, upozorava Grgić pa dodaje da je i to prepoznato i značajni napori su da se taj dio tržišta, ako ne u potpunosti eliminira, onda barem svede u granicu “tradicije i običaja”.
Hrvatska nažalost nije samodostatna u proizvodnji mesa i to predstavlja problem s kojim se susreću sve dosadašnje hrvatske administracije, ali i svi drugi. “Za početak treba demistificirati pojam samodostatnosti. Dostizanje tog imaginarnog praga, a imaginarni je jer se on mijenja tijekom godine i godina, je pokazatelj tri pojave. Jedna je da se teoretski u kraćem vremenu zatvaranjem tržišta može jedno kraće vrijeme preživjeti. Drugo je da se dobro koriste raspoloživi proizvodni resursi. I treće, da imamo nešto za izvoz po konkurentnim cijenama, a uvoz će i dalje postojati jer smo otvoreni odnosno dio smo zajedničkog EU, ali i svjetskog tržišta”, pojašnjava Grgić.
Prosjek samodostatnosti Hrvatske kod mesa je za 2017./2021. godinu oko 70%, s tendencijom blagog rasta. Postoje razlike kod pojedinih mesa, ali problem je i s podacima. “Popis stanovništva nas je ustrašio i otrijeznio s podatkom o znatno manjem broju stanovnika nego što smo mislili da nas ima. Pa samo zbog toga starije bilance nisu točne, iako su točne tendencije, a one nisu baš dobre”, objašnjava.
Stiže nam meso iz laboratorijske proizvodnje
Grgić kaže da je dobro pitanje trebamo li po svaku cijenu biti samodostatni, na primjer kod mesa goveda. “Teoretski, YYY tona mesa koje zadovoljava kriterij samodostatnosti možemo proizvesti na 100 gospodarstava po XXX goveda. Ali možemo i s 15.000 gospodarstava po XXX-n goveda. Interes države bi trebao biti ovaj drugi primjer, što je puno teže ostvariti jer zadire u mnoštvo interesa. Možda za početak sačuvajmo sadašnju stočarsku proizvodnju, ali jačajmo i ovaj drugi dio”, kaže Ivo Grgić te dodaje kako misli da to sadašnja administracija i pokušava.
“Sačuvajmo sadašnju i povećajmo buduću proizvodnju jer tako čuvamo i ruralni, ali i državni prostor”, kaže.
Za kraj, profesora Grgića upitali smo je li realno da u nekom trenutku dođe i do nestašice mesa. “Bio bih neozbiljan da decidirano kažem nije realna. Ona nije očekivana u kraćem razdoblju, ali u narednih dvadesetak godina očekujem smanjenje ponude mesa iz ovakve proizvodnje”, pojašnjava.
Upozorio je na nešto što bi nam se moglo dogoditi u budućnosti zbog promjene navika.
“Mijenjaju se navike potrošača, dragovoljno ili prisilno, pa očekujem da će se smanjiti i potrošnja mesa zbog promjene potrošačkih navika, ali će porasti ponuda mesa iz “laboratorijske proizvodnje”. Po nekima, suludo je na površini od 100 ha proizvesti nešto što je dovoljno za XXX osoba, ali umjesto toga, mi to pretvorimo u meso što je dovoljno za XXX-n osoba”, rekao je.
“Da ne govorimo o stakleničkim plinovima i slično. Znači, uživajmo u kobasicama, odrescima i batacima još neko doba, a novo doba donosi tko zna što. Možda sve isto! A možda i prelazak na vegetarijanstvo”, zaključio je profesor Ivo Grgić u razgovoru za Net.hr.
