Iz udruge pacijenata se pitaju zašto hrvatska javnost nije na vrijeme upoznata sa slučajem gube, o čemu su u RTL Danas razgovarali s ministricom zdravstva Irenom Hrstić
U Hrvatskoj je nakon 32 godine potvrđen prvi slučaj gube ili lepre. Riječ je o stranom radniku iz Nepala koji već dvije godine živi i radi u Hrvatskoj s obitelji.
Guba je inače, kronična zarazna bolest. Uzrokuje ju bakterija, a prenosi se kašljanjem i kihanjem, za što je potreban dugotrajan kontakt sa zaraženim. Liječnici ističu da nema potrebe za panikom jer se, kao i u ovom slučaju, guba može liječiti i tada osoba prestaje biti zarazna.
Iz udruge pacijenata se pak pitaju zašto hrvatska javnost nije na vrijeme upoznata s ovim slučajem, o čemu su u RTL Danas razgovarali s ministricom zdravstva Irenom Hrstić.
O pojavi gube je hrvatsku javnost obavijestio RTL Danas, jeste li vi znali za slučaj ili vas je HZJZ trebao obavijestiti?
Postoji obveza prijavljivanja pojave zaraznih bolesti pa tako i gube i da, postoji jasna procedura kako se to radi. Tako je HZJZ i obavijestio, u redovnim tjednim izvještajima. Ta guba, odnosno dokaz postojanja gube, će se pojaviti u ponedjeljak, znači sutra.
Zašto javnost za gubu nije znala desetak dana, dok je ministar zdravstva u Rumunjskoj odmah stao pred kamere?
Javnost uvijek bude obaviještena u trenutku kada postoji bilo kakva javno-zdravstvena ugroza. S obzirom na to da se radi o jednom oboljelom, koji je odmah kontaktiran, gdje su i njegovi kontakti odmah kontaktirani, epidemiološki analizirani. Po pravilima struke nije bilo potrebe širu javnost obavještavati.
Da RTL Danas nije poslao upit – bi li javnost ikada za to doznala?
Teško, ako bi se radilo o isključivo izoliranom slučaju. Dakle, govorimo o situaciji, lako je apsolutno rečeno, da ako postoji bilo kakva javno-zdravstvena potencijalna ugroza da se mora obavijestiti javnost. Ovdje nema nikakvih naznaka o zataškavanju jer nitko u zdravstvu ne razmišlja o tome da javnost ne treba znati ono što treba znati. Moram samo naglasiti da prijenos bolesti nije onim običnim kapljičnim putem, nije neposrednim kontaktom, već kod dugotrajnog i trajnog kontakta sa zaraženom osobom.
Koliko onda treba biti potvrđenih slučajeva da javnost bude obaviještena, da znamo za sljedeći put?
Nema broj potvrđenih slučajeva koji je granica hoćete li ili nećete obavještavati nego postoji li potencijalna ugroza za zdravlje naše nacije.
Biste li drugi put ipak postupili drukčije i obavijestili javnost, a ne čekali deset dana?
Ali nema deset dana. Dakle, da se postavila dijagnoza je od, kako su meni rekli u HZJZ-u, od utorka. Znači nije deset dana, nego tri dana. prije deset dana se pojavila osoba sa simptomima, gdje su stručnjaci, iako bolest nije postojala 30 godina, prepoznali ju. To vam je dokaz koliko zdravstvenim radnicima i njihovoj struci treba vjerovati. Ono što treba u svakom trenutku procijeniti – hoće li nešto izazvati paniku samo kroz negativnu reakciju. Ali opet, treba reći, da je sigurno postojala mogućnost javno-zdravstvene ugroze, nitko se ne bi libio iste sekunde obavijestiti širu javnost.
Čuli smo da vrijeme inkubacije može biti do deset godina – je li za očekivati nove slučajeve?
Još jednom ću naglasiti i pokušati umiriti opću javnost – em su stručnjaci infektolozi, em su epidemiolozi napravili cijeli skrining. Sjećate se kako smo radili kod corone – ispitivanje kontakata, izolacija, dobivanje terapije. U svakom slučaju, sve se promptno odradi, a osoba koja ima aktivnu bolest, odmah dobiva terapiju, može se liječiti i za par dana postaje neinfektivna. Kada govorimo o ovom konkretnom slučaju, neće biti nikakve ugroze i upravo iz tog razloga nije bilo potrebe i nije se smatralo da treba širiti paniku i dizati to na entu potenciju.
Treba li postrožiti zdravstvene preglede za strane radnike iz trećih zemalja?
S obzirom na to da se događa radna migracija stanovništva iz širih zemalja, gdje su različite bolesti aktivne, sigurno da treba. To se upravo i radi kroz novi pravilnik o zdravstvenim pregledima stranih radnika, koji je upravo u savjetovanju. Osim što će trebati iz vlastite zemlje dostaviti zdravstveni karton, trebat će i cijepni status, a to će se odnositi na one koji novi dolaze. Oni koji su duže ovdje, morat će napraviti preglede u Hrvatskoj.
Znači li to docjepljivanje?
U slučaju potrebe i procjene struke. Možete nekada imati vjerodostojne ili nevjerodostojne anamnestičke podatke. U svakom slučaju će se trebati docijepiti, za one koje je to potrebno, kako bi se izjednačilo sa stanovništvom u Republici Hrvatskoj.
Iza vas je godina dana mandata tijekom kojeg su se dogodile razne korupcijske afere u zdravstvu. Kako to tumačite i možete li izdvojiti jednu stvar na koju ste ponosni?
Da, točno, prošlo je godinu dana i brže nego što bi čovjek očekivao. Ali kad gledam unatrag, mislim da smo stvarno jako puno napravili. U ministarstvu zdravstva smo imali šest izmjena zakona, devet pravilnika, uvedene su mobilne ambulante, mobilne ljekarne, sad smo započeli s isporukom mobilnih ambulanti, raspisani su natječaji, započelo je projektiranje dječje bolnice u Blatu. Tako da mislim da se u godinu dana izuzetno puno napravilo, što ne znači da treba stati, dapače, treba pojačati sa svim izazovima i rješavati ih. A kada govorimo o korupcijskim aferama, ja uvijek volim naglasiti da one sigurno imaju svoje ime i prezime i da sigurno nemaju niti naznake, ni mogućnosti pojave osim s imenom i prezimenom, piše Net.hr.
Jeste li se čuli s Vilijem Berošem otkako radi u KBC-u Sestre milosrdnice?
Nisam, nisam, ne.
