Govor američkog predsjednika Donalda Trumpa na Svjetskom gospodarskom forumu u RTL Direktu Mojmire Pastorčić analizirao je profesor na Fakultetu političkih znanosti, Zoran Kurelić
Govor koji je trajao 72 minute obilježio je stalnim skakanjem s teme na temu i kritikama na račun gotovo svih. Poručio je da su Kanada i Danska nezahvalne, da su mediji loši, NATO nepošten, a da Europa ide pogrešnim putem.
Prema njegovim riječima, jedino Sjedinjene Američke Države idu pravim smjerom – inflacije nema, gospodarstvo cvjeta i to, kako tvrdi, zahvaljujući njemu. Ustvrdio je i da bi pobjeda Kamale Harris dovela do izbijanja Trećeg svjetskog rata. U Davosu je jasno ponovio i da želi Grenland, ali da to ne namjerava ostvariti silom.
Nastup američkog predsjednika na Svjetskom gospodarskom forumu u RTL Direktu Mojmire Pastorčić analizirao je Zoran Kurelić, profesor s Fakulteta političkih znanosti.
Krenimo s ocjenom govora: skakao s teme na temu, kritizirao sve redom, svi su nezahvalni. BBC piše da je govor uvredljiv, bahat i netočan. Što Vi kažete?
Ako se pogleda cjelina, to je bio vrlo tipičan Trumpov govor. Počeo je u tonu samohvale, podsjećajući na godišnjicu inauguracije i nabrajajući što je, po njegovu mišljenju, postigao u godinu dana. Taj uvodni dio bio je najkoncentriraniji i najsređeniji, jer je bio pripremljen i usmjeren na vlastite uspjehe. U tom segmentu govora bio je zadovoljan sobom i hvalio se.
Kasnije je, međutim, govor postao raspršen. Skakao je s teme na temu, prelazio na ukradene izbore, migrante, Minnesotu, Somaliju i niz drugih pitanja bez jasne strukture. Taj dio je djelovao improvizirano, bez telepromptera, više kao niz asocijacija nego kao politički govor s jasnom porukom.
Kaže da ne želi i neće koristiti silu na Grenlandu. Koliko je značajno da smo to čuli?
To je bio ključni trenutak govora i nešto što se najviše komentiralo nakon što je završio. Odmah su se pojavile dvije linije interpretacije. Jedna je govorila: dobro, rekao je da neće koristiti silu, to je veliki ustupak i smirivanje situacije.
Druga, opreznija, linija naglašavala je da on zapravo nikada ni nije jasno rekao da bi koristio silu, ali da je istovremeno rekao nešto jednako dramatično – da Grenland treba biti u američkom vlasništvu. To je bila ključna formulacija. Obrazlagao je da ne možete braniti nešto što nije u vašem vlasništvu, što je posebno zastrašujuće kada to dolazi od predsjednika zemlje koja je članica NATO-a i ima sigurnosne sporazume s državama poput Japana i Južne Koreje. To je bila najdramatičnija formulacija.
Drugim riječima, poruka „neću koristiti silu“ bila je ublažena rečenicama koje su otvorile sasvim nova pitanja o američkom odnosu prema saveznicima i teritorijima koji formalno nisu dio SAD-a.
Međutim večeras ipak obrat. Trump kaže da neće nametati carine Europi, sa šefom NATO-a dogovorio je okvir oko Grenlanda…
To je bio vrlo neobičan i iznenadan obrat. Na televiziji se mogla vidjeti svojevrsna mini-presica, nekoliko minuta snimke na kojoj su se pojavili Mark Rutte, Trump, Marco Rubio i članovi njihova tima koji su se pripremali za potpisivanje nekakvih dogovora.
Rutte je odmah poručio Trumpu da bi NATO branio Sjedinjene Države u slučaju napada i podsjetio da su saveznici već bili zajedno u Afganistanu i tamo imali poginule. Kada je netko iz publike pitao što je s Danskom i tvrdnjom da Grenland nije na prodaju, Trump je pokazao na Ruttea i rekao da je on važniji od Danaca, kao da s njima nema potrebe ni raspravljati.
Nakon toga Trump je objavio poruku na svojoj društvenoj mreži u kojoj je naveo da neće povlačiti carine, da je okvir oko Grenlanda dobar i da se zapravo radi o široj, arktičkoj sigurnosti – ne samo o Grenlandu, nego i o Kanadi, Islandu i cijeloj regiji.
Na pitanje novinarke CNN-a znači li to da odustaje od vlasništva nad Grenlandom, nije dao jasan odgovor. Samo je ponavljao da je „deal dobar, trajan i zauvijek“, ali nije rekao što taj dogovor zapravo konkretno znači.
Trump kaže: „NATO i Europa nimalo ne cijene sve što radimo za njih.“ Žestoko je kritizirao Europu, ali nitko nije bio u publici da ga sluša. Macron i von der Leyen su otišli iz Davosa, a otkazan je i Trumpov sastanak s Merzom.
Postojao je cijeli spektar opcija – od ciljanih mjera poput bojkota soje ili viskija, do ozbiljnih poteza koji bi uključivali zabranu određenih usluga, što bi zaista pogodilo SAD. Macron je, koliko se moglo čuti, gurao čvršći pristup, dok su neki drugi bili oprezniji.
Sve to je davalo dojam da su Europljani ovaj put ozbiljniji i da ne žele automatski popuštati.
‘Srednje države se moraju držati skupa jer nismo za stolom, nego na meniju’, kaže Mark Carney u govoru o kojem danas priča cijeli svijet…
To je doista bila jedna od najupečatljivijih rečenica. Carney je u govoru govorio o takozvanom „rule-based orderu“, poretku koji je uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, a zatim dodatno oblikovan nakon pada Sovjetskog Saveza 1989. i 1991. godine.
Rekao je da je taj poredak, za koji smo mislili da je dobar, bio dijelom lažan jer su najmoćniji u njemu uvijek mogli raditi ono što drugi nisu smjeli. No, istovremeno je naglasio da je i takav, manjkav poredak bio bolji od ovoga što se sada događa.
Po njemu, danas ne svjedočimo transformaciji starog poretka, nego njegovoj rupturi – puknuću. Ulazimo u potpuno novu konstelaciju u kojoj se svijet mora presložiti i naučiti funkcionirati bez oslanjanja na Sjedinjene Američke Države kao jamca stabilnosti.
Znakovito je da Trump napada Europu i NATO, ali zato govori da ima dobar odnos sa Xijem (‘On je divan čovjek’) i Putinom (‘Jako dobro poznajem Vladimira’ i ‘Rat nikad ne bi počeo da sam ja bio predsjednik’). Što mislite o tome?
To je još jedan tipičan element Trumpove retorike. On često personalizira odnose s liderima, govori o „dobrim odnosima“ i osobnim simpatijama. No realnost međunarodnih odnosa ne funkcionira na taj način.
S Kinom, primjerice, može imati nekoliko sastanaka i posjeta, ali to ne znači da su odnosi zaista dobri ili stabilni. Isto vrijedi i za Rusiju. Izjave o tome da rat ne bi počeo da je on bio predsjednik više su dio političke naracije nego realne analize međunarodnih uzroka sukoba.
U praksi se vidi obrazac: jedne saveznike javno kritizira i ponižava, dok o autoritarnim liderima govori s dozom poštovanja ili čak divljenja. To stvara dodatnu nesigurnost među zapadnim partnerima.
Zaključak govora je da znamo da ništa zapravo ne znamo…
Taj govor više ne drži težinu, drži težinu tweet koji ne znamo što sve znači. koju bi trebao. Dakle, nakon šest sati imali smo potpuni obrat i ne znamo što se dogodilo, prenosi Danas.hr.
