Brzo raste i ima lijepu krošnju, ali se isto tako brzo širi i istiskuje sve druge biljne vrste, pa ovo stablo zovu i šumski ubojica. Ispušta otrov, ne napadaju ga kukci, ne jedu domaće ni divlje životinje
Lijepog izgleda, ali vrlo opasan jer uništava domaće biljne vrste, šteti poljoprivredi i predstavlja problem alergičarima – riječ je o pajasenu, jednoj od najinvazivnijih biljaka u Europi koja se sve više širi Dalmacijom. Poznat je i pod nazivima tatula ili divlji orah. Stručnjaci upozoravaju da ga je potrebno hitno suzbiti, posebno u Nacionalnom parku Krka gdje ugrožava sedru i narušava bioraznolikost.
Biljka raste vrlo brzo i ima raskošnu krošnju, ali se jednako brzo širi te potiskuje druge biljne vrste, zbog čega je nazivaju i šumskim ubojicom. Pajasen otpušta otrovne tvari, ne napadaju ga kukci, a domaće i divlje životinje ga ne jedu.
“On ne cvate, ništa, on samo ide u visinu i baca grančice, na kojima ima puno listova. To je meni pod prozorom u Zagrebu izraslo, gdje mi je prije bila ruža penjačica prekrasna”, kaže Lidija Grebner.
I Denis Mušćet iz Biograda upozorava na problem koji ova biljka predstavlja. “Teško se riješiti i brzo se širi, tako da ne znam što bi rekao na to. Triba razmislit kad se uvozi kakva je vrsta, je li se brzo razmnožava ili pomalo”, kaže.
S njim ratuju i u NP Krka
Problem s pajasenom započeo je još u 18. stoljeću, kada je iz Kine stigao u Europu kao ukrasno egzotično drvo, u vrijeme kada nisu postojale biljne putovnice. Danas se proširio diljem Hrvatske, a s njegovim širenjem bore se i u Nacionalnom parku Krka.
Gordana Goreta, stručna voditeljica Nacionalnog parka Krka, pojašnjava koliko je pajasen invazivan. “Ženska stabla mogu u vegetacijskoj sezoni preko 380 tisuća sjemenki raširiti na druge strane, a širi se i vegetativno korijenjem. Tako da smo primjetili kad smo ga mehanički uklanjali, on se bori protiv toga. Mi smo išli na iscrpljivanje.”
Situacija postaje još gora nakon sječe jer biljka vrlo agresivno reagira – preko korijena već u roku od tjedan dana može pustiti i do 200 novih izdanaka iz kojih rastu nova stabla.
U čupanju je spas
“U Nacionalnom parku gdje ne postoji mogućnost tretiranja kemijskim sredstvima, jedini način uklanjanja pajasenovih mladica je mehaničkim putem, odnosno što bi se narodski reklo – čupanjem”, izvijestila je s terena RTL-ova Nikolina Radić.
Kako bi se biljka potpuno iscrpila, potrebno je izvaditi cijeli korijen. Upravo tom metodom služili su se i u Nacionalnom parku Krka, gdje je prošle godine završen četverogodišnji projekt uklanjanja ove invazivne vrste. U projekt je uloženo dva i pol milijuna eura, dijelom financiranih iz fondova Europske unije, ali i velik trud na terenu.
“Nemamo iluzije da ćemo ga potpuno ukloniti, ali ako ga budemo imali u omjerima u kojima ćemo omogućiti ostaloj vegetaciji da se razvija, onda je to uspjeh, a i ovo što je sad postignuto je uspjeh. Mi smo tijekom projekta uklonili preko 1200 odraslih jedinki stabala i preko 67 tisuća mladih izbojaka”, kaže Gordana Goreta.
Projekt je, osim na području Krke, proveden i na 218 hektara zemljišta raspoređenih na osam parcela koje se sada redovito nadziru kako se pajasen ne bi ponovno proširio. U ostalim dijelovima Parka tek slijedi velika borba s ovom invazivnom biljkom, prenosi Danas.hr.
