‘Nemamo neurotransmitera da se veselimo 30 dana. Uvijek sreća ujutro, uvečer, stalna sreća. To je jedan opasan model kod mladih ljudi. To nije moguće. Normalno je svaki mjesec i svaki tjedan biti malo depresivan i malo tužan’, poručio je dr. Bagarić
Još samo 28 dana i gotov je najdepresivniji mjesec u godini. Da, stigao nam je siječanj, najtužniji mjesec s kojim pod ruku ide i zimska tuga i depresija. Blagdani su gotovi, gotovo je sa stavcima slavljima, šampanjcem, poklonima, druženjima. Mnogi su upravo sad osvijestili da su previše potrošili. Mnogi su tužni što su gotovi blagdani. Mnogima smeta zima i hladnoća pa je siječanj tradicionalno mjesec slabog raspoloženja, slabe motivacije umora i manjka energije.
Zato je u studio RTL Direkta došao iskusni psihijatar Ante Bagarić s klinike Vrapče.
Zašto je siječanj baš tako težak?
“Možda se vratimo Freudu, osnivaču psihoanalize i psihoterapije koje je uveo u emocionalni mentalni svijet. On je bio znanstvenik, uveo je fizikalne veličine, izraze otpor psihodinamika. Dakle, on je na znanstven način pristupio emocijama. I sada, ako pogledamo s te fizikalne strane bio je Božić, bio je Advent cijeli dvanaesti mjesec. I nova godina, ostavljanje svega starog, lošeg, prljavog. I mi smo, dakle, fizikalno potrošili tu svoju energiju.
A onda je prirodno da više nemamo nešto što smo potrošili. Potrošili smo svoju mentalnu energiju ushićenja, ljubavi i poklanjanja bliskosti. Poprilično toga smo potrošili. Sad je jedno prirodno stanje kad smo nešto potrošili da slijedi jedan potpuno prirodni pad. Jedno stišavanje koje je potrebno za naš organizam da se resetira. Medicinski, biologijski i fiziološki. Mentalno, pogotovo tako da bi rekao da ta siječanjska depresija jedno potpuno prirodno stanje.”
Kako si pomoći?
“Puno će problem biti manji, kao što ako prihvatimo da je prirodno da se radujemo u prosincu, tako je i ovo prirodno da smo tihi i da više nismo u društvu, da više ne galamimo i da više ne pjevamo, nego da imamo i šetnje, i to jedno promišljanje o početku nove godine. Dakle, vrlo je važno da smo dobri u grupi, da smo često u grupi, da smo s prijateljima, susjedima i rođacima, ali vrlo je važno da u siječnju imamo i faze kad smo sami i da možemo to dobro izdržat bez jedne panike, da s vrata palimo televiziju, osim RTL Direkta.”
Zanima me koliko je u velikoj mjeri prisutna depresija u Hrvatskoj, ali koliko ima ljudi koji zapravo jesu depresivni, a nemaju pojma da su depresivni.
“Možda je to sad postavili glavno pitanje. Depresija. O njoj se govori intenzivno zadnjih 30-40 godina. Na nesreću se ona povećava, pojačava se, povećava se broj depresivnih osoba. Na sreću, ipak danas o tom govorimo slobodnije i otvorenije na višoj znanstvenoj razini. Međutim, nesreća je meni se čini iz kliničke prakse što ljudi potroše zlatne, dvije, tri, sedam, 17 godina, da su depresivni, bezvoljni, apatični. Da im vlada sivilo pa se žale na glavobolju, pa provjeravaju kod liječnika obiteljske medicine, pa se žale na partnera, na brak na djecu, na susjede, na Zagreb, na Hrvatsku. Dakle, vrlo je važno da jačamo tu svijest da smo svi ponekad depresivni, ali da nekad ta depresija prelazi iz uobičajene, dobre, normalne depresivnosti, koja je i tad neugodna. Ali, ona zna prijeći u pravu bolest koja se onda mora liječiti. Dakle, jedna svijest koju bismo podizali od vrtića, od osnovne škole da kažemo ‘okej povremeno’. Ali ako je ta depresija, ako to sivilo mentalno i ako ta bezvoljnost, ako tu jedno veliko ništa vani, veliko ništa unutra koji su se sudarili i napravili tu depresiju. Ako potraje dugo, onda je o tome dobro razgovarati u obitelji u školi sa stručnjacima.”
Rekli ste da je najbolja novogodišnja odluka koju čovjek može donijeti da ne donosi novogodišnje odluke. Zanima me zbog čega?
U toj euforiji jedan od tih kulturalnih i važnih je da kažemo da nećemo više piti, jesti, ovo neću. Ako se donesu neozbiljne odluke, može zvučati slatko. Međutim, neke odluke koje su vrlo važne i tako se donesu, obično se ne mogu izvršiti. Naše su promjene moguće, ali one su moguće jednu stepenicu po jednu stepenicu.
Nije moguće netko tko je pušio da odjednom prekine ili netko tko je pio da neće popiti niti jednu kap. Sve to zvuči jako lijepo, da odjednom 1.1. postanemo savršeni. To nije moguće, ali je moguće kad ljudi donesu takvu odluku da je onda 5. ili 17. siječnja prekrše i onda se pojavi jedna vrlo neugodna, očajna, emocija. Sram nas je onda.
Onda to pojačava depresiju, ali to je već sad može biti opaka stvar. ‘Ja sam slabić. Nisam uspio ni pet dana izdržati bez čašice.’ Dakle, s te strane donositi nekakve velike ozbiljne i teške odluke od 1.1. čini mi se da preteže veća šteta nego što bi mogli imati beneficije donijeti jednu veliku i važnu odluku još.
Rekli ste u ranijem intervjuu da ljudi sada žele da je Božić svaki dan.
“Ne možemo biologijski, mi nemamo biologijskih elemenata, neurotransmitera da se veselimo 30 dana. A pogotovo ne možemo emocionalno, naše emocije se harmoniziraju i integriraju. To nije moguće i to je važno da sami sebi i svima okolo kažemo. 30 dana euforije, 30 dana sreće. A propagira se zbog puno razloga, pa i komercijalni su možda najvažniji. Uvijek sreća ujutro, uvečer, stalna sreća. Mora uvijek biti sreća uvijek visoko. Uvijek pobjeda, ništa ne postoji iza toga. Luzeri su, negdje se odmaraju, luzeri promišljaju, luzeri, dopuštaju sebi da budu depresivni. To je jedan opasan model kod mladih ljudi. To nije moguće. I ove sve stvari ovi stimulansi i oni mogu dati 3 dana, 5 dana, 7 dana i nakon toga opet moramo pasti u minus fazu. Normalno je svaki mjesec i svaki tjedan biti malo depresivan i malo tužan”, piše Danas.hr.
