NIZ NEDOUMICA

Smije li država teret financiranja skupih maski školaraca prebaciti na roditelje?

Četveročlana obitelj sa zaposlenim roditeljima i s dvoje školske djece na obične medicinske maske mogla bi trošiti oko 1300 kuna mjesečno

Kako se zasad čini, djeca se za tri tjedna vraćaju u vrtiće, škole i na fakultete, ali još se ne zna pod kojim epidemiološkim uvjetima.

Niz je nedoumica, a među njima su i pitanja tko će dnevno osiguravati najmanje četiri medicinske maske, osobito za djecu u rizičnoj skupini kojima bolnički pedijatri preporučuju da ne izlaze van bez njih i da izbjegavaju veća okupljanja, te za odgojitelje, učitelje i profesore iz rizičnih skupina kao i za svu djecu koja nošenjem zaštitnih maski, ne bilo kakvih, štite sebe i druge oko sebe?

Isto se pitanje nameće i za radnike u zatvorenim prostorima koji ne mogu raditi od kuće. Smije li država teret smanjivanja rizika od zaraze, nošenja medicinskih maski za djecu i zaposlene prebaciti samo na roditelje, radnike i poslodavce u situaciji kad obična medicinska maska košta najmanje tri, četiri kune, ovisno o nabavnoj cijeni dobavljača, dok su respiracijske maske za samozaštitu rizičnih skupina i zdravstvenih djelatnika i do 40 kuna po komadu?

To znači da bi četveročlana obitelj sa zaposlenim roditeljima i s dvoje školske djece na obične medicinske maske potrošila najmanje 1300 kuna mjesečno.

U radnoj skupini za razradu i predlaganje mjera za početak pedagoške, školske i akademske godine od 23 člana samo je dvoje liječnika, specijalistica školske medicine Ivana Pavić Šimetin i epidemiolog Bernard Kaić. U Hrvatskoj je 10 do 15 posto djece do 18 godina s kroničnim bolestima, a kako imamo 700.000 djece do 18 godina, to znači da imamo 70.000 do 100.000 djece s kroničnim bolestima, a u radnoj skupini koja odlučuje o povratku djece u vrtiće i škole, pored Kaića i Capakove za smjernice, nema nijednog pedijatra koji zbog uže specijalizacije zna koja su djeca rizičnija za zarazu i teži oblik COVID infekcije i kako ih zaštititi, upozorava Večernji list.

Predstavnici školskih sindikata, ravnatelja škola, udruga općina, gradova i županija, agencija za obrazovanje, CARNET-a i predstavnici Ministarstva u toj radnoj skupini mogu razrađivati i predlagati druge mjere, ali ne mogu odlučivati o tome hoće li i koja djeca i zaposlenici nositi maske u školi i koje niti znaju jesu li rizične skupine o čijem povratku u školu odlučuju zaštićene i s maskom ako ih svi drugi oko njih ne nose.

HZJZ je za jesenski rok mature preporučio za djecu s kroničnim bolestima (respiratornim, kardiovaskularnim, malignim, dijabetesom, imunodeficijencijama, s većim tjelesnim/motoričkim oštećenjima) udaljenost od drugih najmanje dva metra i da nose medicinske maske.

Ustavnopravni stručnjak Mato Palić na pitanje može li država prebacivati teret za financiranje skupih maski na roditelje i radnike jer u bitnom nema razlike između preporuke pedijatra specijalista djetetu za određeni lijek i HZJZ-a za medicinsku masku u školi, kazao je: ”To bi doista mogao biti prekomjeran teret za roditelje jer, ako država ne može reći u doba pandemije da se maske ne nose, a ne može, osobito zbog rizičnih skupina, nema drugog načina nego ili intervenirati u cijenu maski, fiksirati je na nižu ili subvencionirati ih i osloboditi plaćanja PDV-a.

Kod ograničavanja prava, što je i obveza da se maske nose, mora se voditi računa da to ne bude prekomjeran teret za građane i da se ide na ublažavanje toga ograničavanja, odnosno subvencioniranje osobito za rizične skupine”.

Dok se čeka da radna skupina Ministarstva znanosti i obrazovanja predloži mjere za povratak djece u vrtiće i škole, Krizni stožer Dječje bolnice Srebrnjak već duže vrijeme na web-stranici ima preporuke za roditelje i djecu. U njima jasno piše da veći rizik od teških komplikacija COVID-a imaju svi stariji i svi s kroničnim bolestima srca, pluća (astma, cistična fibroza, Kartagenerov sindrom, bronhopulmonalna displazija, KOPB), malignim bolestima, dijabetesom, imunodeficijencijama te pacijenti koji primaju imunosupresivnu ili biološku terapiju. Od navedenih bolesti najraširenija među djecom je astma jer ju, procjenjuje se, ima 70.000 djece, a od toga njih od 7.000 do 15.000 ima teži oblik astme.

Iako bolnica Srebrnjak navodi da su simptomi u dječjoj dobi najčešće blagi, ističu da treba biti oprezan kod djece koja boluju od kroničnih bolesti srca i pluća, malignih bolesti, imunodeficijencija i koja su na biološkoj ili imunosupresivnoj terapiji. Roditeljima savjetuju da rizičnoj djeci, ako borave izvan kuće, svakako stave zaštitnu masku na lice i da sve mjere opreza i prevencije osobito provode kod rizične djece. Svima ugroženima preporučuju da izbjegavaju gužvu, posebno u slabo provjetrenim prostorima i da što manje borave na javnim mjestima.

No, koliko će to biti moguće na jesen u prenapučenim školama i na radnim mjestima, u javnom prijevozu i s mladima koji će u škole i na fakultete dolaziti i iz noćnih klubova i s raznih okupljanja?

Usto, u radnoj skupini koja odlučuje o povratku djece u škole i vrtiće osim jedne kliničke psihologinje, nema ni jednog dječjeg psihijatra koji daleko bolju poznaju psihu djece i mogu bolje procijeniti sve moguće rizike škole uživo i online, kao i može li se očekivati, osobito od srednjoškolaca koji nisu ugroženi, da budu odgovorni prema onima koji to jesu.

Vijesti.hr

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari