Nove tehnologije za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju hrvatskih su ruku djelo. Tehnologija tim ljudima doslovno život znači
“Osoba sam s cerebralnom paralizom. Radi toga ne mogu govoriti. Zato komuniciram uz pomoć uređaja za komunikaciju. To je tablet koji govori za mene” -sve što je godinama bilo zarobljeno u glavi 24-godišnje Maje Pleša, čuje se iz komunikatora Tobiija. Njezine potrebe, emocije, razmišljanja.
“To je moj prozor u svijet. Zahvaljujući njemu mogu razgovarati s prijateljima, slati poruke, mailove. Mogu ići na internet. Prije to nisam mogla. Prije su ljudi mislili da ništa ne razumijem i ne mogu”, objašnjava Maja.
A za sve je dovoljan je njezin – pogled. Infracrvena kamera registrira pokrete očiju do željenog slova. Drugim riječima, tipka očima.
Prva je u Hrvatskoj koja ga je počela koristiti prije 5 godina. Njezina majka tada je prvi put čula riječ “mama” i otad im se promijenio život.
“Komunikacija je izgledala, stotinu pitanja za jedan odgovor. Dok dokučimo ustvari što bi željela. Ne moram bit više prevodioc. Ja ju mogu pustiti uredno da se ide družiti sa svojim frendovima i da može komunicirati s njim”, kazala je Majina majka Đurđica Pleša.
A djeci s teškoćama u razvoju poput ADHD-a ili autizma pomaže šator SENcastle i služi za stimuliranje svih osjetila.
“Od primjerice kako se glasaju određene životinje, kako zvuče prometna sredstva. Uključuju zvukove koje su usmjereni na opuštanje ili pobuđivanje djece kojoj je to potrebno. Primjerice ako pritisnemo žutu, čut ćemo osobu koja se smije”, kazala je Mateja Vukašinec, edukacijska rehabilitatorica u Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica.
Za sada je jedini takav izum u svijetu. Sve ove ideje izišle su iz tvrtke Miroslava Vrankića, profesora na Tehničkom fakultetu u Rijeci.
“Asistivna tehnologija je sve zastupljenija. Zadnjih 10 godina sve više i više u Hrvatskoj. Nažalost, nije još financirana. Ljudi se trenutno snalaze tako da ima Zaklada koje to financiraju, neki projekti, ministarstva, gradovi”, objašnjava Vrankić.
Vrankić je doveo i logopede u dnevne boravke. Dok čekaju termin za najtraženije zanimanje u državi, djeca mogu vježbati preko aplikacije.
“Oni nešto ovdje kažu i ti moraš ponoviti. I imaš neko kolo sreće onda moraš isto govoriti riječi”, kazao je Antonio Karnovšek, korisnik Kokolingo aplikacije.
“Ispeglali smo glasove K, G, L. Prije je to zvučalo kao T, D, V. Vrlo je teško kao što ste rekli dobiti dovoljno termina za logopeda”, kazala je Antonijeva majka Jelena Murat Karnovšek.
Zato je tu tehnologija. Koji puta u životu odmaže, koji puta pomaže, a u ovom slučaju od iznimne je važnosti, prenosi RTL.
