Njihov je posao nadzirati tko ulazi u školu, prijavljivati opasna ponašanja, surađivati s hitnim službama, ali i održavati zgradu i okoliš
Pitanje sigurnosti u školama ponovno je u središtu pažnje. Prije dvije godine isto se pitanje postavljalo nakon što je napadač u školi u Prečkom nožem ubio jedno dijete. Danas se isto pitanje vraća nakon napada u elektrotehničkoj školi u Voltinom, gdje je učenik nožem ozlijedio drugog učenika i spremačicu. Nakon događaja u Prečkom škole su uvele kontrole na ulazima, no sada se postavlja pitanje jesu li potrebne i prave zaštitarske službe.
Za učenike je prvi tjedan škole poprimio potpuno drukčiji tijek od očekivanog. Njihov kolega ušao je u školu s fantomkom na glavi i nožem u ruci, a potom napao vršnjaka i spremačicu. Navodno je između njega i napadnutog učenika ranije postojala svađa.
“Vidim profesor tam se dere spusti nož, spusti nož. Onda mi mozak procesuira šta se događa. Ok, moram ić. Svi trčimo gore”, rekao je jedan učenik škole na dan napada.
“Kao mačeta, meni su frendovi rekli da su vidjeli ovoliko recimo. Nož nekakav ogroman i da, stvarno je tragično što se dogodilo”, dodao je.
Posljedice su mogle biti i teže. Srećom, ozlijeđeni učenik i spremačica tri dana nakon napada premješteni su s intenzivnog liječenja na klinički odjel. U isto vrijeme njihovi su kolege prosvjedovali ispred Elektrotehničke škole u Zagrebu, na mjestu gdje se napad dogodio.
“Iz škole se svi moramo vratiti doma; Smatrate li ovo dječjom igrom?” – poručili su učenici, roditelji i profesori okupljeni na zagrebačkom Voltinom.
Među njima bio je i profesor Mario Božurić, koji je napadnutom učeniku pomogao spasiti život.
“Osjećaji su podijeljeni, s jedne strane u pozadini je onaj događaj o kojem sve manje želim pričat, s druge strane budućnost samog školstva i ono što se potencijalno može dogodit i mjere koje se mogu poduzet da se u budućnosti nešto tako ne dogodi.”
Koji su zahtjevi?
Predložene su tri ključne mjere, odnosno tri zahtjeva. Prvi je spuštanje granice kaznene odgovornosti s 14 na 12 godina. Drugi se odnosi na strože kažnjavanje roditelja čija djeca počine nasilje, dok se trećim traže veće ovlasti djelatnika zaduženih za sigurnost u školama.
“Tražimo i da se operativnim djelatnicima daju oprema – adekvatna kao i plaće i ovlasti i da se dostojanstveno odnosi prema njima i njihovim poslovima, da mogu zaštiti i našu djecu i djelatnike”, rekla je Helena Ančić, predsjednica udruge Roditelji za djecu.
Riječ je o radnom mjestu uvedenom nakon tragedije u Prečkom prije nešto manje od dvije godine. Njihove su zadaće nadzirati ulazak u školu, prijavljivati rizična ponašanja, surađivati s hitnim službama te brinuti o zgradi i njezinu okolišu.
Kriminalist i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila upozorava da sadašnje mjere imaju ozbiljna ograničenja:
“Bilo je jasno na početku kada se krenulo s tim mjerama, da one nisu takvog karaktera i da bi mogle spriječiti ovakve događaje. Najveća slabost je to što oni koji rade ili jesu u školi ulaze u nju bez ikakvih pregleda i bez ikakvih kontrola. Spomenik na Trgu je isto tamo, ali je potpuno neefikasan u smislu nadzora.”
Predsjednica Hrvatskog ceha zaštitara Lidija Stolica pojašnjava razliku između zaštitara i drugih djelatnika zaduženih za sigurnost:
“Često se to ime zaštitar povlači čim nešto, netko nekoga čuva. To je totalno krivo. Zaštitar je naziv osobe koja je zaposlena u nekoj zaštitarskoj tvrtki, koja ima licencu za obavljanje privatne zaštite, tj. tjelesne zaštite.”
Licencirani zaštitar, primjerice, ima ovlasti pregledavati osobe i njihove stvari, a u određenim situacijama može i fizički zaustaviti napadača. S druge strane, takve ovlasti nemaju tzv. operativni djelatnici za sigurnost i civilnu zaštitu.
“Škole trebaju imati licenciranog zaštitara. Osobu u uniformi. Svaka škola”, kaže Stolica.
“Osobe koje trenutno rade u školi, to su osobe koje nisu prošle edukaciju od tih 100 sati. Jesu prošli jedan dio, i ovaj pedagoški, i zaštitarski. Mi smo to vidjeli, ali evo nisam čula od nikoga da je baš prošao nekakve vježbe, pa nekakvu tjelesnu vježbu, pa neke borbe.”
Trebaju li detektori metala?
Nakon petka i napada u školi ponovno se otvorilo pitanje bi li i hrvatske škole trebale uvesti detektore metala na ulazima. Takva oprema već se koristi u nekim školama u Engleskoj, na području Napulja u Italiji te u jednom dijelu Francuske. Detektorska vrata postavljena su i u dvije škole u srpskom Zrenjaninu, iako u ožujku još nisu bila u funkciji. Zato se ponovno postavlja pitanje trebaju li pojedine hrvatske škole imati ulaze slične onima na aerodromima.
“Gdje imate 500, pa i 1000 djece, dakle kad bi te kontrole trebale krenut? U pet sati ujutro, da bi oni u 3 sata njih mogli iskontrolirati”, kaže Cvrtila.
“Detektor metala može pomoći naravno, ali to treba nadzirati. Svako to dijete i zaposlenici imaju nekakve kopče, imaju šiljila koja su od metala. Znači da tamo trebate imati jedno 3,4 zaštitara. Morate imati i muškog i ženskog. Ja ne vidim koja škola ili koja institucija sebi može priuštiti takav trošak”, dodaje.
U Elektrotehničkoj školi dosad je pomoć kriznog tima zatražilo 50 osoba, a članovi tima ondje ostaju do kraja tjedna. Razgovarati s njima mogu učenici, djelatnici škole i roditelji, prenosi Danas.hr.
