Organizatori Münchenske sigurnosne konferencije objavili su izvješće uoči događaja u kojem se tvrdi da je došlo do temeljnog raskida s američkom strategijom nakon Drugog svjetskog rata
Navršila se godina dana od govora američkog potpredsjednika JD-a Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, koji je izazvao snažne reakcije. U tom istupu oštro je napao Europu zbog njezina pristupa migracijama i slobodi govora, tvrdeći da najveća opasnost za kontinent ne dolazi izvana, nego iznutra.
Sudionici konferencije tada su bili očito zatečeni, a u razdoblju koje je uslijedilo Trumpova Bijela kuća bitno je uzdrmala postojeći svjetski poredak. Kaznene carine pogodile su i saveznike i protivnike, zabilježen je iznimno drzak upad u Venezuelu, dok je Washington vodio neujednačenu politiku prema okončanju rata u Ukrajini pod uvjetima koji idu u prilog Moskvi. Uz to, pojavila se i neobična tvrdnja da bi Kanada trebala postati “51. savezna država” Sjedinjenih Američkih Država.
SAD ne želi biti jamac europske sigurnosti
Ovogodišnja Münchenska sigurnosna konferencija, koja počinje ovaj tjedan, ponovno se smatra izuzetno važnom. Američko izaslanstvo predvodi državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost Marco Rubio, a pozvano je više od 50 svjetskih lidera. Sve se to događa u trenutku kada sigurnost Europe djeluje sve ugroženije, piše BBC.
Najnovija Strategija nacionalne sigurnosti SAD-a (NSS), objavljena krajem prošle godine, pozvala je Europu da “stane na vlastite noge” i preuzme “primarnu odgovornost za vlastitu obranu”, što je dodatno pojačalo strahove da Sjedinjene Države sve manje žele biti jamac europske sigurnosti.
Ipak, najveći udarac temelju transatlantskog saveza izazvala je kriza oko Grenlanda. Donald Trump je u više navrata istaknuo da “mora posjedovati” Grenland radi američke i globalne sigurnosti, a jedno je vrijeme čak otvoreno spominjao i mogućnost uporabe sile.
Kriza oko Grenlanda
Grenland je samoupravni teritorij Kraljevine Danske, pa nije iznenadilo kada je danska premijerka upozorila da bi eventualno neprijateljsko američko vojno preuzimanje označilo kraj NATO saveza, koji već 77 godina osigurava sigurnost Europe.
Za sada je kriza oko Grenlanda izbjegnuta, jer je Bijela kuća zauzeta drugim prioritetima. Ipak, pitanje ostaje: jesu li sigurnosni odnosi između Europe i SAD-a nepovratno narušeni?
Njihove su veze, bez sumnje, promijenjene, ali se nisu raspale. Sir Alex Younger, koji je od 2014. do 2020. vodio britansku tajnu službu MI6, izjavio je za BBC da se transatlantski savez neće vratiti na staro, ali da nije slomljen.
“I dalje uvelike profitiramo od sigurnosnih, vojnih i obavještajnih odnosa s Amerikom”, ističe Younger. Također smatra, poput mnogih drugih, da je Trump bio u pravu kada je tražio da Europa preuzme veći dio odgovornosti za vlastitu obranu. “Imate kontinent od 500 milijuna ljudi (Europu) koji traži od kontinenta od 300 milijuna (SAD) da se nosi s kontinentom od 140 milijuna (Rusijom). To je pogrešan odnos. Zato vjerujem da Europa mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu obranu”, poručuje Sir Alex.
Trumpova ogorčenost prema Europi
Ta neravnoteža, gdje su američki porezni obveznici desetljećima praktički financirali europske obrambene potrebe, glavni je razlog nezadovoljstva Trumpove administracije prema Europi.
Međutim, podjele u transatlantskom savezu daleko nadilaze pitanje broja vojnika i frustracije prema članicama NATO-a poput Španjolske, koje ne ispunjavaju minimalni prag od 2 % BDP-a za obranu (Rusija trenutno troši više od 7 %, dok je Velika Britanija na oko 2,5 %).
Trumpov tim ima duboke nesuglasice s Europom i po pitanjima trgovine, migracija te slobode govora. Istovremeno, demokratski izabrane europske vlade zabrinute su zbog Trumpovog odnosa s Vladimirom Putinom i njegove sklonosti da za rusku invaziju okrivljuje Ukrajinu.
Raskid s američkom strategijom
Organizatori Münchenske sigurnosne konferencije objavili su izvješće prije početka samita, u kojem Tobias Bunde, direktor za istraživanje i politiku, ističe da je došlo do značajnog prekida s američkom strategijom uspostavljenom nakon Drugog svjetskog rata.
Prema njegovim riječima, ta je strategija počivala na tri ključna stupa: vjerovanju u vrijednost multilateralnih institucija, poticanju ekonomske integracije te uvjerenju da demokracija i ljudska prava nisu samo ideal, nego i strateški resurs.
“Pod Trumpovom administracijom”, navodi Bunde, “sva tri stupa oslabljena su ili otvoreno dovedena u pitanje.”
‘Šokantno buđenje za Europu’
Velik dio politike Trumpove administracije reflektira se u američkoj Strategiji nacionalne sigurnosti. Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz Washingtona opisuje taj dokument kao „pravo, bolno, šokantno buđenje za Europu“ i trenutak „ogromnog raskoraka između europske percepcije same sebe i Trumpove vizije Europe“.
Strategija ističe prioritet u podršci skupinama koje su neprijateljski nastrojene prema europskim vladama koje bi trebale biti saveznici SAD-a. Promiče se „poticanje otpora trenutačnom smjeru Europe unutar europskih država“, dok se migracijske politike Europe opisuje kao rizik od „civilizacijskog brisanja“.
Ipak, dokument naglašava da „Europa ostaje strateški i kulturno vitalna za Sjedinjene Države“. CSIS dodaje da će „većina europskih reakcija na ovaj NSS vjerojatno biti isti zapanjujući šok kakav je izazvao govor potpredsjednika JD Vancea u Münchenu u veljači 2025.“
„Trenutačno svjedočimo usponu političkih aktera koji ne obećavaju reformu ili popravak“, ističe Sophie Eisentraut s Münchenske sigurnosne konferencije, „nego vrlo otvoreno žele srušiti postojeće institucije – i mi ih nazivamo rušiteljima.“
Funkcionira li još uvijek Članak 5?
Ključno pitanje koje se nameće jest: „Je li Članak 5 i dalje funkcionalan?“ Taj član NATO-ova statuta propisuje da se napad na jednu članicu smatra napadom na sve članice. Od 1949. pa sve do prije godinu dana smatralo se samorazumljivim da, ako Sovjetski Savez, a kasnije Rusija, napadne neku članicu NATO-a, primjerice Litvu, cijeli savez, uz potporu američke vojne sile, priskoči u pomoć.
Iako dužnosnici NATO-a inzistiraju da Članak 5 i dalje vrijedi, nepredvidivost Donalda Trumpa i prezir njegove administracije prema Europi neizbježno dovode tu obvezu u pitanje. To se često naziva „testom Narve“. Narva je grad u Estoniji s većinski rusofonim stanovništvom, smješten na rijeci Narvi, točno uz granicu s Rusijom. Hipotetski, ako bi Rusija pokušala zauzeti grad pod izlikom „pomoći svojoj ruskoj braći“, ostaje otvoreno pitanje bi li američka administracija tada doista priskočila u obranu Estonije.
Teritorijalne ambicije Trumpa
Isto pitanje nameće se i u kontekstu mogućih, zasad hipotetskih, ruskih akcija prema Suwalskom koridoru, koji razdvaja Bjelorusiju od ruske enklave Kalinjingrada na Baltiku. Slično, neizvjesna je i situacija oko arhipelaga Svalbard u Arktiku, kojim upravlja Norveška, a gdje Rusija već ima naselje u Barentsburgu.
U svjetlu nedavnih teritorijalnih ambicija predsjednika Trumpa da preuzme Grenland od savezničke Danske, nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti kako bi reagirao u sličnim situacijama. A u trenutku kada Rusija vodi rat punih razmjera protiv europske države u Ukrajini, ovakva neizvjesnost može dovesti do ozbiljnih i opasnih pogrešaka u procjeni.
Ovotjedna Münchenska sigurnosna konferencija trebala bi barem djelomično razjasniti smjer u kojem se razvija transatlantski savez. Ipak, odgovori koji će biti izneseni možda neće biti upravo ono što Europa želi čuti, prenosi Danas.hr.
