SVE SE MJERI U TRI BOJE

U ovaj grad Riječani su nekoć hrlili u šoping, a danas je potpuno pust: ”Hrvati ovdje više ne dolaze…”

Foto: Twitter intrieste.com

Nekoć su Hrvati pohodili u velike šoping-izlete u Trst “po kavu i traperice”, ali taj se ritual lagano gasio posljednjih petnaestak godina.

Novinarska ekipa Novog lista otišla je u taj talijanski lučki grad provjeriti kako se ondje živi u vrijeme pandemije te na licu mjesta zaključila kako je od bučnog i veselog grada Trst postao neprepoznatljivo tih i poluprazan.

Ulice poluprazne, klupice pune ljudi, ali na propisanoj udaljenosti. I barovi poluprazni, a restorani gotovo prazni. Jedina gužva pred ljekarnama. Tamo se čeka u redu, piše Novi list.

Sve se mjeri u tri boje: žutoj, narančastoj i crvenoj

Na terasi caffe-bara X, koji je od nekoć prosječnog kafića postao elitni bar, Robi Stecher, Tršćanin dalmatinskih korijena objašnjava: “Ovaj bar jest lijep, ali nije za elitu, to je bio i ostao naš kvartovski bar i sretni smo što, od kad smo u “žutom”, imamo opet mjesto za naći prijatelje i pogovoriti se s njima. Znate, kod nas u Italiji se sve mjeri po tri boje – žuta, narančasta i crvena. Žuta je polusloboda, a onda ide nagore. Mislim da u Italiji nema regije koja je u crvenom i to mi ulijeva nadu da će sve na kraju doći na svoje. Barovi u “žutim regijama” rade do 18 sati. Istina, nije to baš tako simpatično. Recimo, do podneva možeš popiti čašu vina samo ako sjediš na terasi vani, ali sve se otrpi.”

Kaže kako se maske ne moraju nositi samo unutar vlastita četiri zida, ali policija nije rigorozna u kažnjavanju, prenosi Net.hr

“Kazne za nošenje maski su 400 eura, ali policija uglavnom samo upozori. Eto, ovaj bar tu gore je malo pretjerao pa je radio cijelo vrijeme, triput su upozorili gazdu, a četvrti put su ga zatvorili. I kod nas frizeraji rade, teretane ne, ali meni je to u redu jer ne može se svaki čovjek znati sam ošišati, ali može sam vježbati u prirodi. Je li teško? Je, ali puno bi teže bilo da nam se ponovi sve ono što smo proživjeli. Treba imati razum i shvatiti da je cijeli svijet u istoj situaciji. Ako svi budemo s nogama na zemlji, ta ista zemlja će nam vratiti nekadašnji život”, kazao je ovaj Tršćanin za Novi list dodavši kako mu najteže pada ograničenje kretanja od 22 do 5 sati.

‘Mnogi su ugostitelji stavili ključ u bravu’

O problemima tršćanskih ugostitelja u pandemiji, vlasnik spomenutog kafića Stefano Maglica kaže da su prije korone neki “radili bolje, neki gore, ali svi su mogli preživjeti”. Sada više nije tako.

“U doba korone mnogi su, neovisno je li rad dopušten ili nije, stavili ključ u bravu. Kod nas je, primjerice, današnji promet u odnosu na onaj prije korone, najblaže rečeno, manji za 30 posto, ali nije to najveći problem. Najveći problem je u tome što i oni koji dolaze u barove manje troše. Ljudi se boje, oprezni su. Sve je to povezano i rezultira time da ne možemo zadržati sve zaposlenike, moramo otpuštati”, kaže Maglica.

Maksi Pertot, vlasnik jedne poznate tršćanske trgovine obućom koja radi već 44 godine kaže kako “nije sve tako crno, ali nije ni ružičasto”. Kao najveći problem ističe psihičko stanje ljudi, prenosi Net.hr

“Svi skupa smo na izmaku snaga jer najgore je što ne vidiš kraj svemu ovom. Ljudi su oprezni, manje kupuju. Znaju reći – što će mi nove cipele kad ih nemam gdje pokazati i tko zna hoće li mi uopće trebati, hoću li biti živ. Ipak sam mišljenja da najviše pate mlade generacije. Ova korona im je ukrala mladost i sve one lijepe uspomene koje smo mi u njihovim godinama stekli i koje čitav život nosimo sa sobom. Recimo, moj sin. Pa on ne može s prijateljima na nogometnu utakmicu, ne može na maturalac, nema karnevala, ne može na trening… Sve to tiho ubija”, kazao je Pertot za Novi list dodajući kako mu nedostaju izleti u Istru vikendom.

‘Nećete vjerovati, ali ljudi sada više kupuju cvijeće’

Mladi Tršćanin Max Tramontini kaže, pak, da svako jutro sam sa sobom “prebroji što se smije, a što ne” zbog korone.

“Nažalost, još uvijek više toga ne smijemo nego što smijemo, a taj zaključak nije neka sreća. OK, smijemo u barove i restorane, ali do 18 sati. Smijemo se družiti po ulicama, parkovima i trgovima, ali nije mi neki gušt s prijateljima se nadvikivati kroz masku, a ni stalno gledati na sat da ne bi slučajno “prebacio” preko 22 i ušao u zonu policijskog sata. Radim marketing za restorane, a možete misliti koliko im u ovim vremenima marketing treba i sve skupa vam je to jadno. No, treba biti optimist”, kaže.

Posao, međutim, ne trpi cvjećarici Farjani Afruj.

“Nećete vjerovati ali u vrijeme korone ljudi više kupuju cvijeće nego prije. Kako to objasniti? A, ne znam. Možda u ovim neizvjesnim vremenima žele biti bolji i prema sebi, i prema drugima. Dođu po cvijeće, a oni stariji usput dođu i malo popričati. Čini mi se da ljudima fali razgovora. Sve prolazi, pa će proći i ova teška vremena”, rekla je za Novi list Farjana koja je u Italiju došla iz Bangladeša, prenosi Net.hr

‘Ljudi ne žele kupovati nove stvari, ne vide svrhu’

Stefano Tamai, iz jedne trgovine odjećom kaže kako mu korona nije poremetila ritam privatnog života jer ni ranije nije odlazio u barove.

“No ako pričamo o poslu, mogu vam reći da su se ljudi strahovito promijenili. Zavladao je strah. Boje se. Ne žele si kupovati nove stvari jer u tome ne vide nikakvu svrhu. Ne pamtim kad su mi zadnji put u trgovinu ušli Hrvati. Bogme ni Slovenci, ni Austrijanci koji su nam nekad bili svakodnevni kupci. Promet je pao za 60 posto. Istina vlada nam daje poticaje, odnosno pola plaće daje ona, pola gazda. Ja, imam sreću što moj gazda redovno isplaćuje plaću, što živim sam, nemam djece i slično jer država s isplatom zna zakasniti i po dva mjeseca, a ljudi trebaju jesti i tu dolazimo do onog da su bogati bogatiji, siromašni još siromašniji, a srednjeg sloja više nema. Platežna moć ljudi je strahovito niska i ako ovo nastavi neće biti dobro”, kazao je Stefano za Novi list.

U jednoj tršćanskoj trgovini novinari Novog lista naišli su na prodavačicu Ivanu, rođenu Zagrepčanku. I ona kaže kako u dućan stranci nisu odavno ušli, prenosi Net.hr

“Česti gosti su nam bili i Austrijanci, Slovenci, Hrvati. A sad, samo lokalno stanovništvo i to u sve manjem broju. Ljudi jednostavno više ne kupuju osim nužne stvari. To nas trgovce sili na to da naručujemo manje robe, imamo veća sniženja ali sve to skupa ničemu ne vodi. Svi smo na margini i treba biti oprezan da se isto tako svi skupa ne srušimo u ambis. Mnogi trgovci koji su blizu dobi za odlazak u mirovinu zatvaraju lokale i odlaze u prijevremenu jer je sve sigurnije od ove neizvjesnosti. Primjerice, od kad je korone samo u užoj okolici zatvoreno je deset trgovina. Neki imaju cjelogodišnja sniženja od 50 posto ali nikakve koristi. Ljudi su postali siromašni, njima je i ponuda u H&M-u postala preskupa, pa i on zjapi prazan”, kazala je.

VIDEO DANA: