Dvorište u središtu Zagreba unijelo je razdor u susjedske odnose nekolicine stanara i visoko pozicioniranog službenika Katoličke crkve monsinjora Nedjeljka Pintarića
Susjeda Nevenka Novaković optužuje ga da je uzurpirao zajednički prostor i da je bez dozvola radio na zaštićenom spomeničkom dobru, a ženu za koju on tvrdi da mu čuva stan prijavila je policiji zbog prijetnje.
Na kraju je ona završila na sudu zbog pseće dlake koja prema tvrdnjama monsinjora izaziva alergiju.
O svemu su obaviještene nadležne gradske i državne službe pa i Kaptol. Monsinjor Pintarić nije želio pred kamere, ali tvrdi da ima sve dozvole i da strogo dijeli poslovno i privatno.
Na vratima je ugravirano NP. Inicijali su to Nedjeljka Pintarića, monsinjora u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Natpis navodi na pomisao da se radi o njegovim vratima.
“Nedjeljko Pintarić ne znači svi stanari”, kaže nam stanarka Nevenka Novaković.
Inicijalima daje do znanja da vrata pripadaju njemu, a ne svim stanarima, tvrdi susjeda. Probio je vrata u stoljetnom zidu, kaže, i samo on posjeduje ključ.
“Ovdje živim gotovo 46 godina, gotovo pola stoljeća, i vrata tu nisu nikad bila, možda pred stotinjak godina, ne znam, ali ta vrata su napravljena na silu, prije tri godine kad se dogodio odron. Oni su iscenirali rušenje, došli su radnici, izvadili par cigli i nakon par dana su izašla vrata. To je kao razlog zašto su tu postavljena vrata, da se tu nešto kao rekonstruira”, priča stanarka Nevenka Novaković.
A vrata vode u prostor oko zgrade koji je monsinjor Pintarić ogradio, napravio terasu i tako ga učinio nedostupnim ostalim stanarima.
“Naravno da me smeta što je zagradio gore. Susjeda ne može prozore otvoriti, ništa ne može otvoriti. Nije lijepo od njega. Nije nikoga pitao za suglasnost”, rekla nam je stanarka Gordana Dragnja.
“Evo tu je bačena nadstrešnica koju je prvobitno stavio je tu na stepenice, da ne možemo imati uvid u njegov privatni život”, pokazuje nam stanarka Nevenka.
“On je došao tu negdje prije deset godina, kupio je taj stan i onda je pošao tu ovo uređivati, kao da je već prije imao namjeru da će to napraviti. Otkopao je zemlju, napravio je zid, i napravio je stepenice jer smo mi imale nekakve stepeničice za vrt. Napravio je stepenice da možemo ići gore”, priča susjeda.
Susjede zaključuju, prolaz ipak nije bio namijenjen svima. Nevenkina majka koja je jedna od triju suvlasnika zgrade opisuje zadnji susret s njima kao prilično neugodan.
Prije nekih mjesec dana pođem u vrt, ne mogu, jer nadstrešnicu koja je bila tu, koju je maknuo kad je gradio ovo, stavio je na te stepenice da ne možemo proći. Ja sam to potegnula, a on je istrčao i ona za njim isto, jer su bili tu. I on kaže, „što to radiš?“, ja kažem pa hoću maknuti da mogu proći. „Nije to tvoje“, pa kažem, „nije ni tvoje“, mislim pa nisi ni ti vlasnik niti ja, ali posla sam u vrt jer tamo imamo cvijeće da ga zalijem. On kaže, „ne ne možeš ti prolaziti tu, to sam ja napravio stepenice, i ja ću donijeti frezu i sve ću vam to prefrezati“, tako da ne možemo ići gore da ih se vjerovatno ne vidi”, ispričala nam je stanarka Anka Domazetović.
U ograđenom stanu Nedjeljka Pintarića, kažu susjedi, zapravo živi žena s maloljetnim djetetom.
“Ja znam da on tu živi, on je tu stanovao kad sam ja došao tu. Vidim da neka ženska tu nešto pomaže, čisti, reže živicu, ja nemam pojma”, priča Duško Janjatović, stanar.
“Ja znam da je on ovdje živio, da je odlazio s njom ujutro na posao, i popodne se vraćao. Da je odvodio dijete u park, znači, imanevjerojatno prisan odnos sa tom ženom i djetetom.”
No, evo kako je uopće došlo do susjedskih prepucavanja.
“Došli smo prvi put do sukoba kad sam ja zvala policiju, jedanput sam ga zamolila da ne pali vatru jer mi ovdje živimo. On je tada dolazio povrmeeno samo tu, naložili bi kamin, tu bi sjedili, onda bi otišli i to bi dimilo dalje. Drugi put sam ga zamolila, imao je nekakvog gosta, samo me bahato odmjerio15, treći put su roštiljali, znači cijela obitelj je bila tu na mjestu, prešutjeli smo, a četvrti put sam zvala policiju”, otkriva Nevenka Novaković, stanarka.
Nakon toga monsinjor Pintarić je uzvratio tužbom zbog toga što u stanu iznad njegovog Nevenka i njezina majka žive s psom. Tvrdi da namjerno istresaju pseće dlake kroz prozor kako bi padale na njegovu terasu.
“Konkretno, monsinjor, koji tu posjeduje dio stana ispod mog, nas je tužio za uznemiravanje njegovo posjeda psećom dlakom. Na tužbi piše da psa češljamo na prozoru, što je nemoguće, zbog visine, uostalom, u tom slučaju bi prozorska daska bila izgrebana, osim toga ne pada mi na pamet da psa češljamo na prozorou, to mi je suludo. Osim toga, da istresamo tepihe, to je fizički nemoguće, možete vidjeti kakvi su tepisi, eto, tužba da ometamo njegovu nekretninu”, rekla nam je Nevenka.
Na toj točki dobrosusjedski odnosi su zauvijek izgubljeni. Nevenka je susjeda svećenika zbog radova na nadstrešnici i vratima prijavila svim nadležnim inspekcijama, a on je nju tužio za uznemiravanje.
“Tužio nas je zbog toga što smo prijavili bespravnu gradnju nadstrešnice, koja vodi do našeg stana, i sad mi se može ući u stan, a kada je pretjerao, kada je to napravio, onda sma prijavila sve ostalo što je napravio proteklih godina. Znači, bespravno je napravio izlaz iz zgrade, na stoljetnoj zgradi, znači, stavio plastična vrata, umjesto prozora. Napravio je kamin u vrtu, znači dim ide u naš stan. Napravio je fasadni bojler, od kojeg također dim ide u naš stan. Otvor kuhinjske nape mi je tu pod prozorom dnevne sobe. I on kaže da mi uznemiravamo njega i njegovu podstanarku čije dijete je alergično na pseću dlake.”
Pokušali smo razgovarati sa ženom koja živi u monsinjorovom stanu, no njemu je nemoguće prići bez ključa. Sva vrata koja vode do ulaznih vrata stana su zaključana.
“Ima glavni ulaz iz haustora kojeg svi koristimo, a on koristi taj alternativni izlaz, koji nema nitko drugi. Iz tog izlaza može izaći do uspinjače u Tomićevu ili na Gornji grad. Na drugoj strani može izaći kroz dvorište kroz koje može opet kroz haustor u ulicu ili može izaći kroz dvorište u park, može kroz tunel koji vodi ispod Griča, može otići i na Gornji grad, dakle, bezbroj ulaza i izlaza, a bilzu njegovog radnog mjesta”, priča stanarka.
Kao u romanu Marije Jurić Zagorke, osim tajnih ulaza i izlaza, zgrada u Tomićevoj 9 puna je intriga.
“Mene su zvali iz udruge za zaštitu životinja Noina arka, gospođa Snježana Ivanušec, volonterka me zvala, da je došla do mojih podataka, da je ta gospođa za koju ja uopće nisam znala, da objavljuje moje podatke, moje ime i prezime na Facebooku i da se prijeti da će posuti otrov po dvorištu, zato što dlake njenog psa smetaju njezinom djetetu. Ostala sam šokirana da netko moje podatke stavlja na Facebook, osoba za koju ja uopće ne znam tko je. Nakon toga sam saznala prema fotografijama, jer njezin Facebook profil je javno dostupan, fotografije su sve objavljene javno, onda sam vidjela tko je ta osoba.”
Na zvono s prezimenom Pintarić, nitko se nije javljao. A zbog zaključanih prilaza do stana je nemoguće doći bez najave. Tako s osobom koja živi u monsinjorovu stanu nismo uspjeli razgovarati.
“Mi smo ga redovno viđali ujutro kada bi odlazio na posao i popodne kada se vraćao na posao. Od kad sam prijavila na Kaptol na 20 adresa na koje sam poslala mail, koje je iznijela na Facebooku, kojima se prijeti da će posuti otrov po dvorištu, kojim će otrovati psa ili će utući mene, znači prijeti se i meni, onda sam poslala to sve na Kaptol, upozorila njih da eto, dotični monsinjor, ne živi baš primjerenim životom za njegovu profesiju. Dobila sam samo odgovor njihovog predstavnika za javnost da će proslijediti nadležnima, to je bilo sve.”
OFF: I mi smo tražili komentar Zagrebačke nadbiskupije. Primili su nas na razgovor, no bili su vrlo kratki.
Prema dekretu Nadbiskupije iz listopada 2015. godine, velečasni Pintarić živi u stanu na adresi u Teslinoj ulici.
A što monsinjor radi sa svojom privatnom imovinom, kažu u Nadbiskupiji, njegova je privatna stvar, odbijajući dalje komentirati situaciju.
Sam Nedjeljko Pintarić javio se na naš poziv i pristao na razgovor, ali nije želio pred kamere. Na kavi nam je objasnio da strogo odvaja privatni i poslovni život te da u stanu živi žena koja mu čuva stan da se u njega ne uslei suvlasnik koji sebespravno na njega uknjižio.
Nevenka priznaje da monsinjora nakon svog pisma Kaptolu, puno rijeđe viđa.
“Monsinjor je nekoliko crnih vreća smeća iznio odavde, nakon toga se znatno manje viđa i nije često toliko ovdje, barem toliko koliko ja vidim. No, s obzirom da ima više ulaza u zgradu, moguće da koristi druge prolaze.”
Osim Kaptola, o građevinskim intervencijama u zajedničkom dvorištu Nevenka je obavijestila i svjetovne institucije.
“Obavijesitla sam Zavod za zaštitu spomenika, građevinsku inspekciju, domah drugi dan nakon što je napravio nadstrešnicu, prije toga nismo nikad ništa prijavljivali, znači sve ovo što je monsinjor radio, prešli smo preko toga, ne tiče nas se tuđi život, ali kad je on dirnuo u naš život u naše vlasništvo, morala sam reagirati.”
Inspekcija Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode obustavila je radove.
Utvrdili su da je monsinjor nadstrešnicu počeo graditi bespravno.
On nam je na spomenutoj kavi pokazao projekt i uporabnu dozvolu. Zanimljivo je da je monsinjor Pintarić inače voditelj nadbiskupskog ureda za kulturna dobra te se, kako priznaje razumije u očuvanje baštine. To mu vjerojatno nije odmoglo kod svjetovnog kolege iz zagrebačkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji mu je, četiri mjeseca nakon što je potpisao obustavu ilegalnih radova, izdao dozvolu da s njima nastavi.
“Sa građevinske inspekcije nije došao nitko, znači od 11.mjeseca prošle godine, nitko. I ponovno sam prijavila sad u petom mjesecu i ponovno sma sve fotografije odnijela i još uvijek ništa.
Zašto sve ide tako sporo pitali smo u Ministarstvu graditeljstva. Odgovor pomoćnika ministra nije nas iznenadio.
“Nismo stigli, gužva je, doći će na red, imamo previše slučajeva.”
Uz to, ostaje još vidjeti ima li monsinjor, osim dozvole za nadstrešnicu i vrata u kamenom zidu i dozvolu za probijanje izlaznih vrata u zgradi koja je dio povijesne gradske jezgre koja podliježe Zakonu o zaštiti kulturnih dobara – ili za zaključavanje dijela zajedničkog dvorišta?!
Kome pripada to dvorište?
“On je to ogradio, on to koristi, ali njemu to ne pripada, to nije njegovo. Svi imamo zajedničko dvorište, sav prostor oko zgrade je zajednički, monsinjor je stavio ograde, smatra to svojim vrtom.”
U trenutku kada smo završavali priču, Nevenki je stigla nova tužba monsinjorove stanarke. Optužila ju je za širenje privatnih fotografija u svrhu blaćenja u javnosti. Svoj javni profil na Facebooku na kojem ih je objavila je u međuvremenu ugasila. Zato smo je kontaktirali na novi, otvoren pod pseudonimom, no nije željela javno komentirati slučaj.
Danka Derifaj
