Na farmi u Brezju Imunološki i dalje uzgaja zmije i ostale životinje i kada bi dobili dozvolu mogli bi ponovno proizvoditi nadaleko poznat serum
Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!
U Rijeci devet, Dubrovniku pet, u Zadru i u Puli po šest te u Splitu 42. Toliko je doza protuotrova za poskoke i riđovke ostalo u bolnicama na obali od zadnjih petsto proizvedenih u zagrebačkom Imunološkom zavodu. Dovoljno za ovu sezonu, ali s rokom trajanja do kraja godine – a onda slijedi uvoz manje kvalitetnog protuotrova.
To je zadnja u nizu posljedica propasti tvrtke koja bi za državu trebala biti strateška, a za Hrvatsku – nije bila. Jer saborsko istražno povjerensrvo utvrdilo je da je zavod godinama sustavno uništavan. Kako je propao Imunološki i ima li nade za budućnost istražila je naša reporterka.
Bezimena otrovnica, ženka poskoka, već godnama živi u dijelu Imunološkog zavoda u Brezju, ondje je toliko dugo da je već bila mužena. To znači da je iz nje istisnut otrov koji će se upotrijebiti za proizvodnju protuotrova i to za pet ovdašnjih zmija otrovnica.
“One su ljute, pogotovo sada kad se s njima nije puno radilo…”
A nije se radilo,jer je 2013, s ulaskom Hrvatske u EU, Imunološki zavod, zbog neadekvatnih prostora izgubio dozvole za proizvodnju krvnih derivata i bakterijskih cjepiva. Od tada ove zmije, konji, miševi, zamorci, i ovce služe samo za održavanje vrste. I nade da će se u Imunološkom stvari uskoro pokrenuti.
“Mi radimo to na našem poskoku, koji pokriva uz sebe još pet ljutica, našeg kontinenta, do Bliskog istoka, dok se isto tako zna da postoje proizvođači koji rade serum od riđovki, a onda to ne pokriva poskoka”, kazao je Hrvoje Šindler, voditelj Odjela za proizvodnju antiseruma Imunološkog zavoda Zagreb.
Zadnja serija tog, u Europi vrlo poznatog zagrebačkog proizvoda, proizvedena je 2012., a rok joj istječe na jesen. Skladišta u Imunološkom su prazna, a zadnjih 500 doza razgrabile su bolnice, veledrogerije, veterinari i pokoji zaljubljenik u prirodu.
“Nemamo konkretnih upita za antiserum, za finalni proizvod, jer očito postoje neke zalihe… Iz medija sam doznao da bolnice imaju nekoliko doza, pogotovo ove u našim južnim krajevima, dok izvana, iz inozemstva, to su gotovo svakodnevni upiti”, rekao je Šindler.
Hrvatski imunološki zavod bio je jedan od tri najveća proizvođača zmijskog antiseruma u Europi. Nadaleko poznat po kvaliteti, ali i cijeni upola manjoj o od onih koje ćemo sada uvoziti, taj je protuotrov još uvijek tražen. Zalihe u imunološkom služe samo za kontrolu proizvoda.
“Otrov se čuva na hladnome u tamnim bočicama. To je skupljeni otrov ili venom od poskoka. Prikupili smo ga još 2012. godine. I on tu stoji i čeka da krene proizvodnja”, kazala je Sandra Keć Kopač, Odjel za proizvodnju i pohranu životinja Imunološkog zavoda Zagreb.
“Proizvod od ovih naših zmija, nije ekskluziva samo za hommo sapiensa, mi imamo i od veterinarske medicine upita na europskom tržištu da participiramo s ovim proizvodom, za sve sisavce, tako da on ima svoju tržišnu nišu i on dakako ima svoju budućnost”, rekao je Šindler.
Ne tako skoru, kaže Marija Šumski koja u Imunološkom zavodu u Zagrebu pušta lijekove u promet, pa tako i ovaj zmijski protuotrov.
“Njega sam zadnji put pustila 3.4. 2017. koliko se sjećam…”, kazala je Marija Šumski, voditeljica Odjela za registraciju i farmakovigilanciju Imunološkog zavoda Zagreb.
Otada je čak 42 doze kupila splitska bolnica, kojoj stiže najveći broj žrtava poskoka od 10- 15 svake godine.
“To su zalihe koje je proizveo prije više godina Imunolopški zavod u Zagrebu i to su u biti zadnje zalihe kojima ističe rok valjanosti krajem ove godine, već sljedeću godinu morat ćemo tražiti interventni uvoz i uvoz najboljeg seruma koji bi bio sličan našem, treba uvijek napomenuti, da je naš zagrebački serum, dakle serum koji je proizvodio Imunološki zavod u Zagrebu jedan od najboljih seruma za ovu vrstu otrovanja”, ispričao je prof. dr. sc. Boris Lukšić, predstojnik Klinike za infektologiju KBC-a Split.
I dok zagrebačke bolnice uopće ne raspolažu ovim protuotrovom, U Dubrovniku je na raspolaganju ostalo 5 doza, u Zadru i u Puli po 6, u Rijeci 9, a u Osijeku tri. Sve je to dovoljno za ovu sezonu, no što će biti dogodine?
“Ono što meni pada na pamet kao ideja, ali to je samo ideja, koja mora opet biti od strane Agencije za lijekove prihvatljiva, je eventualno nekakvo kratkotrajno produženje, koje od nas proizvođača traži da mi i dalje testiramo, provjeravamo da u nekom periodu se odobri da se još i iduća sezona pokrije”, kazala je Šumski.
Ne nedostaje u imunološkom samo zmijskog protuotrova, skladišta su potpuno prazna, a zahtjevi za cjepivima ne prestaju stizati.
“Znaju ljudi zvat za monovalentra virusna cjepiva, pogotovo kad se radi o djeci koja ne mogu primiti, peterovalentna imaju reakcije, na određene komponente tih cjepiva. Oni znaju tražiti i pitati imamo li mi još uvijek jednodozne morbile… I mi im moramo reći da na žalost nemamo na skladištu proizvoda koji bi se mogao pustit u promet”, rekla je Šumski.
Za neka je virusna cjepiva Halmed 2016. ipak izdao proizvodnu dozvolu.
“Vezano uz trenutačno stanje, možemo Vas izvijestiti da Imunološki zavod trenutačno raspolaže važećom potvrdom o provođenju dobre proizvođačke prakse i proizvodnom dozvolom koje se odnose na obavljanje pojedinih dijelova proizvodnje virusnih cjepiva”, stoji u priopćenju HALMED-a.
No prije nego se proizvodnja pokrene trebat će najprije podmiriti dugove, zaposliti nove ljude, a za veći dio Imunološkog trebat će se graditi novi pogoni – no još se ne zna gdje.
“Postoji nekoliko lokacija koje su bile na dnevnom redu, za buduću lokaciju. Nažalost ni jedna lokacija nije još definirana kao nova lokacija Imunološkog zavoda”, kazao je Dubravko Kičić, v.d. ravnatelja Imunološkog zavoda Zagreb.
Sve će to biti moguće jednom kad se osigura oko 400 milijuna kuna iz državne i gradske blagajne.
Grad Zagreb nedavno je odlučio postati suvlasnik Imunološkog, tako što će u njega upumpati 110 milijuna kuna, a država bi zajedno s Gradom Zagrebom trebala financirati dodatnih 300.
“Do kraja godine mi bi napravili to da kokica naša hrvatska, Imunološki počne proizvoditi sama jajca. I da onda dalje nosi jajca uz kredite, uz menadžment”, rekao je Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, 17.4.2018.
No koka neće baš tako brzo moći snjeti jaja, kažu radnici imunološkog, već naviknuti na razna obećanja.
Kad je 2013. počela agonija Imunološkog nitko nije vjerovao da će tvrtka baš toliko godina biti bez posla. Radnici su u dva navrata ostajali bez plaće, a sve je pokrenulo val prosvjeda i kojekakvih obećanja – najčešće predizbornih.
Radnici imunološkog često su pohodili Markov trg posljednjih godina.
“Mi smo ih samo došli podsjetiti neka oni sa svojim mehanizmima podsjete bolnice da li je imunološki važan i koliko je važan. Ukoliko hrvatsko zdravstvo ne treba kupovati proizvode imunološkog zavoda, onda imunološki zaista treba zatvorit, a ako treba, onda molim da reagiraju ne idući tjedan, ne danas, nego jučer…”, kazala je Lidija Jagarinec, sindikalna povjerenica EKN-a u Imunološkom zavodu Zagreb, 9.12.2014.
U dva su navrata po četiri mjeseca ostajali bez plaće, iako i bez dozvola za proizvodnju, na posao je dvjestotinjak radnika normalno dolazilo svaki dan.
“Nemate više živaca ni za obitelj, ni za djecu, za ništa… Ovo je despresivno i teško”, rekla je Divna Torbica, radnica Imunološkog zavoda Zagreb, 9.12.2014.
A posljedice toga osjećaju još i danas.
“Svi su dali maksimum da se izdrži taj period, ali da je bilo psihički stvarno naporno, i neizvjesno… Ne možete ulagati, ni u domaćinstvo ni u kuću, imate ideje, ali ne možete ih, jer naprosto, ulažit u neke kredite, naprosto se čovjek ne usudi i onda vam sve stagnira”, kazala je Šumski.
“Meni je blesavo sada uopće pričat kak je to živjet bez plaće, užasno je, jer trebate sve, a nemate ništa. Mi još uvijek nismo dobili nikakvu zakonsku zateznu kamatu za neisplaćene plaće, a elektra, plinara, vodovod i svi ostali vrlo jednostavno mogu napisat na računu ako ste zakasnili tri dana platiti račune…”, kazala je Jagarinec.
“Mi kada smo u štrajku, mi štrajkamo nakon što očistimo štalu i kada nahranimo životinje, ali samo do popodne, dok ih opet ne odemo nahraniti. To je takvo shvaćanje, bili smo nezadovoljni i frustrirani i sve, al smo dolazili ovdje i radili smo”, rekao je Šindler.
Radili su i povremeno štrajkali, a vlade su se izmjenjivale. Svakoj je Imunološki bio strateški važan inetres, no ni jedna ga dosad nije spasila. Imunološki je nakratko završio u stečaju koji je ubrzo poništen, a onda je iz dioničkog društva postao javno zdravstvena ustanova, pa su se stvari činile lakšima.
“Vatrogasna mjera ovaj tjedan je da se isplate plaće, ali onog trena kad je osnovana zdravstvena ustanova imamo sigurnost i stabilnost i krećemo u izgradnju nove tvorničke hale”, kazao je Siniša Varga, bivši ministar zdravlja, 24.8.2015.
“U proračunu mi predviđamo sredstva za Imunološki zavod dakle, ne samo za puko održavanje i davanje plaća, nego i sredstva koja bi nama omogučila pokretanje proizvodnje”, rekao je Dario Nakić, bivši ministar zdravstva, 22.2.2016.
No niti je proizvodnja pokrenuta, niti je bilo koja tvornička hala dosad izgrađena. U raznim kombinacijama u kojima su se tražili ulagači, grupa građana iz narodne inicijative Visia Croatica odlučila je otkupiti 54 posto dionica tvrtke, kako Imunološki ne bi bio privatiziran. Za to su prikupili oko 6 i pol milijuna kuna, no ubrzo su ih morali vratiti.
“Ova rješenja koja su se pojavila kroz inicijativu Visia Croatica, je ipak jedno neodrživo rješenje iz nekih prošlih vremena”, rekao je Ivan Vrdoljak, bivši ministar gospodarstva, 2.7.2015.
Pet godina nakon gubitka dozvole za pojedine proizvode, Imunološki se tek održava na životu. Pogoni su prazni i napušteni, a situaciju dodatno otežava i pravna zavrzlama u kojoj je Imunološki dijelom javno zdravstvena ustanova, a dijelom dioničko društvo.
U praksi to izgleda ovako: Aleksandru zapošljava Javno zdravstvena ustanova, a zmije o kojima se brine spadaju pod dioničkio društvo. I svi oni zajedno s radnicima Imunološkog čekaju početak proizvodnje, koji se još ne nazire.
“Moje osobno mišljenje iz ovog kratkog mandata od šest mjeseci, ja mislim da realistično treba gledati na nekakav period od pet godina, kada će se u fazama oživljavati proizvodnja. Unutar godine dana se prihodi mogu početi ostvarivati”, rekao je Kičić.
Puno puta opečeni radnici i dalje su skeptični.
“Ako danas kupim xy auto i dovezem ga iz autosalona potpuno novog u svoje dvorište i pet godina ništa na njemu ne radim, niti ga ne upalim, za pet godina taj auto neće sasvim sigurno ni upalit niti vozit. E sad vas ja pitam ako su strojevi koji su tada već bili stari, pet godina ne rade, i ništa se nije pokrenulo do danas, koliko vremena nam treba, ja doista ne znam…”, kazala je Lidija Jagarinec.
Jer, iako se sada čini da je priča ulaskom Zagreba konačno završena, radnici tome još ne vjeruju, a ni u Skupštini prijedlog nije glatko prošao, pa je gotovo trećina zastupnika bila protiv takvog modela.
“Grad Zagreb ima manjak u proračunu, država ima suficit, država ne riješava državnu tvrtku Imunološki, a Grad Zagreb da, je li to vama čudno”, rekla je Anka Mrak Taritaš, zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.
Što je sve čudno u vezi Imunološkog istražilo je i posebno osnovano saborsko povjerenstvo, a ono je puno zamjerki.
“Imunološki zavod od početka Hrvatske države pa do danas, sustavno se devastirao, to je bio jedan splet što nesposobne uprave, jer jedan dio ljudi koji su njime upravljali nisu imali niti prethodnog iskustva u tome, niti su bili školovani menadžeri, zatim nemarne politike i određenih kriminalnih radnji koje su se radile kroz cijeli niz godina, i gotovo svaki direktor je prijavio onoga prethodnog za kaznena djela”, kazao je Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik saborskog Istražnog povjerenstva za Imunološki zavod.
Što se sve događalo unutar i oko imunuloškog posljednjih 25 godina, možda se neće nikad ni saznati, no predsjednik povjerenstva uvjheren je da će imunološki možda ukinuti imunitet i nekim političarima, a za to protuotrova – nema.
