Opisala nam je kako bi njezin projekt uvelike mogao u budućnosti promijeniti borbu protiv neke epidemije
Više u VIDEOPRILOGU:
Jedno od najvećih europskih znanstvenih priznanja otišlo je u ruke Hrvatici koja živi u Švedskoj. Čak dva i pol milijuna eura naprednih nepovratnih sredstava Europskog istraživačkog vijeća zaslužila je Dragica Krafić Jensfelt.
Njezin se istraživački rad bavi robotikom, a smatra se da bi upravo u idućoj epidemiji ti roboti mogli pomoći u borbi, primjerice stavljajući oboljelima respiratore.
Profesorica je kompjutorskih znanosti na Kraljevskom tehnološkom institutu u Stockholmu, direktorica Centra za autonomne sustave, članica Švedske kraljevske akademije inženjerske znanosti, i niz se nastavlja. Riječanka s adresom u Stockholmu opisala nam je kako bi njezin projekt uvelike mogao u budućnosti promijeniti borbu protiv neke epidemije.
“Sam cilj ovog projekta je istraživački rad u području robotičkih sustava koji će moći koristiti dvije ruke i sve senzore koji su neophodni da bi se razvili sustavi koji na neki način mogu koristiti robote u aplikacijama gdje ljudi koriste svoje ruke”, kazala je.
Tako bi primjerice robot mogao staviti oboljelom respirator ili pomoći pri nekom zahvatu. Fokus je zato omogućavanje robotima da se koriste rukama i šakama kao i ljudi, točnije, da budu još precizniji od ljudi.
Ima samo jednu želju
“Uzimamo zdravo za gotovo koliko su naše ruke i precizne i ta interakcija između ruku i samog mozga. Puno je kompliciranije kad se trebaju razviti sustavi tog tipa. Tako da će nam sigurno još 20-ak godina trebati da bi se razvili roboti koji imaju takve mogućnosti”, dodaje.
Sve trenutno radi, zbog aktualne pandemije, radi od kuće iako su mjere u Švedskoj nešto ležernije u odnosu na druge države.
“Iako nije bilo zabrane dosta toga se promijenilo, ljudi koji su mogli raditi od doma radili su od doma, zatvorene su srednje škole i fakulteti. Počelo je lijepo vrijeme pa ljudi vani sjede po restoranima i tako dalje i ono što je evidentno je da nažalost brojke zaraženih rastu i dalje”, poručuje.
A sve dok brojke zaraženih rastu, ova Riječanka neće moći vidjeti svoje roditelje, pa ima samo jednu želju:
“Samo se nadam da će ovo što brže proć da mogu mamu i tatu u Hrvatskoj vidjeti.”
I svima preporučuje da u ovoj situaciji pokušaju pronaći nešto pozitivno jer je tako lakše prolaziti kroz ovo izazovno razdodblje.
Ida Hamer
