Pršte osude sa svih strana: ‘Djeca su se rodila u svijetu u kojem je bogatstvo postalo vrlina, a moralnost – slabost’, tumače stručnjaci ruganje ‘lidlićima’
Nakon objave portala “Splitski dnevnik” o diskriminaciji vrtićke djece, kojima se vršnjaci jedni drugima rugaju zbog nešto jeftinije odjeće nazivajući ih Lidlićima, digla se velika bura u javnosti.
Naime, teta jednog vrtića otkrila je kako su djeca u vrtićkoj dobi već itekako svjesna materijalnih stvari, vrijednosti novca i odjeće. Tako se u vrtiću u kojem ona radi pojavio novi, u svakom smislu pogrdan naziv – “lidlići”za određenu djecu. Riječ je o djeci čiji su roditelji kupili komad odjeće iz istoimenog trgovačkog lanca, a “lidlići” su i sva ona djeca općenito slabijeg imovinskog stanja, piše Splitski dnevnik.
“Djeca nisu svjesna kako određeno ponašanje može negativno utjecati na osjećaje i samopouzdanje drugih, njihova empatija nije još u tolikoj mjeri razvijena, ali ovakva klasifikacija druge djece prema tome je li odjeća markirana ili ne, je zabrinjavajuća za djecu te dobi”, objašnjava odgajateljica.
“Možete samo zamisliti kako se osjeća dijete kojega se tako naziva”, naglasila je, dodavši kako bi se roditelji trebali zapitati odakle djeci pojam vrijednosti markirane odjeće, kako je prepoznaju i tko ih je tome naučio.
“Naše male spužvice, upijaju sve oko sebe i trebamo se truditi i paziti kakav primjer dajemo svojoj djeci, jer sve to utječe na njihovo osjetljivo psihološko stanje u ovim formativnim godinama. Pozivam roditelje da malo promisle i da se svi zajedno potrudimo odgojiti našu djecu u pravim vrijednostima, jer ona su naša budućnost”, poručila je odgajateljica za Splitski dnevnik.
Pršte osude sa svih strana
Pršte osude sa svih strana, od političara i javnih osoba do običnih građana. No, kako se ovdje radi o djeci, a znamo da sve dolazi iz obitelji, neka ova priča Harija Kočića bude roditeljima dodatni razlog za jedan razgovor sa svojom djecom.
Neki od najbogatijih ljudi na svijetu uvijek su znali da odijelo ne čini čovjeka, no pouka je to koju nikada ne bi trebalo prestati ponavljati jer, čini se, kako je naša djeca nisu usvojila. Novinarka koja je prva pisala o ovom problemu poručuje kako su apsurdne priče da se radi o reklami za trgovački lanac te da joj je informacija došla sasvim slučajno.
“Ovakve životne priče čujete uglavnom na kavama. Tako je bilo i u mom slučaju. U razgovoru s jednom kolegicom koja je, igrom slučaja, teta u vrtiću ispostavilo se da među djecom kruže takvi nazivi”, izjavila je Jelena Šarić, novinarka Splitskog dnevnika.
Sve to na predškolce kojima se vršnjaci rugaju, kaže pravobraniteljica za djecu, ima snažan utjecaj.
“Na taj način jesu izolirana od svojih vršnjaka, ona se moraju povlačiti u sebe, osjećaju se manje vrijedno, manje važno. To je zapravo povreda ljudskog dostojanstva”, kazala je Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu.
Društvo zato ne može oprati ruke i samo ponoviti onu staru izreku da su sva djeca okrutna.
“Već djeca mlađa od tri godine mogu biti empatična, samo ih moramo tome učiti”, izjavila je Mirjana Nazor, psihologinja.
Roditeljima ostaje težak izbor.
Iako su neki to pokušali prikazati kao splitski ili hrvatski problem, istina je kako je priča slična u gotovo svim zapadnim zemljama. Nije problem samo Split ili Hrvatska, a zasigurno problem nisu ni djeca.
“Djeca vide što se događa, djeca kako svi žive, djeca vide tko u društvu napreduje, djeca povezuju da pošten rad ili učenje ne znače nužno i dovoljno sredstava za život”, dodaje Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu.
“To je zaista licemjerno da se sad zgražamo nad ponašanjem djece, a opet ponavljamo, djeca se nisu rodila takva”, dodaje psihologinja.
Samo su se rodila u svijetu, slažu se stručnjaci, u kojem je bogatstvo postalo vrlina, a moralnost – slabost. Kao da smo svi zaboravili da bi oni zaista veliki ljudi uvijek umjesto brenda radije odabrali biti obični ljudi.
Hari Kočić
