Obitelji koje primaju socijalnu pomoć i koje su na rubu preživljavanja progovorile su, za dobrobit projekta, i o sustavu te pravilima koja, prema njihovu mišljenju, nemaju smisla
Najprije platimo režije, struju i vodu, a hranu samo ako nešto novca ostane. U protivnom idemo u Centar za socijalnu skrb. Najteže je djeci pogledati u oči i reći da hrane nema.
To je samo jedno od potresnih svjedočanstva siromašnih obitelji iz Hrvatske koje svakog mjeseca jedva spajaju kraj s krajem, a kojima Vlada uporno okreće leđa, piše 24sata.
Stručnjaci s Ekonomskog instituta u Zagrebu su u projektu “Dječje siromaštvo i strategija nošenja sa siromaštom u Hrvatskoj” razgovarali s potrebitim obiteljima. Projekt se provodi zadnjih 15 mjeseci.
Obitelji koje primaju socijalnu pomoć i koje su na rubu preživljavanja progovorile su, za dobrobit projekta, i o sustavu te pravilima koja, prema njihovu mišljenju, nemaju smisla.
“Imam četvero djece i često među njima dolazi do sukoba ako jednome dam džeparac a drugom ne. Onda svima dam po 20 ili 30 kuna, a sebi zato taj mjesec ne kupim lijekove”, iskrena je majka iz Zagreba.
“Ako primate socijalnu pomoć, a uz to radite još neki posao, možete izgubiti sva prava. Recimo, ja sam susjedi kopala vrt i to sam rekla svojoj socijalnoj radnici, koja me upozorila da to više ne radim jer ću izgubiti socijalnu pomoć”, kazala je žena iz okolice Siska.
“Auto je u vrlo lošem stanju i ne vrijedi više od 5.000 kuna, no zbog toga ja više nemam pravo na socijalnu pomoć”, rekla je ogorčena obitelj kojoj su pomoć ukinuli jer su vlasnici automobila iz 1993. godine. Mnogi se žale jer je visina socijalne pomoći ista zadnjih deset godina, kao i dječji doplatak, bez obzira na životne troškove, koji su svakog dana sve veći.
“Išla sam u Crveni križ s prijateljicom. Ona živi sama, a ja imam petero djece. Dobile smo isti paket, dakle litru ulja, šećer, brašno, kalodont, sol i tijesto za juhu. Kako je to moguće”, pita se žena.
Kako govore s Ekonskog instituta, cilj projekta bio je utvrditi koji su najvažniji trendovi i uzroci rizika od siromaštva djece u Hrvatskoj, ali i kako javne politike utječu na stope siromaštva u različitim tipovima obitelji. Između ostalog, utvrđivali su i koje su najvažnije strategije nošenja sa siromaštvom te na koji se način koristi raspoloživi novac. Zadatak im je ujedno bio utvrditi što treba unaprijediti kako bi se rizik od siromaštva djece u Hrvatskoj smanjio.
“Istraživanje koje smo proveli od prosinca 2015. pa do ožujka ove godine pokazuje da Hrvatska ima problem kad je riječ o siromaštvu u djece, pogotovo u onoj skupini djece koja godinama žive u obiteljima s niskim primanjima. Najveći rizik za siromaštvo utvrdili smo u obiteljima s više djece, potom u obiteljima čiji roditelji nisu visoko obrazovani, kao i u onih koji žive na selu”, rekao je dr. sc. Paul Stubbs, voditelj projekta, dodajući da se takve obitelji u većini slučajeva oslanjaju na socijalnu pomoć i dječji doplatak.
Statistika u brojkama?
65,7 posto ispitanih obitelji reklo je da u proteklih 12 mjeseci nije na vrijeme moglo platiti režije.
58 posto – Električna energija je ono što ispitanicima najčešće isključuju zbog neplaćanja mjesečnih računa.
Gotovo 74 posto ispitane djece u istraživanju se izjasnilo da živi prosječno, kao i većina drugih ljudi. No dohodak po članu njihova kućanstva, prema podacima istraživanja, iznosi u prosjeku 831 kunu mjesečno.
28,3 posto školske djece reklo je kako uopće nema mjesto za učenje i pisanje zadaće u kući…
32 posto – toliko se siromašne djece, u pravilu, prijateljima srami pokazati u kakvim uvjetima živi.
68,1 posto obitelji izjasnilo se da novac posuđuje, bilo od obitelji i rodbine bilo od prijatelja.
43,5 posto roditelja koji žive u većim naseljima govori kako gladuju radi zadovoljenja potreba djece.
Stopa dugotrajnog siromaštva djece u nas, u odnosu na EU, viša je 60 posto!
U istraživanju su anketirali, uz pristanak roditelja i djeteta, ukupno 99 djece u dobi od 13 do 17 god.
27 posto roditelja tvrdi kako njihova djeca moraju početi zarađivati što prije i tako pridonositi kućanstvu.
U istraživanju je sudjelovalo ukupno 207 kućanstava s djecom mlađom od 18 godina.
Prosječna dob roditelja koji su sudjelovali u ispitivanju bila je 39,6 godina.
U istraživanju je sudjelovalo ukupno 207 kućanstava s djecom mlađom od 18 godina.
A dok Vlada raspravlja što bi mogla učiniti po tom pitanju, Sanja Bijonda je osnovala humanitarnu udrugu Portal dobrote. U udruzi ljudi neovisno o društvenom statusu pomažu onim članovima društva kojima je pomoć najpotrebnija. Nakon što su 24sata u ožujku 2014. počela upozoravati na to da u hrvatskim školama ima mnoštvo djece koja gladuju jer nemaju novca za topli obrok ili marendu, Bijonda je pokrenula projekt “Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno”.
“Podaci kojima raspolažemo pokazuju da trenutačno 23.000 djece prima besplatni topli obrok i to je velik uspjeh”, kaže Bijonda te dodaje kako Portal dobrote nije stao na tom projektu. Pokrenut je i projekt “Kruh za poslije”.
Vijesti.hr
