Bez kamena nema cesta, pruga, ni zgrada. No što se događa kada se lokalni kamenolomi gase, a gradnja ne staje? Analiza stručnjaka s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta pokazuje da sve dulji prijevoz mineralnih sirovina povećava troškove gradnje
Nema bagera, kamiona ni prašine. Kamenolom više ne radi, ali građevinski radovi nisu stali.
“Kada govorimo o zagrebačkoj županiji, tu je jako malo eksploatacijskih polja koja su nama izvor materijala za građevinski sektor što direktno utječe na cijenu stanova i cijenu infrastrukturnih radova”, govori asistentica u Zavodu za geotehniku Geotehničkog fakulteta u Varaždinu Lana Šteko.
Sirovine ima, ističu stručnjaci, ali se ona ne eksploatira, dok gradilišta i dalje ovise o potrebnom materijalu. Prema analizi Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, cijena sirovine od mjesta na kojem se dobiva do lokacije ugradnje može narasti čak 200 puta. Najveći dio troška pritom predstavlja prijevoz.
“Što je izvor otkopavanja udaljeniji od mjesta potrošnje, odnosno ugradnje mineralnih sirovina, naravno da je skuplja mineralna sirovina. Dakle imamo plan izgradnje, a nemamo plan eksploatacije. A razumno bi bilo da onaj tko planira izgradnju, da ima i plan dobave materijala”, pojašnjava redoviti profesor na Zavodu za Rudarstvo i geotehniku na RGN fakultetu u Zagrebu Ivo Galić.
Ugašen kamenolom u Podsusedu
Najviše građevinskog materijala potrebno je upravo ondje gdje se najviše gradi – u Zagrebu.
U zagrebačkom Podsusedu nalazi se ugašeni kamenolom tehničko-građevnog kamena, bez kojeg nema izgradnje cesta, pruga ni zgrada. Na tom području danas nema nijednog aktivnog eksploatacijskog polja, zbog čega se potrebne sirovine moraju uvoziti.
Prema analizi fakulteta, kamioni koji u Hrvatskoj prevoze mineralne sirovine godišnje prijeđu oko 80 milijuna kilometara, pri čemu proizvedu gotovo 80 tisuća tona emisija ugljikova dioksida. Sam prijevoz povezan sa Zagrebom čini oko 30 milijuna kilometara, uz približno 30 tisuća tona emisija godišnje.
Na fakultetu upozoravaju da takav način opskrbe predstavlja i dodatno opterećenje za okoliš.
“Kada razmišljamo o eksploataciji, padne nam na pamet buka, prašina i vibracije, ali najveću buku i prašinu proizvodi taj transport. Lokalno stanovništvo će naravno najviše uznemiriti miniranje, ali je zanimljivo da veće seizmičke vibracije, odnosno potrese izazove prolazak tramvaja nego jedno miniranje”, ističe Šteko sa Zavoda za geotehniku.
Zašto uvozimo sirovine?
Na kraju tog puta sirovine stižu na gradilište. U gradnju jedne zgrade tako ulaze i materijal i kilometri prijevoza. Postavlja se pitanje zašto se sirovine uvoze kada ih Hrvatska ima u rezervi.
“Nekada je jeftinije proizvesti materijale i gotove proizvode u inozemstvu, dovesti ih u Hrvatsku zbog te troškovne strane, u odnosu na to da ih proizvodimo ovdje, prvo jer nemamo resursa, a proizvodni procesi nisu dovoljno dobri, a cijena rada ne ide u prilog zadnjih godina”, kaže stručnjak za građevinu Saša Perko.
Kako ističe, nedostaje i radne snage. Na konačnu cijenu kvadratnog metra nekretnine utječe još nekoliko čimbenika.
“Dokle god je kvalitetnih nekretnina puno manje nego kupaca, to naravno utječe na cijenu. S druge strane imamo lokaciju, cijenu zemljišta, cijenu gradnje, vrijeme koje investitori čekaju za građevinske dozvole, tu je naravno i PDV”, zaključuje vlasnik agencije za nekretnine Ivan Jelaska.
Tako priča koja započinje ugašenim kamenolomom završava tamo gdje je građani najviše osjete – u cijeni četvornog metra koja i dalje raste, piše Danas.hr.
