Dvije škole u Zagrebu, XVIII. gimnazija i Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića, oštećene su tijekom potresa u Zagrebu prije skoro tri godine, a stanje je i dalje – loše
Potres u Zagrebu koji se dogodio prije skoro tri godine prouzročio je velike štete na nekim područjima, a neke su ustanove bile i statički narušene. Jedna od njih je i zgrada u Mesićevoj ulici u kojoj su smještene dvije škole, XVIII. gimnazija i Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića, izgrađena 1955. godine., a koju pohađa 850 učenika.
Škole su nakon potresa dobile naljepnicu ‘neupotrebljivo’ nakon čega je sanirana, ali na način da su sanirana vidljiva oštećenja, odnosno samo je vraćena u prvobitno stanje kako je građena, znači u stanje gradnje 1955. Brojni su to nazvali “kozmetičkom sanacijom”, i to opravdano jer s tom sanacijom nije bilo ozbiljnijih statičkih zahvata.
Nakon potresa na sisačkom području zgrada je bila u dobrom stanju i stavljena je zelena naljepnica – ‘upotrebljivo’.
Ako Zagreb pogodi jak potres, zgrada će se urušiti kao kula od karata
U međuvremenu je naručen projekt obnove škole jer je nakon zagrebačkog potresa bilo vidljivo da je za tu zgradu to potrebno. Grad Zagreb s jedne strane tvrdi da je zgrada stabilna, a stručnjaci tvrde da će se urušiti kao kula od karata ako jak potres pogodi Zagreb. O svemu smo popričali s Mirtom Đaković, predstavnicom u Vijeću roditelja i ovlaštenom arhitekticom za Zaštite spomenika kulture.
“Projekt obnove je stručno napravljen od projektanta Marija Benutića, koji je vrlo temeljito stavio što sve treba statički napraviti da bi zgrada zadovoljavala današnje parametre za potres, a to je propisani Eurocod 8, i to su ozbiljni statički zahvati”, objašnjava nam arhitektica Đaković.
“Ono što je važno znati je da zgrade koje su projektirane do 1964. nisu imale gotovo nikakve pravilnike za potres i nisu kao protupotresne niti projektirane te zadovoljavaju samo 10 posto otpornosti na potresna opterećenja”, govori nam Đaković.
Dogovorena obnova, a onda se odustalo zbog promjene cijene?!
Roditelji čiji učenici pohađaju ove škole su zabrinuti. Obnova škole bila je dogovorena za početak nastavne godine 2022./2023. i učenici su trebali biti preseljeni u druge škole, ali se odjednom od te obnove odustalo, te učenici i dalje pohađaju tu školu.
Potrebno je naglasiti kako su školi bila osigurana sredstva iz Fonda solidarnosti Europske unije. Novac im je bio dan, kao na pladnju, ali su ga odlučili ne iskoristiti. Ono što je sporno, naglašava Mujačić, je zašto se odustalo i zašto nisu napravili sve kako treba da ishode sredstva od Fonda solidarnosti za konstrukcijsku obnovu.
“Kao razlog su naveli promjenu cijene, ali da se razumijemo – u građevini imamo promjene cijena svaki dan. Pa nitko onda ne bi ništa radio da je to pravovaljani razlog. Na internetu se mogu pronaći podaci koliko je zapravo bila procjena obnove objekta, kao i vrijednost prve ponude izvođača, a zatim i druga ponuda, koja je bila skoro 40 posto niža od same procjene. Zar je onda to dovoljan razlog?”, pita se Đaković.
Zakonom o obnovi propisana je cjelovita obnova
Ona naglašava kako u Hrvatskoj postoji izniman broj sposobnih kolega koji mogu takve stvari odraditi bez ikakvih problema. Ipak, Đaković smatra kako je problem u vladajućima i samo u (ne)sposobnosti da se nešto do kraja provede kako treba.
Također, ono što je iznimno bitno u cijelom ovom slučaju je i kako je Zakonom o obnovi za javne ustanove, što škola naravno i jest, propisana cjelovita obnova, a ne djelomična ili “kozmetička”, kakva je prvotno i obavljena.
Isto tako, prošle je godine svim roditeljima ovih škola dostavljena informacija kako je škola sanirana na potres magnitude 7 po Richteru. Ipak, Đaković nam kaže kako je jasno da to nije napravljeno jer da i je bila tako sanirana, bila bi odrađena cjelovita obnova s propisima Eurocoda 8, a ne djelomična sanacija i vraćanje u prvotno stanje objekta.
Dobivena sredstva trebala su se iskoristiti
Đaković ističe kako se u javnosti cijelo vrijeme pojavljuju pogrešne i površne informacije.
“Na primjer, da je zgrada armiranobetonska, što nije. Zgrada je rađena 1955. godine kao sistem AB laganih ploča s plitkim gredama te AB stupovima, a svi zidovi su ispuna cigle. Važno je znati i kako su betoni iz 1955. bili sasvim drugih svojstava od ovih suvremenih gdje marke betona nisu niti približno iste te armatura koja je propisana danas za objekte je nemjerljivo jača, čvršća, deblja, koristi se u mrežama, ne u tankim šipkama i slično. Tako da ne možemo uopće uspoređivati objekt iz toga perioda s novogradnjom sada kada su propisi izuzetno strogi i jaki.”
Dođe li do jačeg potresa, cijeli Donji grad je u problemu jer je to sve gradnja s početka do sredine 20. stoljeća. Sredstva koja su se dobila, trebala su se iskoristiti i trebao se obnoviti što veći dio grada. Svi koji su na vrijeme složili projekte, dobili su nužna sredstva i započeli ili napravili obnovu kako treba. Ipak, zgrada u Mesićevoj ulici u Zagrebu i dalje se nalazi u problemu, a roditelji učenika su zabrinuti i nadaju se kako će se cijeli ovaj problem uskoro riješiti, prenosi Net.hr.
