U Hrvatskoj trenutačno živi mala i vrlo ugrožena populacija risova koja treba pomoć
Dugih nogu i velikih ušiju s čupercima na vrhovima i kratkim repom, divlje zvijeri – Lynx lynx, najskrovitija od svih životinja planina – takve dvije velike mačke, zapravo mačka uhvaćena su prošloga tjedna u Hrvatskoj. Velika je to i važna vijest, i ne samo za istraživače jer u Hrvatskoj trenutačno živi mala i vrlo ugrožena populacija risova koja treba pomoć.
Doduše, ljudi risovima, koji su inače tihi samotnjaci, baš i nisu mili, ali neće ih napasti jer su vrlo smirene životinje, a neki ih zovu i ”duhovima šume”. Žive u skrovitim područjima Gorskoga kotara, Like, Velebita i Dinarskoga gorja, a današnja populacija donesena je iz Slovačke u Hrvatsku prije 45 godina.
Naime, posljednji primjerci autohtonog risa na Dinaridima ulovljeni su u Hrvatskoj davne 1903. godine, a da ne bi došlo do istrjebljenja ove osjetljive životinje, provodi se, kao što smo već pisali, projekt LIFE Lynx koji se bavi spašavanjem dinarske i jugoistočne alpske populacije risa od izumiranja. Ne čudi stoga oduševljenje LIFE Lynx tima činjenicom da je prošli tjedan bio iznimno uspješan za istraživanje risa u Hrvatskoj jer su uhvaćena čak dva risa. Prvi je u sklopu Interreg projekta Carnivora Dinarica 26. rujna u Nacionalnom parku Risnjak uhvaćen mužjak nazvan RISta, a samo dva dana kasnije u Nacionalnom parku Plitvička jezera uhvaćen je još jedan odrasli mužjak, nazvan Stipe i on je 18. ris koji je u Hrvatskoj uhvaćen za istraživanja.
Prvog risa uhvatili su znanstvenici Veterinarskog fakulteta 2001. godine, a upravo će Stipino kretanje biti praćeno u sklopu istraživanja risova u Nacionalnom parku Plitvička jezera, kojeg vodi Josip Kusak s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Za one koji se možda pitaju zašto se uopće hvata risove, iz LIFE Lynx tima objašnjavaju da tako prikupljaju podatke koji će im pomoći u zaštiti ove ugrožene vrste: ”Kako bismo dobili uvid u život divljih životinja, veličinu i korištenje područja na kojem borave, udaljenosti koje prelaze, aktivnost tijekom različitih doba dana i sezona, socijalnu strukturu i međusobne odnose, istraživači hvataju divlje životinje i obilježavaju ih odašiljačima. Današnji odašiljači prikupljaju GPS koordinate na kojoj se životinja nalazi, u točno određeno vrijeme koje je unaprijed programirano. Odašiljači pomoću kojih pratimo risove su u obliku ogrlice koja životinji ne smeta, a ogrlica koordinate dostavlja pomoću GSM mreže ili ih preuzimamo pomoću posebnih prijemnika”. ”Risove hvatamo u kavezne zamke koje se postavljaju na putevima koje životinje koriste ili pomoću zamki za nogu koje se postave uz svježi plijen risa – inače, ris se istom srnom hrani više dana. Uhvaćenu životinju se uspava, izmjeri, provede se klinički pregled, prikupi uzorke, detaljno fotografira i postavi se ogrlica, za što nam prosječno treba oko sat vremena. Prikupljeni uzorci i podaci izuzetno su nam važni i za praćenje zdravstvenog stanja populacije što je osobito važno jer parenje u srodstvu negativno utječe na imunitet i cjelokupno zdravlje naših risova”, objasnili su iz LIFE Lynx tima.
Skrivena kamera istraživačkog tima LIFE Lynx – hrvatski terenski blog projekta snimila je risinju Andreju i potvrdila da je dobro te da se neometano bavi svojim risjim poslovima Populacija risa koju Hrvatska dijeli sa susjednim zemljama izuzetno je mala i ugrožena te je jedini spas dovođenje svježih gena iz druge, stabilne populacije. Projekt LIFE Lynx će se provoditi do 2024. godine, do kad će se u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji u prirodu ispustiti najmanje 14 risova uhvaćenih u Slovačkoj i Rumunjskoj. U Sloveniji je između 10 i 20 risova, a najkritičnija je situacija u Italiji. Zaustavljanje izumiranja populacije risa na području Hrvatske, Slovenije i Italije postići će se naseljavanjem 14 životinja iz Slovačke i Rumunjske. Dovezene životinje bit će praćene pomoću GPS ogrlica, a znanstvenici i znanstvenice će provoditi i brojne genetske i ekološke analize. Podsjetimo, hrvatski dio tima LIFE Lynx početkom svibnja ove godine iz Rumunjske je u Gorski kotar doveo risa Dorua, a ris Goru naseljen je u Sloveniju, no obojica su šetala preko granice što je i dodatan pokazatelj zašto je potrebna međunarodna suradnja u zaštiti ugroženih životinja.
”Najvažniji cilj nam je oporavak genetske raznolikosti populacije. Uz to, želimo postaviti temelje za održivo upravljanje populacijom za što su ključni međunarodna suradnja niza institucija, znanstveni podaci i multidisciplinaran pristup problematici”, istaknula je Magda Sindičić, docentica na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i glavna koordinatorica projekta s hrvatske strane u kojem su partneri i Veleučilište u Karlovcu te udruga BIOM. U projekt je uključeno 11 institucija iz pet država – Hrvatske, Slovenije, Italije, Slovačke i Rumunjske, a s obzirom na to da je edukacija iznimno važna vrlo je vrijedna te zanimljiva i zabavna javna baza kojoj svi mogu pristupiti i putem jednostavnog pretraživača pratiti gdje su lokacije nalaza i gdje su fotografirani pojedini risovi.
Ris je teritorijalna životinja koja živi sama, teritorij mužjaka je velik 200 do 400 kilometara kvadratnih. Risovi žive samo u očuvanom staništu koje im pruža zaklon i hranu. Vrlo su aktivni i vole lunjati šumama. Početkom 20. stoljeća, zbog prekomjernog lova, ris je izumro u većem dijelu Europe te ga danas ima najviše na Karpatima i u Skandinaviji. Osim već spomenutog parenja u srodstvu, opasnost je krivolov unatoč visokim kaznama pa se tako, podsjetimo, opravdano sumnja da su čak i risa Tomu, koji je imao ogrlicu istraživača, prije nekoliko godina ubili krivolovci.
Carnivora Dinarica – putokaz za suživot s velikim zvijerima A koliko su važne naše velike zvijeri i prirodne vrijednosti, moći će učiti djeca Gorskog kotara u edukativnim kutcima, kao i u oporavilištu za mladunčad risa, koje je otvoreno prije nekoliko dana u Nacionalnom parku Risnjak. Dio je to hrvatsko-slovenskoga Interreg projekta Carnivora Dinarica, koji je ušao u drugu godinu provedbe, a najviše je usmjeren na unaprjeđenje koordinacije između Hrvatske i Slovenije kako bi se bolje i učinkovitije upravljalo populacijama velikih zvijeri te na suživot čovjeka s risom, vukom i medvjedom.
“Cilj nam je da djeca od najmanjih nogu uče o velikim zvijerima i prirodnim vrijednostima, da razumiju ulogu naše populacije velikih zvijeri u Gorskom kotaru i Sloveniji te da znaju da nema puno područja u kojima ljudi i velike zvijeri žive zajedno i da smo zbog toga jedinstveni. Nadamo se da će naši kutci u školama donijeti djeci veselje, nove spoznaje, a možda i inspirirati nekog budućeg istraživača”, istaknuo je ravnatelj Nacionalnog parka Risnjaka Miljenko Gašparac govoreći o edukativnim kutcima u osnovnim školama u Gerovu, Delnicama, Mrkoplju i Vrbovskom. Projekt uključuje i materijalnu pomoć zainteresiranim poljoprivrednicima, a Aleksandra Majić-Skrbinšek, koja se godinama bavi velikim zvijerima u Sloveniji i Hrvatskoj poručila je: “Važan cilj projekta je unaprjeđenje koordinacije između država kako bi se što bolje i učinkovitije upravljalo i gospodarilo populacijama velikih zvijeri koje su na zajedničkim staništima u Hrvatskoj i u Sloveniji. Tu je važno uzeti u obzir potrebe i očekivanja lokalnog stanovništva, ali i opće javnosti. Bitno je u sve procese uključiti čovjeka koji živi s njima i dobro razumije učinke suživota s velikim zvijerima – one koje mu uzrokuju poteškoće, ali i one zbog kojih smo ponosni da smo velike zvijeri očuvali”.
Andreja Žapčić
Foto: Facebook Screenshot
