“Trst nije najugroženija zona, ali su mjere uistinu stroge. Ne smijemo izlaziti iz kuće…”
U serijalu Hrvati u svijetu u doba korone (Vijesti.hr) idemo u jednu od najgore zahvaćenih zemalja na svijetu, Italiju. Jedna od tri epidemijom koronavirusa najpogođenijih država u svijetu, Italija je još u veljači doživjela stihijsko širenje virusa među stanovnicima, osobito u starijoj populaciji, zbog čega je od Covida-19 umrlo više od 28 tisuća ljudi.
Do 1. svibnja ukupno je zaraženo više od 207 tisuća ljudi, te je pala na treće mjesto po broju slučajeva, a broj novooboljelih i umrlih na dnevnoj razini u silaznoj je putanji. Zasluga je to oštrih mjera gotovo potpune karantene koja je uvedena u cijeloj zemlji.
“Ne smijemo izlaziti iz kuće”
Od ponedjeljka bi se, prema najavi vlade, Italija trebala početi pomalo otvarati, ljudi će moći izlaziti u šetnju, a oko četiri milijuna ljudi vratit će se na posao.
Naša sugovornica, profesorica na Fakultetu za prevoditelje i tumače u Trstu, Ljiljana Avirović poznata je prevoditeljica mnogih talijanskih autora na hrvatski, među kojima i Claudija Magrisa. Regija u kojoj živi, a koja je najbliža Hrvatskoj, nije toliko pogođena, zabilježeno je svega nešto više od tri tisuće slučajeva, no mjere nisu zbog toga bile puno blaže nego u najpogođenijim regijama, govori za RTL.hr prof. Avirović.
“Trst nije najugroženija zona, ali su mjere uistinu stroge. Ne smijemo izlaziti iz kuće, ne smijemo na fakultet, a ako baš moramo onda ispunjavamo obrazac na kojem stoji kamo idemo. Kontrole su dosta stroge, policija čita i potpisuje taj obrazac”, govori nam naša sugovornica.
“Već nekoliko dana možemo dobiti kavu za van”
“O normalnom životu nema govora. Smijemo ići u nabavku živežnih namirnica i eventualno liječniku, mada liječnicima ne odlazimo. Mailom naručimo recepte i podižemo ih u ljekarni u koje smijemo ići. Gotovo dva mjeseca su zatvoreni svi restorani i kafići. No dobro, ima već nekoliko dana da kavu možemo naručiti ispred kafića i popiti malo podalje. Dakako iz plastičnih šalica”, dodaje.
Od ponedjeljka bi građani, kako je najavio premijer Giuseppe Conte, ponovno mogli u šetnju, ali se i baviti sportom.
“O šetnjama je bilo mnogo rasprava. O kupanju u moru također. I jedno i drugo je ponovno ograničeno. Svakodnevno se u novinama raspravlja o tome kako će se ljudi kupati u Trstu. I kada. Ima u ovom gradu jedno sasvim posebno kupalište u kojem su posebno žene, a posebno muškarci. Zove se “Pedocin”. Datira od austrougarskih vremena. Navikli smo. Vrlo je ugodno. Žene čavrljaju, muškarci se kartaju”, prisjeća se s nostalgijom prof. Avirović i dodaje: “Dakako, jedva čekamo da se otvore granice i da možemo u Istru. To je nešto drugo.”
Škola nema do jeseni
“Za ulazak u trgovinu čeka se u redu, ali ništa ne nedostaje. A ima i trgovina u kojima se niti ne čeka. Malo su skuplje. Trgovine koje nisu živežnih namirnica nema, odnosno zatvorene su.”
“Zabranjena su javna okupljanja, a ne rade ni škole i neće raditi do jeseni”, govori nam profesorica Avirović. “Ja predajem na sveučilištu. Redovito držim predavanja online na sustavu koji nam je dalo sveučilište. Bilo je komplicirano naučiti, ali sada sve odlično funkcionira”, govori nam prof. Avirović.
Kolone kamiona s mrtvima
Naša sugovornica kaže da mora priznati da građani Italije osjećaju olakšanje kako se broj novozaraženih i umrlih iz dana u dan ipak napokon smanjuje. “Grozno je bilo na televiziji gledati podatke o umrlima, a o kolonama kamiona koji su razvozili mrtva tijela u razne pokrajine da i ne govorimo”, prisjeća se.
Italija je osim zbog zakašnjele reakcije vlasti, visoku cijenu platila i zbog nediscipline njenih građana, slažu se gotovo svi analitičari i epidemiolozi, no prof. Avirović kaže da su građani ipak dosta disciplinirani. “Kazne su ipak prevelike. Dakako, ima i onih koji riskiraju. Ja uglavnom sjedim kod kuće”, priznaje.
Strah od recesije
“Talijanska vlada gotovo svakodnevno donosi pregršt mjera. To ne znači da se ne bojimo recesije. No, unatoč svemu, moram priznati da je Italija velika zemlja mudrih i vrijednih ljudi, pa nigdar ni bilo da nekak ne bi bilo…” kaže naša poznata prevoditeljica i zaključuje da u svakom zlu ima i dobra. “Priroda je ‘prodisala’. Više je ne gušimo. More je sve bistrije jer ga manje zagađujemo. Ja vjerujem da smo od ovoga zla nešto i naučili.”
Dalibor Dobrić
