Poslije punih 11 godina dobili smo novi album Leta 3. Promašaja ima, ali čekanje se isplatilo
LET 3: Angela Merkel sere (Dallas Records)
U više od 10 godina koliko je prošlo otkada su „bombardirali Srbiju i Čačak“, Let 3 su izveli nebrojene performanse, šokirali malograđanštinu i dežurne dušebrižnike te objavili nekoliko zanimljivih kompilacijskih izdanja među kojima posebno vrijedi izdvojiti „Punjetu“, zbirku pjesama iz sredine osamdesetih.
U svemu tome kao da su zaboravili da bi s vremena na vrijeme trebali objaviti i poneki novi album, barem kako bi opravdali redovno održavanje koncerata.
„Angela Merkel sere“ samim time je materijal od kojega se jako puno očekivalo i koji je u konačnici većinu tih očekivanja uspio ispuniti.
Kao prvo, moramo istaknuti da su Let 3 ponovno „izmislili same sebe“ te rafalnoj paljbi garage rock riffova pridodali razorne elektronske udare na tragu Prodigyja, Ministryja pa čak i Nine Inch Nailsa.
Kada taj „cbyerpunk“, međutim, maknemo na stranu, u napumpanim, himničnim refrenima „Ribokemije“, „Gladnih“ ili „Mazi“ pronaći ćemo legitimne nasljednike „Pokvarene žene“, „Izgubljenih“, „Fuck Famiglije“ i drugih ranih zgoditaka.
Već zbog toga ovaj je album superioran „Srbiji i Čačku“, dosta često i „Jedinoj“, koji su se gubili u folk parodiranju, nerijetko i nauštrb samih pjesama.
Klaustrofobiju „Angele“ gotovo da možemo nazvati „Sam u vodi“ za 21. stoljeće, a retrofuturistički dojam zaokružen je najnovijom verzijom vječne zafrkancije „Ciklama“.
Mrleta, Prlju i ekipu inspiracija je povremeno ipak napuštala pa „Punjeta“ zvuči kao neka loša karaoke verzija „Gomile umiru glasno“, paranoične post-punk bombe iz dana Leta 2 s kojom dijeli i tekst, „Ćo“ nije puno više od popunjavanja minutaže, a ni savršeno spaljeni stihovi „Zlata“ i završne „Kurac Marko“ nisu dobili glazbenu pratnju kakvu zaslužuju.
Poetika grupe ovoga se puta dosta često odrekla nadrealnih slika, alegorije i matefora u korist direktnijeg obraćanja, bilo da u svom stilu najavljuju revoluciju („Gladni smo, stižemo, bježite od nas“) ili se zgražaju nad sluganskim mentalitetom („Angela, Anđo, poseri se na nas“).
U konačnici, album benda koji vole proglašavati ludim i otkačenim pretvorio se u vapaj za drugačijim, normalnijim životom. Istim onim koji na ovim ukletim prostorima nećemo tako skoro dočekati.
Ocjena: 7,5/10
Vedran Harča
