Srdačna i simpatična pobjednica prošlog tjedna otvoreno je progovorila o svojoj obitelji, djeci, restoranima, ali i zašto je baš donirala novce djeci u Domu za nezbrinutu djecu
Kako vam je bilo sudjelovati u ‘Večeri za 5 na selu’ sa četiri muškarca, je li vam nedostajalo žensko društvo? Jeste li u dalje u kontaktu s društvom?
Prvi dan kad sam se spremala za pokret prolazilo mi je kroz glavu da odustanem kolika me je trema ulovila… Bila sam jako uzbuđena, ali trema je bila veća.
No kad smo se upoznali i krenuli sa snimanjem prvih komentara za večeru, odmah se vidjelo kako će ovo biti dani za pamćenje! I što smo išli dalje sve je bilo lakše i bilo je fantastično!
Sa ekipom se čujem svaki dan kroz zajedničku grupu na Viberu i vjerujem da će tako i ostati!, , piše RTL.hr.
Svi su pohvalili vaše tradicionalne makedonske recepte, odakle vam inspiracija za ta jela?
Ja sam rodom iz Makedonije, gdje smo brat i ja jedan period živjeli s bakom dok su roditelji radili u inozemstvu. Moja je baka bila velika domaćica i kuharica pa vjerujem da je ljubav prema pripremi jela došla od nje, a kasnije i od mame koja i dan danas kuha odlično. Puno sam gledala kako one to sve s ljubavlju pripremaju za sve nas i jako sam voljela s njima pripremat tradicionalna jela te im ovim putem želim zahvaliti na tome.
Pripremate li kod kuće više makedonsku ili hrvatsku kuhinju i po čemu se one po vama razlikuju?
Kod kuće pripremam i jedno i drugo, a trenutačno se najviše prilagođavam djeci i trudim se pripremati ono što oni najviše vole. Moja dječica obožavaju maminu kuhinju i sve vole papati. Kad nam dođu kumovi, prijatelji i društvo onda obavezno pripremim nešto novo da probaju.
Večeru ste poslužili u prekrasnim glinenim posudama, tanjurima… Je li i to dio tradicije da se tako posluže jela?
Od gline su posudice u kojima se razna jela spremaju što daje poseban okus jelima. Glinene posude su dio tradicije u Makedoniji i daju poseban izgled na stolu.
Rekli ste da je vaša obitelj vlasnik makedonskog restorana u Hrvatskoj, je li ljubav prema kuhanju u vašoj obitelji nasljedna?
Makedonski restoran u Zagrebu, a od nedavno i u Ljubljani je obiteljski posao. To su restorani s tradicionalnim makedonskim specijalitetima, ali i kompletnim ugođajem u kojem možete osjetiti dio makedonske kulture.Kao što sam rekla, moja baka je jako voljela kuhat, moja majka puno kuha pa se i ja trudim puno i dobro kuhati.
U emisiji ste rekli kako ste rodom iz Makedonije, možete li nam otkriti odakle dolazite te kada i zašto ste se odlučili doći u Hrvatsku i ostati ovdje?
Rodom sam iz Makedonije iz mjesta Veles. Moji roditelji su odlučili 1995. godine doći u Hrvatsku trbuhom za kruhom, kako se kaže, i na Jadranu započeti novi život. Brat i ja bili smo osnovnoškolci, a uz školu smo dosta pomagali roditeljima u privatnom poslu. Ovdje smo i ja i brat upoznali svoje supružnike i osnovali svoje velike obitelji. Ugostiteljstvo nam je svima u krvi, a uz obitelj ga se može jako lijepo raditi.
Posjećujete li često svoj rodni kraj, nedostaju li vam neki običaji ili okusi tog kraja?
Nažalost, ne idem onoliko koliko bih htjela. Velika udaljenost, manjka vremena, mala djeca… Ali radimo na tome da i to promijenimo.
Koje jelo biste preporučili da svi obavezno kušaju kad je riječ o makedonskoj kuhinji?
Meni osobno je najbolja pita pastrmajlija koju volim raditi svojoj obitelji i prijateljima. To je jelo koje je zbilja posebno i svi se oduševe kad ga probaju.
Jeste li očekivali pobjedu u ‘Večeri za 5 na selu’?
Priželjkivala jesam, ali najveća nagrada mi je što sam upoznala krasne ljude i kandidate s kojima će se razviti veliko prijateljstvo. Sa svima sam ostala u kontaktu i to je moja najveća nagrada.
Rekli ste da ćete nagradu donirati domu za nezbrinutu djecu, jeste li već donirali nagradu ili što planirate učiniti s nagradom?
Tako je, dobila sam nagradu i uplatila domu za nezbrinutu djecu Ivane Brlić Mažuranić . Iz tog razloga mi je drago što sam pobijedila i donirala svoju nagradu u dobrotvorne svrhe.
Za kraj, spomenuli ste da vas je u Rijeku dovela ljubav te da ste suprug i vi dugo pokušavali imati dijete, koliko je to bilo teško razdoblje i imate li neki savjet za sve one koji prolaze isto što i vi?
To je jako teško razdoblje i mislim da ljudi koji to nisu prošli ili ne prolaze ne znaju kako je to. Čak smo nakon puno pokušaja i neuspjelih potpomognutih oplodnji htjeli odustati i razmišljali smo o posvojenju. No moj karakter, upornost i podrška cijele obitelji rezultirali su s dva prekrasna sina na koje sam jako ponosna i sretna što ih imamo. Savjet svima koji prolaze isto ili slično je: Ljudi, ne odustajte! Potražite pomoć i pričajte sa svojom obitelji i prijateljima, njihova podrška i pokoji savjet dobro će vam doći i, naravno, ostanite pozitivnog razmišljanja!, piše RTL.hr.
