Posljednja u nizu uhićena je sutkinja, prije toga župani, načelnici, gradonačelnici… Svima je zajedničko primanje mita
Uhićenja građane više i ne iznenađuju, ali ih iznenađuju iznosi. Kada je mito i korupcija u Hrvatskoj u pitanju, na stolu se nađu deke, peke, pa čak i pribori za jelo – a mi donosimo cjenik “Koliko trebaš dati da bi dobio?”
Istraživanja kažu da najmanje vjerujemo pravosuđu – s pravom. Oslobađajuća presuda na Općinskim sudu u Šibeniku košta 15 tisuća eura, izvještava Kristina Čirjak za RTL.hr.
U istoj županiji, na Prekršajnom sudu u Kninu za ostanak vozačke dozvole – 100 eura. Sumnjalo se da je toliko predsjednik suda uzeo od ugostitelja da mu ne izrekne zabranu upravljanja vozilom. Isti predsjednik suda Ivan Krvavica sumnjičio se da je od poštara tražio 2000 kuna kako bi mu na sudu u Šibeniku sredio ostanak vozačke.
Svoju tarifu imao je Bariša Gašpar, sudac Visokog trgovačkog suda. Uzimao je mito za prolaz na stručnom ispitu, a za ubrzavanje sudskog procesa uzeo je 25 tisuća eura.
“Tvrdim da je ovo što je poznato i procesuirano vrh sante leda. Prema tome zamislimo jednu piramidu i vrh sante leda. Bez obzira jesu li slučajevi procesuirani ili ne, zamislimo jednu brojku od 100 puta više od ovoga što je isplivalo”, govori odvjetnik Branko Šerić.
Dvije djelatnice Općinskog suda u Sesvetama razotkrivene su kada je uhićen direktor zagrebačkih Gradskih groblja Patrik Šegota. Da bi ubrzale proceduru upisa vlasništva na nekretninu uzele su jednom 7000 kuna, a drugi put nevjerojatnih 500 kuna.
Provedena istraživanja su pokazala da 97 posto Hrvata misli da živimo u korumpiranoj državi. “Sjetite se samo onih korupcija u zdravstvu kada su se liječnicima davala putovanja u zamjenu za lijekove, ono što je pogotovo tragično za Hrvatsku kada se korupcija ili sumnja na korupciju dogodi u pravosuđu”, prepričava Davorka Budimir, predsjednica udruge Transparency Internationala Hrvatska.
Zapošljavanje preko veze i mandat u Upravnom vijeću u međimurskoj županiji koštao je 10 tisuća kuna. Zbog toga je uhićen Matija Posavec. U Splitu uporabna dozvola za zgradu 700 kuna – odnosno parfem. Uhićena je zaposlenica Grada koja je mito primila od poduzetnika. Na sve to građani su naviknuli.
“Može, može se. Kod nas se sve može kupiti Nažalost, takva je situacija”, kaže Zagrepčanin Miljenko Kos, a sugrađanka Đurđica Hajsan dodaje: “Mito je jednako uzete li 50 kuna ili 5 milijuna kuna…”
Nizale su se jedna za drugom i u zagrebačkoj Gradskoj upravi. Za izdavanje dozvola i geodetske projekte je trebalo od 500 do 5000 eura koliko su uzimali voditelji odjela i pomoćnik pročelnika.
Trgovalo se moć i utjecajem, ali i merino dekama i priborom za jelo. To su inspektori Gradskog ureda uzeli od poduzetnika u zamjenu za dozvolu otvaranja trgovine. Deka i vilice nisu bile dovoljno pa su tražili i 1500 eura.
Od deka, do peka. Svjetlan Stanić sumnjičio se da je Ivana Gotovca, bivšeg potpredsjednika Fonda za privatizaciju podmitio pekom i dvama noćenjima za njega i suprugu u Monte Carlu.
“Ono što bi inače kao građani trebali imati pravo ne možete dobiti, ako ne sponzorirate onog kojem je to namijenjeno. To je možemo reći poraz našeg društva”, kazuje Budimir.
Živimo u državi u kojoj sve ima svoju cijenu…, izvještava Kristina Čirjak za RTL.hr.
