U posljednjih dvadeset godina u tri različita medija pet puta sam pisao o gluposti propisivanja ograničavanja rada nedjeljom. Ovo je šesti i posljednji put da se bavim ovom temom. Što bi rekli u Bosni, dosta mi je džaba krečenja
Piše: Neven Šantić
Na kraju pjevanja ove uzaludne balade, nakon Vladine najave stupanja na snagu “akta o (ne)radnoj nedjelji” u srpnju, valja dakle ukratko rezimirati.
U ograničavanje rada nedjeljom nije se uprla samo bahata vladajuća koalicija predvođena HDZ-om nego i dio poslodavaca (kojima ponestaje radne snage a ne žele odriješiti kesu i bolje platiti zaposlene), sindikati (koji bi se po definiciji trebali boriti za bolje plaćen rad a ne za nerad), dio “kršćanski svjesne”oporbe, Crkva (koju zanima jedino da bude autoritet u društvu makar nestajala radna mjesta) te dio građana ili takozvanog biračkog tijela koji licemjerno – onima koji misle drukčije od njih – žele kreirati život i životne navike.
Glavni argument za uništavanje poduzetništva
Koji je glavni argument ove koalicije za uništavanje poduzetništva?
Službeno, kažu u Vladi, ostvarivanje “temeljnog prava na odmor radnika u trgovini”. Ovim se licemjernim stavom (a što je sa zaposlenima u industrijskim postrojenjima u kojima proizvodni proces zahtijeva stalan rad?), međutim, samo prikriva ono do čega je Andreju Plenkoviću i HDZ-u temeljno stalo (drugi ih podupiru iz vlastitih niskih pobuda): u situaciji kada više nisu sigurni da će bez problema moći sastaviti većinu nakon sljedećih izbora za godinu i pol, najmanje što žele je protiv sebe imati Crkvu koja na ispunjenje obećanja o neradnoj nedjelji čeka već desetljećima.
To je dakle pravi razlog ove šarade, a ne skrivanje iza omogućavanja “temeljnog prava na odmor radnika u trgovini”. Jer to se pravo na odmor čuva drugim zakonima, najprije Zakonom o radu a onda i drugim njemu bliskim aktima, kao uostalom i plaćanje rada nedjeljom i sve ostalo što se tiče uređenja radnih odnosa.
Dakle, umjesto da država primjenjuje postojeće zakone koji reguliraju pravo na odmor radnika i pravo na posebnu nadoknadu rada nedjeljom i blagdanom, aktivirajući inspektore koje država ionako plaća da prate kako trgovački lanci i trgovine reguliraju rad nedjeljom, za realizaciju ovog pakta s Crkvom vlasti podvaljuju šuplje i lažne argumente.
Sindikati se ponašaju poput male djece
Žalosno je što na to nasjedaju i sindikati koji se ponašaju poput male djece. Pa razmišljaju: nećemo zajedno s državom pritiskati poslodavce da osiguraju neradne dane zaposlenima i bolje plaćanje rada nedjeljom i blagdanom pa ćemo problem riješiti ukidanjem problema – rada u te dane. Nešto poput onoga dječjeg “neću se više igrati, vratite mi moje krpice”.
Naravno da će se svi koji odlaze u šoping nedjeljom (ovu je nedjelju, primjerice, Marti centar na Martinkovcu bio krcat) kad ova umotvorina vlasti stupi na snagu, naviknuti. Jer, nije stvar u tome da se baš treba ići u trgovinu nedjeljom, čak ni po kruh, nego je stvar u principu i zagovoru tržišne ekonomije.
I zato zaključno treba reći par stvari, bez iluzija da će se bilo što promijeniti u glavama onih koji odlučuju i koji ih podržavaju, o razornom efektu ovakve vrste državnih intervencija kojima, nažalost, plješću i “obični ljudi” nesvjesni da će im se to prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način, obiti o glavu.
Najveću cijenu će platiti mali poduzetnici i budući nezaposleni
Prvo, kao što to uvijek biva, cijenu ovog poteza najviše će platiti mali, mali poduzetnici i budući nezaposleni (koje će trgovački lanci otpustiti ili neće zaposliti zbog ove mjere) kojima će se suziti prostor za rad.
A osjetit će se to i na ekonomskim pokazateljima općenito (pa će opet najviše stradati “mali”).
Drugo, vladajući ovim potezom šalju poruku o restrikrivnoj a ne poduzetničkoj klimi i slavljenju nerada (a ne poduzetništva i plaćenog rada) u zemlji koja za bolje sutra treba upravo kult poduzetništva.
Treće, jedini tržišni princip u ovom slučaju, a koji bi država trebala prihvatiti i biti samo nadglednik njegova provođenja u skladu sa zakonima, je princip ponude i potražnje koji se rješava u trokutu – poslodavci, posloprimci (radnici) i kupci (građani). Oni bi trebali biti jedini koji će u međusobnom odnosu odlučiti treba li raditi nedjeljom i blagdanom ili ne.
Antipraznik rada i poduzetništva
I na kraju, s kojim pravom oni koji ne žele kupovati nedjeljom – jer idu u crkvu i usvojili su dogmu da se nedjeljom ne radi (koju je suvremeni način života i rada već odavno bacio u muzej) – to brane drugima, među kojima sigurno ima i vjernika i ateista? I koji imaju takav životni stil da im nije problem, ako su primjerice vjernici, poslije nedjeljne mise otići u šoping.
Zar se vraćamo u vremena zabrana i uređivanje života ljudima po mjeri ideologije ili političkih interesa?
Kako god bilo, žalostan dan će biti taj 1. srpnja 2023. godine kada krene primjena ograničenog rada nedjeljom.
Antipraznik rada i poduzetništva.
