Jadrolinija mora što prije modernizirati svoju flotu. U trci je s vremenom, jer uskoro će prestati biti monopolist priobalnih linija, već će se na natječaje za te linije moći javljati i inozemne tvrtke.
Piše: Neven Šantić
U toj modernizaciji bit će, sada je već definitivno poznato, rashodovana i tri preostrala klasična broda izgrađena u hrvatskim brodogradilištima sredinom 1950-ih – Postira, Premuda i Tijat.
I upravo oko ovog posljednjeg isprepletena je priča koja dovodi u u pitanje našu iskrenost kada se dičimo vjekovnom pomorskom tradicijom i sličnim, čini se, propagandnim sloganima primjerenim isključivo turističkoj promociji zemlje kod neupućenih stranaca.
‘Tijat u srcu’
Dakle, prije neokoliko godina pokrenuta je Facebook grupa ‘Tijat u srcu’ posvećena ovom brodu izgrađenom u splitskom brodogradilištu 1955. godine. Do 1991. godine Tijat je plovio pod imenom Ohrid, a posljednjih više od četrdeset godine najviše je plovio u šibenskom okružju, povezujući tamošnje otoke s kopnom. Skupina je bila aktivna na društvenim mrežama, promičući ovaj brod i cijelu flotu Jadrolinije, da je bila rado viđen gost i na brojnim proslavama riječkog brodara.
Kada je prošle godine Jadrolinija najavila rashodovanje preostalih starih brodova, članovi ‘Tijata u srcu’ došli su na ideju da se pronađe način kako bi ovaj brod nastavio ploviti i nakon umirovljenja.
Organizirani su sastanci s predstavnicima Jadrolinije oko budućnosti Tijata kao mogućeg plovećeg muzeja, krenula je inicijativa da se brod proglasi kulturnim dobrom, razmatrane su mogućnosti europskih fondova, ali je sve nekako završavalo na problemu koji se svodio na to da je održavanje Tijata “živim” nakon umirovljenja skup projekt iza koga nitko ne želi stati.
Ništa od plovećeg pomorskog muzeja?
Kao očajnički pokušaj, Facebook grupa ‘Tijat u srcu’ je putem inicijative “Sačuvajmo m/b TIJAT nakon prestanka aktivne plovidbe u Jadroliniji” pokrenula peticiju s idejom da se Tijat sačuva za budućnost, kao spomenik našoj brodogradnji, pomorcima, otočanima, obali i otocima.
Potpisalo ju je 2100 građana, očito nedovoljno da se bilo što promijeni. Jer, kako sada stvari stoje Tijat u lipnju završava svoju službenu plovidbu u floti Jadrolinije i može završiti ili u rezalištu ili će ga, navodno ako ima interesa, Jadrolinija prodati nekome kome bi još par godina mogao služiti kao komercijalni turistički brod.
Kako god okrenuli, nikakve su šanse da se jedan brod koji je godinama plovio Jadranskim morem nakon umirovljena pretvori u ploveći pomorski muzej.
Ideja je bila da, s minimalnom posadom, s postavom o povijesti pomorstva u Hrvatskoj, godišnje po dio vremena provodi u svakom od pet Jadrolinijinih plovnih okruga (riječkom, zadarskom, šibenskom, splitskom i dubrovačkom), privezan ili ploveći do okolnih otoka. Primao bi školarce i građane, iz Hrvatske, Europe i svijeta, s jedinstvenim (po)morskim doživljajem edukativnih predavanja i izleta, organiziranja različitih događanja na brodu (od seminara i retreat okupljanja do vjenčanja), odlaska na različite pomorske izložbe ili sajmove u inozemstvo (na Mediteranu i Sjevernom moru) kao reprezentativni hrvatski pomorski izložak…
Dakle, kao što stoji u peticiji kao svojevrsni spomenik našoj brodogradnji, pomorcima, otočanima, obali i otocima.
Svi su pobjegli od ove ideje
S takvim jedinstvenim pomorskim muzejem Hrvatska bi se s pravom mogla hvaliti svojom pomorskom tradicijom.
No, svi su pobjegli od ove ideje, pravdajući se nedostatkom novca i skupoćom jednog takvog projekta – prije svih Jadrolinija i država. I to u vremenima kada se financira sve i svašta, cure novci iz državne blagajne da bi mnogi završili i u privatnim rukama bez ikakve javne koristi.
Pomorstvom se očito volimo samo isprazno hvaliti, a da zapravo u ovoj zemlji nikada pravog odnosa prema pomorstvu i moru (osim turističkog raubovanja po svaku cijenu) nije bilo. Pomorska orijentacija zemlje pokazuje se tek kao isprazni kliše.
U eri kada je nekada moćno brodarstvo u Hrvatskoj spalo na Jadroliniju, a brodogradnja postupno kolabira i proživljava najteže dane u svojoj povijesti, izgleda da postaje očito kako se to ne događa samo zbog nemilosrdnog tržišta nego je upravo izostanak prave svijesti o pomorstvu i moru, čega je simbol trebao biti Tijat, naposljetku pridonio urušavanju našeg brodarstva i brodogradnje.
